Kada je pred kraj prethodne sezone Borac gostovao u Mostaru na put je krenuo sa prvog mjesta, ali sa malom bodovnom prednošću nad Sarajevom i Veležom. Sarajevo je bilo u padu forme te su u nekoliko kola uspjeli prosuti deset bodova prednosti i pasti na drugo mjesto dok su sa druge straneRođeni bili u nevjerovatnoj seriji utakmica bez poraza, a meč sa Borcem dočekali su na trećem mjestu sa realnim šansama da pobjedom izbiju na vrh tabele.
Bio je to derbi prvenstva, utakmica koja može odlučiti prvaka i koja je, za Velež, bila jedna od najvažnijih u cijeloj sezoni pogotovo zato što je još bilo svježe sjećanje na poraz u Banjaluci kada su u prvom planu bile očigledne sudijske greške na štetu Rođenih. Zbog svega toga, sedmica u kojoj se odigravala utakmica bila je jedna od najintenzivnijiih za navijače, a svi su se složili oko zaključka da je lijep osjećaj konačno se boriti za vrh, nakon decenija tuge i katastrofalnih rezultata. Koliki je značaj ta utakmica imala najbolje pokazuje podatak da su navijači kupili 11.000 ulaznica, iako su stadioni još uvijek bili zatvoreni. Velež i Borac u podijelili bodove, ali atmosfera i zajedništvo koje je vladalo tih dana u Mostaru i okolini je nešto što će zauvijek ostati upamćeno.
No, taj meč nije jedini koji je podigao atmosferu među navijačima i igračima. Velež je cijelu sezonu odigrao pod ogromnom podrškom navijača. Često su se kupovale karte za utakmice, nekada se odlazilo blizu stadiona kako bi se barem na minut provirilo kako Rođeni stoje, gotovo uvijek se davala podrška Rođenim, a sve to kako bi se ispunio cilj kojeg su navijači godinama sanjali. Velež nije bio najkvalitetnija ekipa u ligi niti je imao na raspolaganju financijska sredstva za pojačanja kao drugi, no Velež je imao navijače, a navijači su kontstantnom podrškom dizali Rođene kada bi upali u probleme, slavili s njima kada bi rušili tradicije na stadionima širom BiH, a ta sinergija između kluba, igrača i navijača je na kraju morala biti nagrađena. I jeste, jer je Velež nanizao 20 i nešto utakmica bez poraza te po prvi put nastupio u Evropi i opet uz sjajnu atmosferu nizao spektakularne rezultate.
Međutim, nije bilo realno očekivati da Velež neće platiti danak Evrope u prvenstvu, kao i činjenicu da je, opet, transfer period mogao biti bolje odrađen. Ali nije i to jednostavno treba prihvatiti koliko god je to nekada teško, pogotovo nakon niza loših rezultata u ovih deset kola i usmjeriti se prema onome što se može ispraviti, a to su rezultati i predstave na terenu. Poraz od Zrinjskog je pokazao da je Velež definitivno u kontraritmu i da je kranje vrijeme da se očiste glave od nekih sporednih faktora koji su poremetili cjelokupnu atmosferu, u i izvan kluba.
Činjenica jeste da je ovo nova situacija, nešto s čim se ni većina ekipe, ali ni Feđa Dudić u svojoj karijeri nisu upoznali. Dojam je da Rođeni kao ekipa ne izgledaju ni približno kao prošle sezone jer najbitniji kotači tima nisu u formi dok su neki vrlo vjerovatno nezadovoljni statusom u ekipi. Kada se to spoji sa činjenicom da su Rođeni, kako je to Dudić izjavio odmah na početku prvenstva, poletjeli poslije Atine te postali megalomani s kojim je teško pričati, onda je jasno zašto Velež nije na nivou prethodne sezone kada su Rođeni bili izrazito motivisani, svjesni svojih mana i prednosti, a uz to ponizni nakon svakog dobrog rezultata.
Svi trebamo postati svjesni da je ovo nova sezona i da Veležu niko neće ništa pokloniti. Osjetili smo šta znače evropske utakmice i jedini način da se evropsko ljeto opet ponovi jeste da Rođeni izbace iz memorije događanja u prethodna dva mjeseca te da se fokus prebaci na Premijer ligu. Velež mora borbu postaviti na prvo mjesto, potrebno je vratiti izgubljeni žar koji nas je krasio skoro godinu dana, a koji je nestao preko noći. Svaka naredna utakmica mora biti najbitnija, kao da nam život ovisi o njoj, jer samo na taj način Velež može nadoknaditi nedostatak individualne kvalitete u odnosu na ekipe sa vrha. Velež je prošle sezone bio neporažen na domaćem terenu, a u ovoj sezoni izgubili su već dvije. Mostar opet mora postati tvrđava, stadion na kojem nijedna ekipa ne može unaprijed računati na bodove. Potrebno je da se probudimo iz ljetnog sna i da shvatimo kako ne postoji druga opcija osim zajedničke borbe za isti cilj bez obzira ko igra u crvenom dresu. Prethodne sezone smo dokazali da možemo biti podrška Rođenim, njihov vjetar u leđa u bilo kojem trenutku.
Prvi ispit za sve nas je sutra, u našoj kući.
Enej Bruck
