Latest Posts

Recept za uspjeh

Kada je u oktobru 2019. godine Denis Zvonić u zadnjim minutama utakmice protiv Zrinjskog riješio pobjednika u još jednom derbiju stadion je eksplodirao. A bio je dupke pun; navijači su tih 90 minuta bili dvanaesti igrač i do kraja vodili Velež do vrlo važne pobjede, koja je sezonu okrenula u potpuno drugom, pozitivnijem smjeru. Rođeni su dokazali da su na pravom putu, ozbiljni i spremni za veće izazove, ali i pokazali da niko ne smije biti favorit na našem stadionu. A Zrinjski je tada bio upravo favorit, kao što je to bio i u sedmici pred ovaj derbi. Međutim, Velež je u obje utakmice u praksi pokazao kako se derbi treba igrati i koji je recept za pobjedu od kojega nije odustao ni ovaj put.

Ono što je najbitnije jeste da je Velež pobijedio u prvoj utakmici pod reflektorima na našem stadionu i povratio poljuljano povjerenje u ekipu nakon teškog poraza u prvom kolu.

A baš taj poraz sa Grbavice je utjecao da se u prethodnoj sedmici umnožavaju upitnici iznad glava svih navijača, ali i igrača, da neki „dušebriznici“ i „stručnjaci“ bez argumenata kritikuju sve što mogu, sve pod opravdanjem da im je stalo do kluba. Zato je ova pobjeda najbolji mogući odgovor na takve kritike i pritisak koji se je počeo javljati već poslije prvog kola. Zbog tog pritiska pobjeda je postala imperativ, a derbi nikada nije utakmica na kojoj možeš računati na sigurna tri boda.

Znao je to i Feđa Dudić pa je odlučio malo promiješati karte i promijeniti strategiju.

Vrlo vjerovatno svjestan da je na Grbavici napravio pogreške u sastavu i planu igre, protiv Zrinjskog se odlučio na već isprobani i pobjednički recept sa posljednjeg susreta ove dvije ekipe. Rođeni su se postavili u 4-2-3-1 formaciju i nisko u blok, prepustili loptu Zrinjskom i čekali prilike iz kontranapada preko brzih krila Brandaa i Obrena Cvijanovića.

Odbrambena linija je pretrpila najveće promjene. U stoperskom paru su zaigrali Zvonić i Samir Zeljković, a na lijevom beku je počeo Dario Ferreyra. U veznom redu nije bilo Ede Vehabovića, a umjesto njega je od prve minute zaigrao Melvin Osmić i pokazao da može biti dobra opcija u nastavku sezone. Ideja je i pri samom pogledu na tim bila jasna. Dudić je želio sigurnost i kompaktnost u sredini terena, a upravo to je Veležu falilo na Grbavici.

Sa Osmićem uz kojeg su bili Samir Radovac i Omar Pršeš Rođeni su dobili kvalitet i mirnoću u pas igri, ali i mobilnost u defanzivi kako bi zaustavili između ostalih Filipa Arežinu i Nemanju Bilbiju. Najbolji igrač Zrinjskog Bilbija je bio totalno neutralisan.

Na slici ispod vidimo način na koji ga je Dudić pokušao zatvoriti i u tome uspio, ali i koliko je Velež bio dobro organiziran u odbrani. Konstantno je Bilbija imao čovjeka na leđima, a ovaj put je to bio Osmić. U tome mu je pomago i Brandao, koji je dobro postavljen tako da zatvara pas iza linije, ali i na stranu. Svi ostali igrači Zrinjskog koji imaju zadatak kreirati napad su pokriveni, a Slobodan Jakovljević mora dugom loptom preskakati igru i tražiti napadača Miljana Škrbića koji u nastavku akcije gubi zračni duel sa Zvonićem. Bilbija je utakmicu završio sa samo jednim opasnim pokušajem udarca.

Timska odbrana je ovaj put bila savršena. Zvonić i Zeljković su dobili pregršt duela, odlično se izmjenjivali na Šrkbiću i otklonili skoro svaku opasnost. Naravno, ne smije se zanemariti ni doprinos bekova. Mehmed Ćosić i Dario su zaustavili Zrinjski gdje je najjači, a to su njihova opasna krila koja se ovaj put nisu naigrala. Uz sve to, nakon žestokih kritika koje su pretrpjeli Denis Zvonić i Adnan Bobić  prošle sedmice, ovaj dvojac je odigrao dosta dobru utakmicu i stvari su se savršeno poklopile.

Velež se jednostavno zatvorio i čekao grešku protivnika.

Uz to, Rođeni su izgledali motivisano sa željom da poprave sliku iz prvog kola. Još jednom se dokazalo da Velež u svakoj utakmici mora imati energiju na visokom nivou i nedostatak kvalitete nadoknaditi svojim zaštitnim znakom, a to je borba za svaku loptu svih 90 minuta.

Sa druge strane terena, Velež nije imao puno prilika, ali ono što je imao, realizirao je na pravi način i u pravo vrijeme. Prvu taman pred završetak prvog poluvremena kada je Cvijanović lijepo pogodio dalji ugao i tako omogućio Rođenim da u drugom poluvremenu mirnom igrom – kakva je i bila skoro cijelo vrijeme – privedu utakmicu kraju i možda postignu još koji gol. Dudić je i izmjenama dobio na stabilnosti, a Edo Vehabović i Haris Ovčina su osvježili ekipu baš kada se činilo da je Velež počeo padati. I Faruk Bihorac je kao treća izmjena imao svoj doprinos jer je nad njim napravljen faul iz kojeg je Fejsal Mulić postigao eurogol i ovjerio zasluženu pobjedu.

Velež je dobio još jedan derbi, drugi uzastopni.

Kako smo i najavljivali, pobjeda u ovoj utakmici može biti prekretnica za nastavak sezone, jer se pozitivna atmosfera opet vratila među igrače i navijače. Bio je to derbi koji se nije puno razlikovao od onog oktobarskog. Dudić je shvatio i prihvatio krivicu za pogreške iz Sarajeva, ali i uradio ono što je većina očekivala od njega. Velež je odigrao na isti način i sa istim planom kao i većinu utakmica prethodne sezone u kojima je ostvario pobjede protiv ekipa iz vrha. Ni u jednom trenutku Rođeni nisu odustajali od svog cilja, uvjereni da će prilika doći i da je samo treba iskoristiti. Dudić je nadmudrio Mladena Žižovića, a igrači su na terenu plan sproveli u djelo na najbolji mogući način. Naravno, bilo je i sitnih grešaka, ali u ovakvoj predstavi bez primljenog gola i sa dva postignuta, u derbiju koji dolazi u nezgodnom trenutku, to je manje važno.

Recept koji je Velež pokazao u subotu je pobjednički i toga se treba držati, jer zašto mijenjati ono što donosi bodove.

Forza Velež!

ENEJ BRUCK