„Dok nismo zabili prvi gol bilo je nervoze. Rekao sam momcima na poluvremenu da nema panike da nastavimo samo igrati. Pokazali smo jedan nivo, jer većina igrača nije bila u ovakvim situacijama. Pokazali smo da se možemo nositi s ovim“ izjavio je Feđa Dudić nakon veoma bitne pobjede i stidljivo dodao da je Velež imao velikih problema završavati utakmice poput jučerašnje u svoju korist.
Pogotovo zato što je sa druge strane terena bila nezgodna ekipa Slobode koja je napravila niz od pet utakmica bez poraza pri čemu su odnijeli bod sa gostovanja na Koševu i tako definitivno izbacili Sarajevo iz utrke za titulu, a onda su poslije toga uspjeli otkinuti bod i Širokom Brijegu u prethodnom kolu. Da utakmica u Mostaru dobije dodatni nivo napetosti bilo je dovoljno pogledati i međusobne duele ove dvije ekipe kada Sloboda putuje na jug, a iz velikog broja remija posljednjih godina iskače jedino uvjerljiva pobjeda Veleža ostvarena u prvom dijelu ove sezone. Kada uz taj podatak dodamo ogroman pritisak i imperativ pobjede koji su Rođeni imali i prije izlaska na teren, ljepota u igri se nije mogla očekivati. Bio je bitan samo rezultat i tri osvojena boda koja će prekinuti niz neriješnih rezultata Veleža i približiti ga ostvarenju cilja.
No, Crveni su za razliku od nekih prijašnjih utakmica na kojima su se okliznuli kada su imali ulogu favorita, jučer to opravdali i pokazali da je ostalo još benzina u rezervi dovoljnog za posljednjih nekoliko metara puta.
Dudić nije puno mijenjao kada je u pitanju početnih 11, ali svejedno je bilo nekih zanimljivih kombinacija. Rođeni su postavljeni u 4-2-3-1 formaciju sa Denisom Zvonićem i Konstantinom Cheshmedjievim u srcu odbrane, što je značilo da se Samir Zeljković pomjerio u vezni red, tamo gdje je i pokazivao najbolje partije. Mehmed Ćosić je zamijenio Obrena Cvijanovića na desnom krilu, što je bilo i malo iznenađenje pogotovo zato što je Haris Ovčina kojemu je krilna pozicija prirodna, opet utakmicu počeo na mjestu desnog beka. I pored svih problema sa sastavljanjem ekipe, prvo poluvrijeme Rođenih je zaista bilo jedno od najboljih izdanja na proljeće. Velež je dominirao i pritiskao Slobodu od prve minute, a to je odmah donijelo penal kojeg je Dejan Georgijević promašio, ali su Rođeni ostali mirni što nije bio slučaj u nekim prethodnim utakmicama, posebno ne na domaćem terenu.
Velež je imao plan u igri od kojeg nije odstupao ni jednog trenutka. Ideja je bila da se optereti lijevi bok Tuzlaka sa konstantnim stvaranjem viška na dom dijelu terena i preklapanjem Ćosića i Ovčine te njihovim okomitim ulascima u zadnju trećinu. Kada to ne bi funkcioniralo Rođeni su brzo prenosili loptu na drugu stranu do Brandaa koji bi onda igrao jedan na jedan sa Amarom Beganovićem ili bi ulazio u sredinu i na taj način tražio priliku za završni pas ili udarac. Ipak, sa odbranom penala i još nekih udaraca u prvih nekoliko minuta Rođeni su uspjeli razbraniti golmana Luku Kukića, a onda je mreža postala začarana. Velež je u prvih 45 minuta stvorio deset izglednih šansi i nijednu nije uspio realizirati, a Kukić je poluvrijeme završio sa čak šest odbrana.
Ni drugo poluvrijeme se nije mnogo razlikovalo od prvog. Velež je napadao i tražio grešku neiskusne odbrane Slobode, ali i kada bi napadači Veleža uspjeli pronaći prostor i doći do udarca Kukić je bio siguran. Dojam je da su izmjene ovaj put Veležu donijele tri boda. Svjestan da su počeli problemi u kreaciji i da se nervoza polako počinje osjećati, Dudić je na teren poslao Omara Pršeša kojem je upravo kreativnost glavna kvaliteta, a on je odmah dao svoj potpis igri i kreirao priliku iz koje je Zvonić zabio izuzetno bitan gol. Rođeni su poslije vodstva zaigrali mirnije, a pri kraju je Dudić pogodio sa još jednom izmjenom jer je Seid Behram ovjerio pobjedu Veleža.
Bila je to odlična partija Rođenih koji su opet pokazali karatker kada je najbitnije i sa novom pobjedom produžili niz utakmica bez poraza na 19. Međutim, još više raduje činjenica da i pored pritiska pobjede Rođeni nisu gubili glavu već su bili sigurni da će se plan igre zajedno sa volumenom šansi koje su kreirali isplatiti. Također, pozitivno je što nisu ponovljene greške iz prethodnih utakmica kada je Veležu uloga favorita bila pretežak teret s kojim se nisu mogli izboriti. Ovaj put to nije bio slučaj.
Crveni su dokazali da i kada situacija ne ide u njihovu korist oni opet nekako ostanu na nogama i uzvrate udarac pa govorom tijela pokažu da još nisu gotovi i da ih se ni u jednom trenutku ne smije otpisivati. Tu su i pričaju svoju priču. Onu koju ćemo svi mi vrlo dobro pamtiti.
A napetost je tu samo dobar začin koji joj ne dopušta da postane dosadna.
ENEJ BRUCK
