U evropskom ritmu

Feđa Dudić je u izjavi nakon ligaškog poraza od Rudara probao spustiti loptu na zemlju i smiriti euforiju poslije prolaska AEK-a što je u tim trenucima bilo itekako potrebno, budući da je Velež u utakmici protiv Rudara izgledao neuporedivo lošije nego na otvaranju prvenstva protiv Posušja. Između ostalog, Dudić je rekao da Rođeni ne smiju gubiti motivaciju za utakmice Premijer lige te će ukoliko ekipa nije na maksimumu imati vrlo težak posao protiv bilo kojeg protivnika.

Možda bi neočekivani gubitak bodova na domaćem terenu pojedine ekipe poremetio sa pravog kolosjeka, ali Rođeni su u posljednje dvije godine ostvarili ogroman napredak na psihološkom planu. Kostur ekipe je dugo na okupu, Dudić i stručni štab su napravili porodičnu atmosferu u ekipi i stvorili veliko povjerenje jedni u druge. Rođeni su zreli u svakom smislu tako da je bilo za očekivati da će u Švedskoj protiv Elfsborga popraviti dojam.

Činjenica da Velež nije izgubio nijednu utakmicu u Evropi od četiri koliko je odigrao, ako u to uvrstimo i prolaz na penale u Ateni iako je Velež gubio, najbolje govori o kvaliteti ove ekipe. Poslije skoro tri decenije, prvi izlazak u neko evropsko takmičenje sa većinom igrača kojima su ovo, također, prve evropske utakmice i sa igračkim kadrom daleko od onih poznatijih i najskupljih dodatno pojačava utisak da bi Dudićev Velež sa igrom koju prikazuje iz sedmice u sedmicu mogao uraditi nešto veliko. Sinoćnja utakmica je bila dokaz tome.

Dudić je promiješao karte, svjestan da mu u nedjelju slijedi gostovanje Radniku, te na klupi ostavio Denisa Zvonića, Brandaa i Obrena Cvijanovića. U početnom sastavu opet nije bilo ni Samira Radovca kojeg muče povrede i koji itekako fali na terenu. Stekao se dojam da je  pripremom utakmice i analizom Elfsborga bilo odrađeno pola posla. Savršeno su detektirane mane i mehanizmi u igri protivnika kao i njihove glavne poluge.

Velež je bio postavljen u 4-2-3-1 formaciju, Dario Ferreyra i Slaviša Radović su zauzeli mjestan na desnom i lijevom beku, a Tarik Isić i Samir Zeljković su u stoperskom paru trebali otkloniti opasnsot pred golom Slaviše Bogdanovića. U sredini su opet upareni Dino Hasanović i Omar Pršeš, a ispred njih Nemanja Anđušić. Haris Ovčina i Mehmed Ćosić su na krilima imali zadatak pomagati bekovima u defanzivi, ali se i ubacivati iza leđa odbrane kada god bi se otvorio prostor za to. Dženan Zajmović je bio jedini istureni igrač koji je pritiskao posljednu liniju stopere protivnika pri njihovom iznošenju lopte, a kada bi Velež krenuo u napad on je otvarao mjesto za ubacivanje Anđušića ili bi primio loptu sa stoperom na leđima i omogućavao Veležu dolazak na protivničku polovinu sa više igrača.

Rođeni su u prvom dijelu imali malih problema sa iznošenjem lopte i prenošenjem na pololovinu protivnika, budući da su u nekoliko navrata dugim loptama preskakali sredinu i ostajali bez posjeda, onoga što Velež najbolje radi. No, i Elsfborg nije dopuštao mnogo prostora Veležu, već su organizovanim pritiskom primorali Zeljkovića i Isića na napucavanje i duge lopte prema naprijed. Kada god bi Rođeni uspjeli duže zadržati loptu i stabilnim posjedom doći sa više igrača u posljednju trećinu Velež bi kreirao neke prilike. U pojedinim situacijama je falila koncentracija ili bolji završni pas, ali je Velež bio odličan u brzoj tranziciji, pogotovo u drugom poluvremenu kada su na teren ušli Radovac i Brandao.

No, Elsfborg je izrazito iskusna ekipa koja nema mnogo opcija prema naprijed, ali ono što mogu rade odlično. Postoje uigrani mehanizmi kojima dolaze u završnicu, ali su se Rođeni na pravi način pripremi na to. Prije svega, Dudić je za Hasanovića imao isti zadatak koji je imao i u dvije utakmice protiv AEK-a. Tada je Hasanović markirao Petrosa Mantalosa, njihovog najboljeg igrača koji je bio nevidljiv 180 minuta, a onda je jučer Dudić isto ponovio postavljajući Hasanovića na Roberta Gojanija i tako otupio kreativnost protivnika. Ono s čim je Velež imao jedini problem, ali sam u prvom poluvremenu, bio je napadač Per Frick koji je i postigao gol.

Koliko je on bitan za igru Elfsborga, ne kao golgeter već kao razigravač pokazuje i situacija sa slika koja se ponavljala kada god njegova ekipa nije mogla organizirati pas igru. Skoro svaka lopta poslana od odbrane prema naprijed je išla na Fricka koji bi zatim pokušao dobiti duel i primiti je te je proslijediti u dubinu prema krilima koji često traže prostor iz njegovih leđa te tako otvaraju pas na stranu prema kapitenu Johanu Larssonu ili veznjaku Frederiku Holstu koji se u ovakvim situacijama često nalazi u blizini Flicka kako bi dobio loptu od njega i stvorio višak na lijevoj ili desnoj strani. Iz ove situacije je došla najbolja prilika u prvih 45 minuta za Elfsborg, a nekoliko minuta kasnije, iz slične akcije je Flick uspio pobjeći Zeljkoviću  i poravnati rezultat.

Velež je neporažen izašao iz još jedne evropske utakmice sa aktivnim rezultatom i igrom koja daje nadu da se može ostvariti historijski uspjeh. Ipak, Rođeni ne smiju poletjeti i smatrati da će u uzvratu imati lagan posao. Pokazali su da odličnom pripremom i pristupom na terenu mogu napraviti probleme svakoj ekipi, ali i da kada to izostane mogu sami sebi stvoriti problem kao što je to bilo protiv Rudara. Sada je potrebno ohladiti glave, povratiti svježinu i pokušati ponoviti predstavu iz Švedske u Bijeljini.

Enej Bruck