Kada je u martu Velež gostovao u Tuzli, remi je bio zadovoljavajući rezultat kojeg bi mnogi prihvatili, s obzirom na to da je Tuzla City tada bila u mnogo boljoj atmosferi, posebno zbog nekoliko novih igrača koji su tada trebali dokazati svoju kvalitetu i Tuzlake povući prema vrhu. Sa druge strane, Rođeni su na put krenuli bez Nusmira Fajića oko kojeg se vrtila igra crvenih u napadu i sa standardnom mantrom da je i bod u gostima dobar rezultat. Zbog svega toga, bod i jeste bio cilj, iako je sasvim jasno da se sa malo hrabrosti i odvažnosti moglo ciljati i na pobjedu. No, Velež je tada još bio pomalo neiskusan i nedovoljno samouvjeren da protiv direktnog rivala za vrh tabele na gostujućem terenu igra na pobjedu.
Ove sezone je situacija mnogo drugačija.
Velež se bori za Europu i skoro svaki kiks znači pad na tabeli i odvajanje konkurenata na nekoliko bodova. Zato su Rođeni poslije nekoliko loših rezultata u ovih mjesec dana i pod pritiskom dobrog rezultata izašli prvo na Tušanj i od početka zaigrali na pobjedu – za razliku od duela u martu – znajući da bi ta utakmica mogla preokrenuti stvari, a pobjeda lansirati Velež prema vrhu. Tako je na kraju bilo, Rođeni su nadigrali Tuzlake, ali su ta tri boda morali ovjeriti jučer, protiv ekipe koja u Mostaru nije izgubila čak devet godina. Olimpik je, po pravilu, za Rođene nezgodna ekipa, a u to smo se uvjerili prije tri mjeseca kada je Velež na Otoci bio nadigran i zasluženo izgubio. Možda je to bila najlošija partija ekipe ove sezone pa je zato jučerašnja utakmica bila još bitnija. Pored imperativa pobjede, Rođeni su morali isprati goruk okus od Otoke i konačno srušiti Olimpik u Mostaru.
Feđa Dudić nije mnogo mijenjao tim koji je pobijedio Tuzlu prije nekoliko dana osim što je Dario svoje mjesto ustupio ofanzivnijem beku Slaviši Radoviću na lijevoj strani, a Melvina Osmića u sredini zamijenio kreativniji Omar Pršeš. Od samog početka je cilj bio jasan, probati postići gol što je ranije moguće kako bi se u smanjio pritisak, ali i kako bi se ekipa Olimpika natjerala na otvoreniju igru. Međutim, natopljeni teren je primorao Rođene da već poslije desetak minuta promijene plan, te da zanemare ljepotu u igri koja na takvom terenu nije bila moguća. Velež je loptu brzo prenosio na protivničku polovinu, a u tome je glavnu ulogu imala desna strana Rođenih, na kojoj su se Mehmed Ćosić i Obren Cvijanović konstantno nadopunjavali te tako radili velike probleme odbrani Olimpika.
Velež u napadu ima uigrane mehanizme, a bitan faktor za to je upravo Ćosić koji ima veliki broj ponavljanja i često pruža dodatnu opciju u napadima, što je izuzetno važno protiv ekipa kojima je glavni cilj odbrana svog gola. Također, za probijanje bunkera su važni veznjaci Pršeš i Samir Radovac jer se savršeno nadopunjavaju i imaju veliki kreativni potencijal. No, Velež se mučio do prvog gola, prvenstveno zbog terena, ali i dobro organizovane odbrane protivnika, koja ipak nije uspjela izdržati do poluvremena jer je Fejsal Mulić ponovo pogodio i sebe nagradio za partije koje pruža u posljednje vrijeme, a Veležu donio gol u pravom trenutku, malo prije kraja prvog poluvremena.
U drugom poluvremenu se ništa nije promijenilo. Velež je i dalje napadao i tražio drugi gol, a Olimpik je rijetkim izletima naprijed pokušavao ugroziti Slavišu Bogdanovića, koji je dolaskom na gol unio mir u odbranu te u posljednja tri kola čak dva puta sačuvao svoju mrežu. Rođeni su drugim golom potpuno riješili utakmicu, iako su do kraja mogli postići još koji, a najbliži je bio Brandao kojeg ove polusezone prati neko prokletstvo. Međutim, on se mora istrpiti, njegova loša forma je plod turbulentnog perioda oko produžetka saradnje, a dojam je da se u posljednja dva kola polako budi. Guza posjeduje ogroman kvalitet u igri jedan na jedan, u donošenju pravih odluka u protivničkom šesnestercu. Naravno, činjenica je da njegov učinak u golovima u ovih 18 kola nije dobar, čak štaviše, ali ne trebamo zaboraviti da je upravo on nosio Rođene dvije godine, te da trenutna njegova izdanja nisu pravi pokazatelj kvalitete. Do kraja je Velež mirno zatvorio utakmicu, što nije bilo baš uobičajeno u proteklom periodu.
Velež je pod Dudićem ostvario ogroman napredak. Činjenica je da su Rođeni konačno naučili pobjeđivati kada treba i kada se to od njih očekuje. Prošle sezone su upravo ove utakmice kao što su Tuzla i Olimpik koštale ekipu velikog broja bodova, ali u ovoj su ciljevi mnogo veći i zato je Velež u obje utakmice krenuo na pobjedu, vrlo vjerovatno svjesni činjenice da je došao trenutak da se pokažu zubi i da se ostvari rezultat za pamćenje. Koliko je to realno ili ne, nije ni bitno. Još jedna pobjeda do kraja godine mogla bi pokazati put kojim ćemo krenuti od nove godine.
Enej Bruck
