Latest Posts

Zašto je Velež ovo dobio?

Kompaktan, disciplinovan i dominantan.

Tako je Velež izgledao u derbiju protiv Sarajeva što je, kada se u obzir uzme prethodnih 18 utakmica, u konačnici bila najbolja partija Rođenih u ovom dijelu prvenstva. U svakoj od tih 18 utakmica Velež je imao probleme, u manjoj ili većoj mjeri, ali je u suštini dojam bio solidan i ništa više od toga. Od šest pobjeda koliko je Velež ostvario na jesen, utisak je da nijedna nije odigrana na tako dominantan način kako je to odrađeno u Sarajevu. Jednostavno je Velež nadigrao protivnika zaustavivši ga na samo jednom šutu u okvir gola. Tokom polusezone Rođeni su primali naivne, nespretne i ponekada nevjerovatne golove što je uglavnom bio uzrok nedostatka kvalitete na pojedinim pozicijama u odbrani ili nedostatka koncentracije u bitnim momentima, ali je onda u posljednja dva kola Velež počeo izgledati mnogo ozbiljnije i na tom dijelu terena.

Kada se svi segmenti stave na papir i kada se nakon toga podvuče crta ostaje prilično jasan razlog lošeg plasmana pred pauzu. Poslije ispadanja iz Evrope Velež nije odavao dojam ozbiljne i komapktne ekipe kakvom se prikazala tokom evropskih utakmica. Struktura tima nije bila na nivou, a onda je to  prourzokovalo potpuni disbalans na terenu jer skoro nijedna linija tima nije odrađivala svoj zadatak.

Feđa Dudić nije puno mijenjao startnu postavu i formaciju već je utakmicu počeo sa skoro istim sastavom kao i prethodnu. Jedine promjene bile su na bekovskim pozicijama gdje su Slaviša Radović i Mehmed Ćosić zamijenili Đanija Salčina i Harisa Ovčinu, a u veznom redu svoj debi je upisao Ajdin Drina što je značilo da se Dino Hasanović preselio na klupu. Sa druge je strane Goran Sablić postavio ekipu na isti način kako je to uradio u prvom susretu u Mostaru. Sarajevo je tada na terenu bilo postavljeno u 5-2-3, a glavni cilj je bio da se Veležu naprave problemi još u izgradnji napada i da ih se primora na sporu igru i pasove u stranu čime bi Sarajevo imalo olakšan zadatak u pokrivanju opcija za dodavanje prema naprijed.

No, stekao se dojam da je ovaj put Velež  bio spreman upravo na takav raspored snaga i da je Dudić očekivao od Sablića ponavljanje isprobanog recepta koji je tada donio jedan bod s kojim je mnogo zadovoljnije bilo Sarajevo. Zato je Velež imao sjajan plan koji je odlično implementirao na terenu i na koji protivnik nije imao odgovor. Pošto se Velež ne libi imati loptu u nogama bez obzira na kvalitet ekipe sa druge strane, bilo je potrebno odrediti šta uraditi s njom i kako je –po užasnom terenu- donijeti u zadnju trećinu. Lanac se sastojao od Slaviše Bogdanovića, koji je prilično dobar golman u igri s nogom, a onda Tarika Isića –odličan u pas igri pri izgradnji napada- koji bi dugom loptom tražio prostor između lijevog stopera i lijevog beka Sarajeva.

 

Nakon što bi Isić krenuo u takvu izgradnju, Dženan Zajmović i pogotovo Nemanja Anđušić tražili bi dubinu i osvajali lopte koje bi padale u prazan prostor ili između defanzivaca Sarajeva.

Na takav način je Velež došao do prilike koja je dovela do penala i gola Zajmovića. Bogdanović je lob pasom izbacio jednog protivničkog igrača, ostatak bordo ekipe nije pratio početak pressinga te je Isić imao vremena da pogleda i izabere najbolju moguću opciju. Pošto se Ćosić uvukao u sredinu i nije bio dostupan za dodavanje i pošto se Samir Radovac spustio u zadnju liniju i fiksirao Dražena Bagarića, Isić je dugom loptom pronašao Anđušića i tako je prenijeta lopta u posljednju trećinu te je nekoliko sekundi nakon toga Velež udvostručio rezultat.

Da je Velež bio odlično pripremljen za utakmicu izjavio je Dudić nakon utakmice kada je između ostalog rekao da su Rođeni imali dva plana za izgradnju napada i da je to odlično funkcioniralo, a sasvim sigurno je jedan od ta dva plana bio i ovaj sa slike jer se ponavljao tokom cijelog prvog poluvremena u kojem je Velež ostvario prednost koju je mirno sačuvao i sigurno priveo utakmicu kraju.

U posljednja četiri kola Velež je osvojio osam bodova te je tako pobjegao sa dna tabele prije zimske pauze. Partija u Sarajevu je bila najbolja koju je Velež pružio ovu jesen i to može poslužiti kao dobra osnova za ono što će se dešavati u novoj godini. Turbulentna godina je završena na pravi način i ako se nešto moglo izvući kao generalna pouka nakon posljednjih nekoliko mjeseci to je da koliko god Premijer liga bila kvalitetom oskudna ona se ni na jedan način i ni u jednom trenutku ne smije podcijeniti. Velež je posljednjom utakmicom pokazao da su plan, priprema, kompaktnost i disciplina u igri zajedno sa timskim duhom najvažniji faktori uspjeha.

Enej Bruck