U se i u svoje kljuse

Unutra ili vani? Unutra ili vani?

Poraz od Sarajeva ostat će još jedna od onih utakmica koju pamtimo po odlukama a onda i protestima protiv sudije, ovog puta Dragana Petrovića. Zapravo, uopće ne bi trebala biti takva. Prije svega zato što smo gledali, za bh. uslove, dosta dobru i sadržajnu utakmicu, jer takve nisu česte. A onda zbog sebe. Jer ako postoji klub koji se treba prvi izdići iz gliba bh. fudbala, sudijskih malverzacija i podmetanja, onda bi trebalo da je klub koji je obično najviše ispašta zbog sudija.

Svjesni smo u kakvom okruženju igramo i kakvom okruženju živimo. I kad tako jeste, kad znaš kako stvari funkcionišu, da će te pokrasti, ili da će u najboljem slučaju tako često slučajno griješiti, onda ti napravi toliko da ovaj kad ukrade ne otme dovoljno da te spriječi u tvom nastojanju. O sudijama neka pričaju drugi, neka pričaju istražni organi, pravosuđe,… Svakako je to najčešće prazna priča koja ništa neće donijeti.

Velež se treba okrenuti radu i stvaranju. Treba nastaviti stvarati ekipu, i pokušati na ovaj ili onaj način nadomjestiti nedostatke. Poput onih koje smo ove subote pokazali, ili ako hoćete ponovili, u zadnjem redu gdje spori stoperi imaju problema, pogotovo kada naiđu na iskusnog i mudrog napadača kakav je Mersudin Ahmetović. Ili poput onih koje smo pokazali prema naprijed, gdje smo opet zapucali nekoliko zicera, nekoliko šansi koje je teže promašiti nego pogoditi.

Velež, što kroz transfer rok što kroz rad s postojećim kadrom, treba konačno složiti ekipu po mjeri Premijer lige, da u narednoj polusezoni Feđa Dudić ne mora govoriti o 30 igrača koliko plaća klub, a da Premijer ligu mogu igrati maksimalno njih 14. Naravno, Sarajevo je igrački jače, to svi znaju i to nije problem. Oni su prvaci, a njihovi stoperi prave razliku, pa iz zadnje linije jednim pasom izbace pet naših igrača. Musemićeva ekipa je fizički jača od bilo koje u Premijer ligi, odlična u tranziciji i zbog širine u kadru i iskustva trenera može miksati plan u igri. Oni su aktualni prvaci i neke korake jednostavno ne možemo preskočiti. Tako je kako je.

Sudije su ispale glavna priča, ali i ova utakmica je pokazala da se mučimo s istim problemima, da imamo velikih nedostataka u odbrani, ali i rupa u veznom redu, odnosno u napadu. Ušli smo u utakmicu mlako,  strašljivo, naivno. Opet odigrali samo jedno poluvrijeme solidnog fudbala. Ponovili jako puno individualnih grešaka. I dalje smo statistički ekipa koja najviše griješi, ima najmanje uspješnih dodavanja u ligi, i čiji igrači ulaze u najviše driblinga, često nepotrebnih. Naravno, ova je utakmica pokazala i neke pozitivne stvari, a to je prije svega karakter; ni nakon dva gola zaostatka nije se odustajalo i ugasilo, igralo se do kraja. 

I o tome trebamo najviše pričati narednih dana, na takvim se stvarima treba dodatno raditi, nedostatke ispravljati i završiti ovu polusezonu. U se i u svoje kljuse. Važno je u pozitivnoj atmosferi dočekati pauzu, a onda je na klubu da svom treneru, koji je pokazao da zna i može, omogući sve uslove da složi i pripremi ekipu po svojim željama i potrebama Premijer lige. I nek napravi neke „bolne“ rezove, jer čim prije tim bolje.

MS