Latest Posts

Zajedno po pobjedu

A koja je vaša omiljena teorija?

Niste pravi Veležovac ako u posljednjih pet dana niste čuli barem pet različitih teorija o raspletu današnje utakmice s Bratstvom u Gračanici, odnosno trke s Olimpikom za prvo mjesto i plasman u Premijer ligu. U nekima su uključene sudije, u nekima političari, neizbježni “ugledni” sportski radnici, u nekima protivnički ili naši igrači, a većina ih je začinjena manje ili više astronomskim ciframa, volja vam u markama, volja u eurima.

Dakle, svi sve znaju i nema sumnje da će kako god se završi svi biti u pravu, pa nema pretjerano puno smisla pisati nekakvu detaljnu analizu onoga što Rođene čeka u Gračanici.

Zajebanciju na stranu, nismo naivni i jako smo svjesni da je sve moguće, pa i jedna od bezbrojnih teorija da bude istinita. Međutim, sve one nastaju s ciljem da zamaskiraju pravi problem, bio on na terenu ili u nekoj kafani u kojoj se kroji završnica ovog prvenstva. A u slučaju da nekim čudom bude odlučivao teren, onda treba biti svjestan nekih stvari.

Prva je naravno da je ovo najvažnija utakmica sezone, jer svaka je do kraja takva ali to smo ponovili hiljadu puta. Proporcionalno njenoj važnosti raste i pritisak na našu ekipu i on će danas biti ogroman, a u takvoj atmosferi nikada nije lako igrati. Pogotovo kada je protivnik ekipa poput Bratstva, koja je u posljednjih devet utakmica izgubila samo jednom, i to od Olimpika. Igraju čvrsto i agresivno, bez pardona i teško primaju golove. Ne treba očekivati poletnog i rastrčanog protivnika, ali i o tome smo već govorili, nama čvrste i zatvorene ekipe nikako ne odgovaraju. Ne treba zanemariti ni činjenicu da će teren vjerovatno biti loš, a pogotovo ne izostanak našeg najboljeg i najkreativnijeg igrača Seida Behrama.

Međutim, ovo su dani kada se moramo fokusirati na pozitivno. A najpozitivnija vijest za ovu mladu ekipu je da je već prošla kroz sve ovo. Kiksali smo ispustivši vodstvo na Otoci, bilo je to pucanje u vlastito koljeno, onda takvi šepavi izgubili samopouzdanje i zamalo sve upropastili onim porazom u Gradačcu. Ali, barem je takav utisak, iz tih poraza (jer 2-2 na Otoci je bio poraz) ova ekipa je naučila puno i to primijenila u praksi.

Pod pritiskom su bili sve ove utakmice, ali su se odlično nosili s njim. Kod kuće gdje im svi unaprijed upišu bodove odrađivali su posao više rutinski nego smo se nadali. U gostima su lomili protivnike polako i strpljivo, čak i kada su navijači gubili glavu i strpljenje oni nisu. Puštalo je u odbrani, ali rupe su zakrpane – pet utakmica nismo primili gol. S druge strane zabili smo 12, iako stvaramo manje šansi nego ranije. Ekipa je pokazala muda, karakter, kvalitet, sve što smo tražili od njih.

Što znači da danas tačno znaju šta i kako treba uraditi. Samo to trebaju ponoviti.

Bez obzira koja je vaša omiljena teorija i bez obzira u koju vjerujete a u koju ne, jedna je činjenica hiljadu posto sigurna. Čeka nas najvažnija i najteža utakmica, najveći ispit za Ibru Rahimića i njegovu ekipu, utakmica koja bi mogla odlučiti ne samo ovosezonsku, nego i sudbinu kluba u budućnosti. I zato nam treba najbolji, najhrabriji i najodlučniji Velež ove sezone. Teorija je mnogo, ali opciju imamo samo jednu. Pobijediti se mora. Ne treba se zavaravati, ne treba biti naivan, ne treba se opuštati. Biće teško, jako teško, ali pobijediti se mora.

Pozivati na jedinstvo i pohod u Gračanicu je suvišno prosto jer će tako svakako biti. Svi kao jedan, zajedno po pobjedu. Avanti Velež Mostar!