Latest Posts

Sarajevski déjà vu

Kada je u martu 2019. godine Velež gostovao Olimpiku, susrele se su se dvije najbolje ekipe drugog ranga takmičenja. Derbi sezone, kako su ga mnogi nazvali, mogao je odlučiti ko će imati bolju startnu poziciju pred finiš sezone i koja ekipa će osvojiti tri boda i time protivnika ostaviti na dovoljnoj udaljenosti iza sebe. Pred utakmicu su ispričane mnoge priče, ispisan velik broj tekstova i najava, a to obično napravi utakmicu većom nego što realno jeste. Ni igrači nisu izuzeti iz tog folklora, pa je sasvim razumljivo da se i oni moraju drugačije pripremiti na utakmicu, posebno u psihloškom smislu.

A da je Ibro Rahimić uspio svoje igrače pripremiti na pravi način bilo je očigledno već nakon prvog poluvremena. Velež je furiozno odigrao 45 minuta, svaki igrač je znao koji je njegov zadatak na terenu i koje se mane protivnika trebaju iskoristiti i sa dva pogotka su na pauzu otišli sa osmijehom na licu, uvjereni da su na dobrom putu da obraduju gomilu navijača. Bio je to napadački orijentisan Velež – kakav je bio tokom cijele sezone -, postavljen na terenu sa jasnom strukturom i planom kako doći do gola i sa vrlo malo grešaka u polju. No, drugo poluvrijeme je donijelo obrnute uloge. Velež je izašao na teren da ne igra lopte, a Olimpik na sve ili ništa. Rođeni su se povukli u svoj šesnesterac i dugim loptama probali krasti sekunde i minute. A kada se tako postaviš, namjerno ili ne, fudbalski bogovi se vrlo brzo okrenu protiv tebe pa se na kraju moraš zadovoljiti jednim jedinim bodom.

Nešto slično se desilo i jučer.

Feđa Dudić je opet imao problema u sastavljanju ekipe. Prvi strijelac tima Obren Cvijanović nije bio na raspolaganju, kao ni lijevi bek Slaviša Radović. Po oprobanom receptu, Dudić je postavio Velež u 4-4-2, sa rombom na sredini terena.

Vrlo vjerovatno svjestan da Olimpik ima izuzetno agresivnu i kompaktnu veznu liniju, Rođeni su trebali sa četiri veznjaka kreirati višak na tom dijelu terena. Sa dva napadača, Dejanom Georgijevićem i Brandaom, cilj je bio okupirati stopere Olimpika te na taj način stvoriti prazan međuprostor Nemanji Anđušiću kako bi on napadao odbranu iz drugog plana. Velež jeste imao inicijativu, iskorištavao je prirodne uglove za vertikalne pasove i zadržavanje posjeda. No, Rođeni su iz svega toga kreirali samo jednu priliku. Ona je došla upravo zahvaljujući lijepoj akciji i razumijevanjem situacije. Samir Zeljković je poslao dugu loptu na Edu Vehabovića koji je prepoznao kretnju i izbacio Anđušića jedan na jedan sa golmanom, ali njegov pokušaj loba nije bio dobar.

Ipak i pored malog broja pokušaja šuta Velež je igrao lopte. Imao je posjed, pokušavao je iskoristiti neku grešku protivnika, a šest dosuđenih ofsajda dovoljno govori ko je bio dominantan. Možda ne pretjerano dominantan, ali je imao incijativu i nije to bilo ništa što već nismo vidjeli kada je Velež igrao u romb sistemu. Naravno, to ne znači da su Rođeni bili odlični, bilo je tu grešaka u predaji lopte, ispadanja iz pozicija i u neku ruku stertilnosti u napadačkom dijelu.

U prvih desetak minuta drugog dijela, stekao se dojam da se ništa nije promijenilo. Haris Ovčina je ušao umjesto Georgijevića i samo preuzeo njegovu ulogu. Ipak, pravi pristup i ofanziva Rođenih od samog početka drugog poluvremena nagrađeni su golom Daria Ferreyre. I onda ništa. Velež je prestao igrati lopte. Utisak je da su nakon gola, u 35 minuta Rođeni poslali više dugih lopti nego za cijelu sezonu. Pokušao je Dudić izmjenama unijeti svježinu i smiriti loptu, ali nijedna nije donijela ništa od toga. Velež je na sredini terena i u napadu, poslije odrađenih izmjena, ostao sa pet igrača od kojih su svi veznjaci i jednim krilom koji je u nedostatku rješenja ostao jedini napadač. Pet veznih igrača nije uspjelo sačuvati loptu u svom posjedu više od minute. A Veležu je posjed lopte tokom cijele sezone jedno od glavnih oružja kojima se brani. Problemi su se redali, a struktura igre se urušavala kao domina.

Rođeni su nastavili igrati u rombu, ali je to bilo daleko od ozbiljne formacije. Olimpik je podigao jednog stopera u napad i krenuo forsirati napade sa krila, tamo gdje romb ima najveću manu. I kada se činilo da će Velež nekako preživjeti do kraja, opet su se fudbalski bogovi umiješali i promiješali karte. Tome su doprinjeli i Rođeni. Iako taktički nevažna sekvenca, situacija iz posljednje dvije minute najbolje pokazuje naivnost i ključni razlog zašto je Velež primio gol. Pet igrača je na protivničkoj polovini, ali ne prave klasični presing nego su ni na nebu ni zemlji, u trenucima kada Olimpik dugim loptama preskače sredinu i upravo na ovaj način prenose igru na polovinu Rođenih nakon čega ubrzo Olimpik daje gol u posljednjoj sekundi.

Baš kao i prije dvije godine, Velež je kažnjen za povlačenje i prestanak igranja lopte. Ono što je odlikovalo Rođene pod Dudićem, a to je prije svega hrabra i napadačka igra bez zadržavanja vremena protiv bilo kojeg protivnika, isparilo je nakon gola.

Opet zadnja minuta, remi i Olimpik. Čini nam se da smo to već jednom vidjeli.

Enej BRUCK