Latest Posts

U vrtlogu igre

“Uvijek želim kontinuitet. Jer kada ne mijenjaš puno to pokazuje da su igrači konzistentni“, rekao je Dean Smith, menadžer Aston Ville, na pressu kojom je najavio utakmicu protiv Brightona u okviru Premijer lige i na savršen način objasnio da se dobri rezultati u kontinuitetu ostvaruju sa malim promjenama sastava koji svake sedmice istrči na zeleni teren.

U zadnjih nekoliko utakmica, Velež je mnogo mijenjao.  Dijelom je tako bilo zbog povreda, dijelom zbog suspenzija, a dijelom i zbog loše forme, pa ako hoćete i uvrijeđenosti pojedinih igrača. Posljedica svega toga su loši rezultati u ligi, ispadanje iz Kupa, ali i općenito lošija atmosfera koja se nakupila među navijačima, što je donekle i opravdano.

Međutim, sve što se trenutno dešava je i logično. Posljedica je to mnogih grešaka; prije svega loše odrađenog prijelaznog roka, onda i neiskustva pojedinaca, ali i prevelikih očekivanja od ekipe, koja nisu bila zasnovana na realnim činjenicama.

Ove smo sezone na težak način naučili šta treneri misle kad kažu da odbrane osvajaju prvenstva. Velež je primio čak 19 golova, najviše od svih ekipa iz onoga što smatramo da je gornji dio tabele. Prošle sezone za 22 kola Rođeni su primili ukupno 23 kola, što bi u praksi – dobro, prosta matematika – moglo značiti da će Velež za polusezonu primiti koliko i za čitavu (skraćenu) prošlu. Ali opet, činjenica je i da Feđa Dudić ima ogromne probleme sa odbranom još od gostovanja na Grbavici na startu sezone. Velež je u vrlo malo utakmica počeo sa istim igračima u odbrani, pa onda ova brojka od 19 golova i nije toliko čudna. Odbrana je stub ekipe i igrači na toj poziciji se ne smiju mnogo mijenjati jer se tako gubi njihova uigranost i mehanizmi potrebni da bi jedni druge osjetili.

Velež od početka sezone nije bio posložen u toj liniji, a povreda Konstantina Cheshmedjieva je dodatno zakomplikovala situaciju. Mijenjali su se na toj poziciji veznjaci Samir Zeljković i Muharem Ćivić, logično i griješili, i prirodni stoperi Faruk Bihorac i Denis Zvonić, koji igraju s oscilacijama i nikako nisu uspjeli pronaći pravu formu. Sve je to Velež skupo platio. Dug je spisak poraza koji su rezultat katastrofalnih grešaka odbrane, odnosno individualnih grešaka, ali Dudić nije želio bacati igrače pod autobus, vrlo vjerovatno svjestan da su pružili maksimum i da ne može tražiti od veznjaka da se priviknu na poziciju stopera u kratkom vremenskom periodu.

U napadu je Velež izgledao dosta bolje, ali opet ne dovoljno dobro, barem ne kao prve četiri ekipe lige. Pozitivno je što Velež ima ideju kako doći do protivničkog gola, postoje mehanizmi u igri, dva sistema koja se prilagođavaju protivniku, crveni prosto znaju igrati lopte, ali realizacija nije na nivou. U porazu od Širokog Velež je imao desetak udaraca u gol i nije postigao nijedan, u ligi je protiv iste ekipe imao desetak udaraca i postigao samo dva, a u derbiju sa Zrinjskim sa isto toliko udaraca samo jednom zatresao mrežu. Obren Cvijanović je, što je donekle i očekivano obzirom da je vukao početak sezone, pao u formi. On se ugasio, barem za sada, dok se čini da se Brandao nije stigao ni upaliti. Na startu sezone djelovao je motivisano,  odlučno i bio je vrlo važan faktor u igri prema naprijed iako nije zabijao golove, ali ga je situacija s produžetkom ugovora potpuno izbacila iz ritma, prekinula njegove solidne partije i trenutno pruža najlošije izdanja od dolaska u Mostar. Veležu fali finalni sastojak, napadač koji će iz dvije prilike dati gol i takav profil igrača treba potražiti na zimskoj pauzi.

Treneri žive od rezultata, i Feđa Dudić nije nikakva iznimka. Možemo mi ovdje sve analizirati na dugo i na široko, ali je činjenica i to da navijači Veleža nisu nikakva iznimka i da za većinu njih ništa nema značenje osim rezultata. Naravno je da dio odgovornosti za trenutnu krizu – dobili smo samo dvije od sedam utakmica – snosi i Dudić. On je šef, glavni i odgovorni, vođa tima od čijega rada ovisi mnogo toga. Ali, činjenica je da igra Veleža ima glavu i rep i da je sa tom igrom osvojeno više bodova nego u istom periodu prošle godine.

Velež je dominirao u gotovo svim utakmicama ove sezone i samo je Željezničar u prvom kolu nadigrao Rođene. On je dokazao da zna izvući maksimum iz ekipe kada su okolnosti protiv njega, pa je tako bilo i ove sezone. Nevjerovatan je niz pehova koji su zadesili Rođene i koji se događaju pred svaku utakmicu. Dudić je primoran improvizirati, jer druga rješenja ne postoje. Ekipa je igrala skoro polovinu prvenstva iznad svih realnih očekivanja, pa je sasvim logično da se u nekom trenutku pojavila granica iznad koje se više ne može. To ne opravdava činjenicu da je u Krupi Velež u prvom poluvremenu izgledao demotivisano i bez adekvatnog odgovara na agresivnu igru protivnika. Dudić mora pronaći način kako da u naredna četiri kola vrati Rođene na pravi put i da opet pokuša izvuči što je moguće više bodova koji će smanjiti pritisak na njega kako bi mogao u miru pripremati ekipu za drugi dio prvenstva.

Pisali smo prije početka sezone kako će biti i neočekivanih pobjeda, ali i neočekivanih poraza i kako je Dudić pravi čovjek za Velež u ovom trenutku. I on je napravio nekoliko pogrešaka u ovih 15 kola, ali i sve to je bilo očekivano, jer se i on još uvijek razvija i napreduje, a ne treba zanemariti činjenicu da je jedan od najmlađih trenera u ligi i da je baš sada osjetio koliko fudbal može biti surov i brzo promijeniti sudbinu trenera.

Velež mora zimski prelazni rok odraditi na najbolji mogući način. Deficitarne pozicije u timu se moraju riješiti, nekim igračima koji nemaju kvalitet za nešto više se zahvaliti na saradnji i proljeće iskoristiti kao pripremu za narednu sezonu, u kojoj je neophodan rezultatski iskorak. Naravno, ova sezona još nije gotova, ali treba biti realan i pomiriti se sa činjenicom da su četiri prve ekipe i na terenu, ali i izvan njega, iznad ostalih.

Ovaj period može poslužiti kao dobar primjer kako su neke odluke na ljeto proizvele domino efekt koji se nije zaustavio do decembra. Velež polako ispušta sezonu iz ruku, a greške koje su napravljene u svim segmentima se više ne smiju ponavljati.

Enej Bruck