Nekada je najbolje pustiti da se emocije malo slegnu, da se glava ohladi, da iz krvi ispari apaurin ili kako li se već zove isti lijek iz fabrike našeg generalnog sponzora. A takav zaključak – hladne glave i čista uma – je da onih 2-2 od prošle subote protiv Slobode nisu nikakva katastrofa.
Prije svega, par dobrih izdanja čini se da je učinilo da zaboravimo u kakvoj je situaciji Velež ove sezone. Ne govorim tu isključivo o činjenici da je igrački kvalitet daleko od vrhunskog i da u ekipi evidentno postoje rupe koje je teško zatvoriti. Mnogo je važnije to da mi jesmo sezonu započeli s katastrofalna tri rezultata na otvaranju i tako sami sebe gurnuli u situaciju da će svaka utakmica do kraja biti krvava borba za ostanak u ligi. Naravno, moguće da se desi nekakvo čudo, nekakva velika serija ili negativna serija konkurenata, ali kako stvari stoje u posljednjih nekoliko mjeseci, to je realnost s kojom moramo biti licem u lice do kraja sezone.
Uostalom, ne zaboravite da su u historiji Premijer lige BiH sve ekipe koje su izgubile prve tri utakmice na kraju – ispale.
Međutim, jednako važna je i činjenica da je ova Premijer liga s 12 klubova toliko izjednačena da doslovno svako može pobijediti svakoga. Navijačima Veleža je ovo prvi pravi sudar s ovakvim sistemom takmičenja i nismo navikli na ovakvu izjednačenost, pogotovo nakon dvije sezone u vrhu Prve lige u kojoj smo najčešće bili kvalitetom daleko najbolja ekipa. Sada je to drugačije, sada je svaki protivnik dovoljno dobar da iskoristi neke svoje prednosti, da iskoristi neke tvoje mane, i nema utakmica s laganim bodovima, nema protivnika s laganim skalpom.
Sama utakmica nije nam uostalom ni otkrila nekakve nove mane, samo nam je potvrdila da su svi oni problemi o kojima smo i mi – ali i Feđa Dudić – govorili posljednjih nekoliko sedmica i dalje tu, bez obzira na to što smo ih prekrili s nekoliko dobrih rezultata. Sloboda nam je potvrdila i to da će nam se ovakve utakmice dešavati opet, jer prosto nemamo ekipu koja je u stanju održati kontinuitet dobrih igara i koja će s vremena na vrijeme, zahvaljujući jeftinim kiksevima i jeftinim golovima, dolaziti u situacije u kakve je dolazila protiv Radnika, Borca i donekle sada protiv Slobode.
Možda je zato najbolje ovakve utakmice i iskoristiti kako bi ekipa, ali i navijači, ostatak sezone dočekali čvrsto na nogama, svjesni svih mana i nedostataka, ali i činjenice da smo do sada sasvim dovoljno puta pronalazili rješenja da te mane i nedostatke anuliramo. Loših rezultata će biti još, biće i loših partija, ali sve je to proces kroz koji trener i ekipa moraju proći kako bismo na kraju došli do ispunjenja konačnog cilja.
Ali mora biti jasno da taj cilj nije nekakva Evropa, nije ni pobjeda u svakoj utakmici, nije ni lijep fudbal. Cilj je ostati u Premijer ligi BiH.
SI
