Preko trnja do forme

Fudbal je sigurno stvar bez koje veliki broj nas ne bi mogao. Najvažnija sporedna stvar na svijetu. A za neke i više od sporedne. Međutim, ta igra često zna biti hladna i surova. Takav slučaj je bio i s našim sagovornikom, bočnim igračem Veleža Slavišom Radovićem. Od dolaska u Velež, susreo se s raznim barijerama, koje bi za neke igrače bile nepremostive, ali ih je Radović uspio uspješno „preskočiti“

„Istina je da sam napravio nesretan penal protiv Borca. Nakon te utakmice je uslijedila reprezentativna pauza i od trenera smo dobili tri dana slobodno. Vjerujte mi da dvije čitave noći nisam spavao jer sam znao kakve posljedice taj penal može imati, s obzirom da smo bili u otvorenoj borbi za Evropu.

Međutim, nevolja nikada ne dolazi sama. Nakon tog penala u jednoj od najvažnijih Veležovih utakmica te sezone, već u narednom meču sudija ponovo pokazuje na bijelu tačku, a nesretni akter opet je niko drugi do Slaviša.

Nakon te utakmice mi se sve skupilo. Saigrači su mi bili ogromna podrška, svi su bili uz mene, ali moram priznati da sam bio jako potresen i da sam se teško nosio s nepravdom. Samo sam želio da dođem kući”.

Radović nije krio da je nakon tih penala bilo dosta uvredljivih i ružnih poruka na društvenim mrežama. Ali, istakao je i poruke podrške, koje su mu u teškoj situaciji zaista mnogo značile.

Pored svega toga, moglo je se vidjeti i dosta ružnih poruka na društvenim mrežama. Mnogi su me osuđivali da sam namjerno skrivio penale, da sam prodao utakmice, ali svima je jasno da su to apsolutne besmislice. Međutim, u moru loših poruka, moram priznati da je bilo i mnogo poruka podrške. Zaista mi je značilo to što su uprava kluba, trener, saigrači te istinski navijači ovog kluba stali uz mene u vrlo teškom periodu.“

Ali poslije kiše uvijek dođe sunce. Slaviša se polako vraćao u formu, a onda u posljednje dvije takmičarske utakmice zabiti i dva gola, u potpunosti vrativši prije svega vjeru u svoje mogućnosti, ali i svoje bitisanje u Veležu na pravi kolosjek.

Da se ne lažemo, svima nama igračima je drago kada zabijemo gol. Moja dva u zadnje dvije utakmice bila su uz to i jako lijepa, ali to nije najvažnije. Važno mi je da sam vratio samopouzdanje, da se ponovo osjećam dobro, ali i mi ti golovi još više znače jer su značajno utjecali na rezultat obje utakmice.“

Pritisak pred duel s Posušjem je bio ogroman, obzirom na sva dešavanja u i oko Veleža u posljednjih nekoliko sedmica, ali i trenutno stanje na tabeli.

Utakmica u Posušju nam je dosta značila na psihološkom planu i toga smo bili svjesni i mi i treneri. Dovoljno govori to da je šef (trener Feđa Dudić, nap.a.) ušao u svlačionicu i upitao nas: ‘Momci, da li vam zaista treba sastanak za ovu utakmicu?’ Mi smo rekli da nam sastanak nije potreban jer znamo u kakvoj smo situaciji i znamo da su u toj utakmici samo tri boda dolazila u obzir. Onda je p**red samu utakmicu trener ušetao** u svlačionicu, izdiktirao nam startnih jedanaest i to je bilo sve. Mi smo znali šta je naš cilj u toj utakmici i, hvala Bogu, taj cilj smo uspjeli uspješno ostvariti“.

U šesnaestini finala najmasovnijeg takmičenja u Bosni i Hercegovine, Velež je sasvim rutinski savladao Zvijezdu 09 u Ugljeviku te izborio plasman u naredni krug takmičenja.

Mislim da je samo pogled na startnih jedanaest u toj utakmici dovoljan pokazatelj koliko nam je kup ove sezone važan. Kao i uvijek, cilj je u svakoj utakmici pobijediti i doći do kraja**“.**

Slaviša Radović je u Velež stigao iz bijeljinskog Radnika. U nekoliko rečenica usporedio je stil igre u Veležu i Radniku

U početku mi se bilo vrlo teško naviknuti na novu ekipu. Radnik i Velež su dvije potpuno različite ekipe, pa je i stil igre u te dvije ekipe potpuno drugačiji. U Radniku mi je trener bio Slavko Petrović, koji je gajio njemački stil igre. Tu se sve baziralo na ‘suhu trku’, igralo se na snagu. S druge strane, kod trenera Dudića je stil igre baziran na igri s loptom. Čak i kondicione treninge radimo s loptom. Ovdje dosta više igramo presing, igrač na igrača, dok smo u Radniku igrali više na kontranapade, gdje smo imali iskusnog Velibora Đurića, koji je završavao akcije. Međutim, ovdje nemamo nekog kvalitetnog pojedinca koji odskače od ostalih i koji sam može završiti sve akcije. Ovdje vlada veliko zajedništvo i tako se i pokazujemo na terenu.“

Radović nije krio da su ga na dolazak u Velež uvjerile ambicije kluba koje su mu izložili trener te uprava kluba

Po dolasku u Velež, plan i ambicije koje mi je trener izložio su mi se zaista svidjeli . Također, saigrači su mi dosta pomogli pri adaptaciji na novu sredinu i novi klub. Isto tako sada ja pomažem novim igračima kada dođu u klub, jer znam kako je meni bilo kad sam se našao u novoj sredini.“

Kada su u pitanju evropske utakmice, Slaviša Radović je jedan od najiskusnijih igrača u rosteru Veleža. Pored Veleža ovog ljeta, evropske utakmice igrao je s bijeljinskim Radnikom te Vojvodinom.

Evropske utakmice sam prije Veleža igrao i s Vojvodinom i Radnikom. Mislim da sam s Vojvodinom ostvario najveći evropski uspjeh. To je naravno bilo kada smo izbacili Sampdoriju. Otišli smo tamo bez previše očekivanja, ali smo uspjeli slaviti 4-0 i na kraju izbaciti talijanskog predstavnika.

Velež je ove sezone napravio najveći rezultat u bližoj historiji kluba, kada su u drugom pretkolu UEFA-ine Konferencijske lige iz takmičenja izbacili slavni grčki klub, AEK.

Slična situacija, kada su u pitanju očekivanja, bila je u dvomeču s AEK-om. Iako smo u Sarajevu pobijedili rezultatom 2-1, u Atini nikako nismo bili favoriti. Međutim, svojom igrom smo pokazali da u fudbalu nema favoriziranja i da ne igra novac, nego volja i želja.

Sudbina je htjela da Slaviša svoj prvi gol u omiljenom crvenom dresu postigne upravo u evropskoj utakmici, i to na gostovanju u Boråsu kod švedskog predstavnika Elfsborga

Pogodak protiv Elfsborga mi je stvarno mnogo značio. Kada postignete gol u evropskoj utakmici, on odmah dobije na značaju. Također, značio mi je mnogo i za samopouzdanje, jer sam tada izlazio iz neke mini-krize.

Nismo mogli da se ne osvrnemo na kontroverzni meč 10. kola Premijer lige BiH, kada su se na stadionu Rođeni sastali Velež i Borac. Iako je ova utakmica obećavala fudbalski spektakl, ona je bila sve osim fudbalske predstave. Kriminalno suđenje Sabrije Topalovića dovelo je do revolta mnogobrojnih navijača na našem stadionu, koji su utrčali na teren te prekinuli meč. Radović je i sam bio sudionik jedne kontroverzne situacije na ovom meču.

U utakmicu protiv Borca smo ušli zaista odlično. Stvarali smo prilike, bili smo dominantnija ekipa na terenu, ali lopta jednostavno nije mogla ući u gol. Također, sudija nije dosudio čist penal koji je Zakarić napravio na meni, a sigurno je, da smo imali penal i postigli gol iz njeg, da bi utakmica otišla u drugom smjeru. Također, faul nakon kojeg je Borac postigao pogodak nije postojao, ali mi tu nismo mogli ništa uraditi.”.

Vidno uzdrmani igrači Veleža su nedugo nakon meča protiv Banjalučana morali na gostovanje u Tuzlu, gdje ih je čekala motivisana Tuzla City. Iako je naš tim nadigrao svog rivala, bodovi su nažalost ostali u gradu soli.

Nakon utakmice protiv Borca uslijedio je meč protiv tadašnjeg lidera na tabeli, ekipe Tuzla Cityja. Ostaje veliki žal za tom utakmicom, jer smo faktičiki sami sebe pobijedili. Iako smo nadigrali Tuzlu, kao što je i trener Musemić rekao nakon meča, ostali smo kratkih rukava.“

Iako Velež ove sezone bilježi rezultate lošije od očekivanih, raduje činjenica da se atraktivna i lepršava igra pulena Feđe Dudića nije izgubila.

Ono što nas svakako raduje jeste to da nas u 11 kola niti jedna ekipa nije nadigrala. Svaki put kada smo poraženi, protivničkim igračima smo morali čestitati pognute glave, jer nam je uvijek malo falilo za bod ili potpuni preokret.“

Sankcije koje su uslijedile nakon meča s Borcem su u najmanju ruku drastične. Iako je Veležu „vraćen“ stadion, oduzeta su tri zaslužena boda te je naš tim rigorozno kažnjen sa šest utakmica bez prisustva navijača.

Nažalost, oduzeta su nam tri boda koja smo pošteno zaslužili na terenu. Iako smo bili vezali pet utakmica bez pobjede, s ta tri boda nam je treće mjesto bilo vrlo blizu. Međutim, mi iz ove kože ne možemo te znamo kakva nas borba očekuje u nastavku prvenstva i kupa.“

Iako situacija na tabeli nije obećavajuća, ambicije uprave, trenera i igrača kluba nikada nisu izgubljene

Podsjećanja radi, Borac je prošle godine stigao ogroman zaostatak te postao šampion. Istina je da nam je prvo mjesto zaista daleko, ali mi nikada nismo odustajali, pa tako nećemo ni sada. Borit ćemo se do zadnje utakmice i vidjeti gdje će nas naša borba dovesti.

Prošli gradski derbi je svakako ostavio gorak ukus u ustima svim navijačima Veleža. Iako Zrinjski ni u kojem segmentu nije nadigrao Velež, uspjeli su doći do tri boda te bitne pobjede u gradskom derbiju

Istina je da nas Zrinjski nije nadigrao u prošlom derbiju, ali su ipak uspjeli ostvariti pobjedu. I da je ostalo 1-1, mislim da njihov trener ne bi imao razloga da bude nezadovoljan.“

U narednoj ligaškoj utakmici, našu ekipu očekuje pravi test. U goste dolazi gradski rival Zrinjski, koji je prvi na tabeli te koji se, ruku na srce, nalazi u odličnoj formi. S druge strane, Velež je posljednja dva meča vezao dvije pobjede te Slaviša Radović ne krije da u klubu vlada odlična atmosfera pred vrlo bitnu utakmicu

Znamo koliko ova utakmica znači svim istinskim navijačima Veleža i kakav rivalitet vlada između ova dva kluba. Naravno da je hendikep što se utakmica igra pred praznim tribinama, jer sam vidio kakva atmosfera ovdje bude na svim utakmicama, a pogtovo kada dolazi gradski rival. Međutim, atmosfera u klubu je odlična i ove dvije posljednje pobjede su nam ogroman vjetar u leđa te se nadamo da će nam pomoći da ostvarimo željeni cilj u gradskom derbiju.

Radović se u dresu Veleža susreo sa vjerovatno najtežim ali i najljepšim trenucima u karijeri. Povrede, kriza u formi su ga onemogućili da pokaže i ispuni svoj puni potencijal ali je dojam da je u posljednjih mjesec dva konačno ušao u pravi ritam i sada je potrebno da konstantno to pokazuje.

Razgovarao: Arman Kadrić