Prilično svježe proljetno jutro i sunce koje je polako širilo svjetlost nad gradom dajući mu blistav izgled savršeno je odgovaralo trenutku. Zvuk slavlja još uvijek je odzvanjao mostarskim ulicama, navijačke pjesme su puštane iznova i iznova, ljudi su nakon noćne proslave nastavili prepričavati priče prisjećajući se šta se dešavalo na Bilinom polju gdje je Velež osvojio prvI trofej nakon nekoliko decenija. Adrenalin nije popuštao, štaviše, činilo se da je iz minute u minutu rastao te da je došao do nevjerovatne razine koja je toliko jaka da potpuno poremeti um odvodeći ga na poznato mjesto dešavanja. Pobogu, činilo se da penali nikada nisu ni prestali.
Međutim, s prvim jačim zrakama sunca i toplijim temperaturama stigla je neizvjesnost. Ko će biti novi trener, šta će biti sa igračkim kadrom, kada će Velež zaigrati na svom stadionu bila su samo neka od pitanja koja su se počela postavljati samo desetak dana nakon najvećeg klupskog uspjeha u posljednjih četrdesetak godina.
U međuvremenu se negdje i u nekom momentu izgubila nit koja je povezivala svakog navijača, sinergija tribina i terena je izgubljena prije svega zbog činjenice da je Velež „otjeran“ sa svog stadiona, a onda su krenuli loši rezultati i sivi oblaci su prebrzo stigli. Dojam je da se više od šestog mjesta i 24 boda nije moglo izvući i da je objektivno upravo ovo maksimum protekle polusezone.
Problemi su se nizali jedan za drugim pa je tokom jeseni mnogo važnije bilo ono što se događa izvan zelenog terena, a ne na njemu. Jasno je i zbog čega budući da su Rođeni od šestog mjeseca primorani da sve utakmice odigravaju u Gabeli, treninzi se također obavljaju na zamjenskom stadionu i potpuno je iluzorno očekivati da to neće uticati na rezultate. Činjenica jeste da je domaći teren prednost, a u kontekstu Veleža on je jedno od najjačih oružja, tribine su blizu terena, atmosfera je gotovo uvijek užarena, navijači donose dodatni impuls ekipi i nijednom protivniku gostovanje u Mostaru nije na vrhu liste najpoželjnjijih.
Od prve četiri ekipe na tabeli tri kluba su imali mogućnost da svoje utakmice igraju na vlastitom stadionu što dovoljno dobro pokazuje zašto je domaći teren toliko bitan. Velež je šest mjeseci proveo u iščekivanju povratka, rokovi su prolongirani sve do nedavno kada je zvanično objavljeno da od toga ove godine nema ništa. U takvom odnosu snaga i konstantnom propitivanju odnosno želji za normalnim funkcioniranjem kluba izuzetno je teško zadržati orijentaciju te fokus na sezonu.
Također, odlasci direktora, ostavke pojedinih članova bivšeg upravnog odbora uticali su na to da se stvari još više zakompliciraju te da kompletna jesen bude obilježena ostavkama, odlascima, svađama te negativnoj atmosferi u i oko kluba. I to je jedan od razloga zašto Velež nije mogao bolje od zlatne sredine u kojoj će dočekati drugi dio sezone. Osnova uspjeha kluba u posljednjih pet godina bila je zdrava atmosfera u i oko kluba, harmonija u svlačionici, te je na taj način mnogo lakše funkcionirati budući da postoji jasno postavljena hijerarhija.
Na terenu su Rođeni imali ogromnih problema, pogotovo na početku sezone. Prilagođavanje igrača na novi proces i sistem rada trajalo je skoro polovinu prvenstva i utisak je da još uvijek ima dosta prostora za napredak. Amar Osim je došao pred sami početak priprema i u velikoj mjeri promijenio način na koji je Velež igrao pune tri godine, neka pojačanja su ispunila očekivanja, neka ne, novi sistem je rezultirao sa zategnutijom odbranom, no s druge strane napad je otupljen i Rođeni više nisu efikasni kao prethodnih sezona. Međutim, uzimajući u obzir sve navedene nedostatke i manjak sreće u pojedinim utakmica, 24 osvojena boda uz samo četiri poraza u 18 kola nije katastrofalan rezultat.
Prije nekoliko dana izabrana je nova uprava koja bi trebala raditi na daljnjem razvoju kluba i to je nešto što se mora nastaviti. Prije svega zbog činjenice da postoji dobra podloga, Velež je mnogo uređeniji nego što je bio 2016. godine, dugovi skoro da i ne postoje, dvije sezone zaredom osiguran je plasman u Evropu, a onda je osvojen i trofej.
No, rukovodstvo što prije mora početi rješavati određene probleme i učiniti sve da ekipi osigura sve preduslove za dobre rezultate. Klub se što prije mora vratiti na svoj stadion, ekipa tokom zime treba biti pojačana kako bi se u nastavku uključili u borbu za vrh. Turbulentna godina je skoro pri kraju, a drugi dio sezone Velež dočekuje s novim rukovodstvom i vrlo vjerovatno dosta izmijenjenim igračkim kadrom.
Zima je pred vratima, a prvi potezi tokom pauze će pokazati smjer, ali i odgovoriti na pitanje kolike su ambicije u narednoj godini.
Piše: Enej Bruck
Foto: Dino Đonko/fkvelez.ba
