Fudbal je takav, čudan i poseban, i neke je stvari teško prepričati, neke emocije teško objasniti. Malo je onih koji znaju pravu priču, onu o odricanju, o napornom radu, o stavljanju vlastitog života o kocku koja ustvari ima oblik lopte. Malo je onih koji znaju koliko ta okrugla kocka zapravo može biti okrutna i bez milosti, u sekundi uzeti sve što ste stvarali godinama, svjesna da ćete je mazohistički voljeti bez obzira na sve. Povratak na teren nakon još jedne povrede možda jeste dijelom i mazohizam i neobjašnjiva ljubav prema lopti, ali je i osjećaj kojeg i ne pokušavate opisati i objasniti, jer znaju ga samo oni koji su prošli kroz njega.
Seid Behram obukao je crveni dres i istrčao na teren kao igrač Veleža prvi put nakon 343 dana.
“Bio je to stvarno težak period za mene“, započinje razgovor za Crvenu Hroniku ovaj 22-godišnjak, koji je samo par dana ranije konačno zaigrao u pripremnoj utakmici s Tuzla Cityjem.
Posljednju utakmicu prije toga odigrao je još u februaru prošle godine, kada je ušao u drugom poluvremenu generalke s Mladosti iz Doboj Kaknja. Gostovanjem Zvijezde 09 započeo je proljetni dio prvenstva, ali i noćna mora za Seida.
“Dan prije utakmice sa Zvijezdom doživio sam povredu koljena. Nije djelovalo strašno, i nakon prvih pregleda mislili smo da se radi samo o napuknuću te da su ligamenti ostali čitavi. Doktor mi je rekao da me čeka pauza od dva mjeseca, ali nakon što sam to odradio i započeo s treninzima, osjetio sam da nešto nije u redu. Par dana kasnije došla je nova povreda“.
Oblaci su bili mnogo tamniji nego što je mislio, dijagnoza koju su doktori pročitali jedna od najtežih u svijetu fudbala – puknuće križnih ligamenata.
“Moram priznati da su se samo obistinile moje crne sumnje. Znao sam da nije u redu. Otišao sam na pregled, a tamo su ustanovili da sam pokidao križne ligamente. To je značilo operaciju, a operacija je značila još šest mjeseci pauze i rehabilitacije. Ukupno, skoro godinu dana“.
Skoro. 343 dana, stotine propuštenih treninga, kraj prošle – doduše korona sezone – i početak nove. Zato je svlačionica prije utakmice s Tuzlom mirisala ljepše, trava je bila zelenija, nebo više plavo. Seid je ponovo na terenu i diše punim plućima.
„Iskreno, tu sam utakmicu čekao kao da se radilo o najvažnijoj utakmici Lige prvaka, a ne o prijateljskoj utakmici. Nisam mogao ni spavati, ustao sam ranije tog jutra, bio sam posebno uzbuđen, jer sam se vraćao na teren nakon skoro godinu dana pauziranja od fudbala. Bilo mi je drago što sam prebrodio te teške dane. Opet sam tu, sa saigračima, u ekipi. Nadam se da ću svakog dana biti sve više spremniji. Jedva čekam svaku narednu utakmicu, nema veze protiv koga, kada i gdje, jedva čekam“.
A Rođeni su već odradili tri utakmice, od čega jednu – onu protiv Tuzle – prije razgovora sa Seidom, da bi nakon tog minimalnog poraza igrali i sa Željezničarom, te na pripremama u Turskoj.
„U pripremnim utakmicama je prioritet da se niko ne povrijedi. Također, vrlo je bitno da se u tim utakmicama ispoštuje ono što nam šef zada i u tim utakmicama se trudimo da pružimo naš maksimum. Protivnici u ovom pripremnom dijelu nisu nimalo bezazleni. Međutim, što je protivnik jači i atraktivniji, to je kod nas veća želja da se dokažemo. Prošle godine smo u Antaliji također imali zahtjevne protivnike, ali smo pokazali da se možemo nositi i s njima. Velika je stvar kad se pruži prilika da npr. igramo utakmicu protiv Arsenala iz Tule, koji je ruski prvoligaš. Drago mi je što su nam klub i uprava omogućili da pripreme odradimo u Antaliji, u zaista odličnim uslovima i protiv odličnih protivnika“.
Velež je od početka sezone postavio jasan cilj, a to je plasman u Evropu. Ipak, nakon prve utakmice u Premijer ligi ove sezone, mnogi su posumnjali u kvalitet naše ekipe.
„Ambicije našeg kluba su svakako, i od početka sezone, bile taj dugo željeni plasman u Evropu. Ipak, ta prva utakmica i poraz protiv Željezničara na Grbavici sve nas je malo zabrinula. Međutim, ja sam vjerovao u ove momke, koji su zaista kvalitetnu i imaju ogromnu želju za uspjehom“.
No srećom, može se reći da je utakmica drugog kola Premijer lige, gradski derbi sa Zrinjskim, bila prekretnica za Velež. Pobjedom u gradskom derbiju, stvari za našu ekipu počele su se razvijati vrlo dobro.
„Nakon poraza na Grbavici, stvari su krenule dobro po nas. Bilježili smo dobre rezultate i imali smo dobru igru. Naša igra je bila prepoznatljiva u Premijer ligi jer smo igrali napadački fudbal i visoki presing. Imali smo nekoliko bespotrebnih kikseva, ali sve je to fudbal. Da se ti kiksevi nisu desili, možda bi danas bili bolje plasirani na tabeli. Ipak, ta četvrta pozicija je odlična i daje nam motivaciju da se u drugom dijelu sezone borimo još jače, jer mislim da imamo i kvalitet i dobre igrače te samo moramo nastaviti nizati dobre rezultate“.
Seid je svoju karijeru započeo upravo u Veležu. Međutim, svojim dobrim igrama plijenio je pažnju mnogih, pa su ga tako primijetili skauti Željezničara, koji je u to vrijeme imao možda i najbolju organizaciju omladinskog pogona u BiH, te se Behram zaputio u Sarajevo. Nakon dobrih nastupa za omladinske selekcije Željezničara, ali i reprezentacije BiH došla je ponuda engleskog Readinga.
“Jednog dana na treningu do mene su došli tadašnji trener i moj agent i rekli mi da me žele Englezi.”, kaže Seid i na trenutak zastaje i hvata zrak. “Bio je to šok za mene. Pitao sam se šta se dešava, kako su došli do mene, zašto baš ja. Već tada sam znao da je problem dobiti radnu dozvolu u Velikoj Britaniji, ali obećali su mi da će to klub riješiti, pa nisam mnogo ni razmišljao. Takva ponuda se ne odbija. Spakovao sam kofere i otišao u Englesku, gdje sam proslavio 17. rođendan. Kada sam došao u klub i vidio način rada ekipe te kakvi su igrači nastupali za tim, opet sam se šokirao. Između ostalog, tada su boje Readinga branili Pavel Pogrebnyak i Drenthe. Nikada neću zaboraviti taj period koji sam proveo u Engleskoj. Nisam nikada zažalio što sam otišao tamo, iako se ispostavilo da je nemoguće srediti radnu dozvolu za momka koji dolazi iz Bosne i Hercegovine“.
Klub nije uspio riješiti administrativne probleme u Engleskoj pa Seid nije uspio ni ubilježiti nastup za Reading. Uskoro na njegovu adresu stiže ponuda Lillea, Behram seli u Francusku, ali i tamo se susreće s istim problemom koji je ga je držao dalje od službenih utakmica.
„Poslije perioda provedenog u Engleskoj, stiže ponuda iz Francuske. Javio mi se slavni LOSC Lille. I oni su mi također obećali da će dati sve od sebe da srede radnu dozvolu te da se dogovore sa Željom i Veležom oko odštete. Međutim do dogovora između klubova nije došlo te sam morao napustiti Francusku. Nakon što nisam uspio ostati u Lilleu, morao sam potražiti novu sredinu. Dolazile su ponude iz Bosne i Hercegovine, ali je također bila i jedna ponuda iz Luksemburga. Odlučio sam se opet okušati u inostranstvu te sam otišao put Luksemburga. Potpisao sam za klub po imenu Racing koji je igrao Prvu ligu Luksemburga. Ipak, ubrzo sam shvatio da Luksemburg nije pravo mjesto za razvoj mladog igrača. Ta liga je, bez uvrede, mjesto za igrače koji su pred zalaskom karijere i koji žele obezbijediti novac za ostatak života.“
Međutim, nakon nekoliko godina provedeni u inostranstvu, Seid se odlučio na povratak u svoj Mostar.
“Dobijam dosta pitanja oko usporedbe fudbala ovdje i u inostranstvu. Ja vjerujem da su ljudi ovdje dosta talentovaniji nego je to slučaj tamo. Ipak, taj profesionalizam, želja za uspjehom i način života tamošnjih igrača, sve se to razlikuje od igrača iz naše države. Mislim da je taj profesionalizam i mentalitet upravo ono što nama fali. Zbog toga su Englezi tu gdje jesu i zbog toga je njihova liga jedna od najjačih na svijetu. Meni se poslije mnogo turbulencija, kao najbolja opcija mi se činio povratak kući. Kada sam došao u Mostar, već sam imao 19 godina. Sreo sam tadašnjeg trenera Veleža, Ibru Rahimića, koji mi je rekao da klub ima ogromne ambicije, da je u fazi napretka. Razmislio sam, popričao sam s porodicom i potpisao za moj Velež. Ispostavilo da je taj potez bio odličan, jer smo kroz par godina vratili Velež tamo gdje pripada“.
U sezoni 2018/19, Velež je izborio plasman u elitni rang BH. nogometa. Seid je u toj sezoni bio zaista bitan „kotačić“ u postavi tadašnjeg trenera Ibre Rahimića. On je u toj sezoni postigao 7 pogodaka i ubilježio 1 asistenciju te imao velik utjecaj na igru Veleža.
„Sezona 2018/19 je zasigurno najuspješnija u mojoj dosadašnjoj karijeri. Velež se te sezone vratio tamo gdje i pripada, a to je Premijer liga Bosne i Hercegovine. Imao sam osjećaj da svaku utakmicu igramo kući, jer su nas navijači pratili gdje god smo išli i na tome sam im zahvalan. Vladala je neka posebna atmosfera u gradu, poseban naboj i imao sam osjećaj kao da je svaka utakmica finale Lige prvaka, a ne utakmica Prve lige Federacije. Davao sam maksimum od sebe, jer sam znao koliko svim navijačima Veleža znači taj plasman u elitu. U toj sezoni sam postigao neke bitne golove i drago mi je što sam pomogao Veležu, jer je i Velež pomogao meni onda kad mi je bilo najpotrebnije“.
Ipak, Seid Behram je plasmanom Veleža u Premijer ligu, većinu utakmica proveo na klupi. Tome su većinom kumovale povrede, koje su Seida slijedile u stopu. Ipak, Behram je to prihvatio kao pravi profesionalac te s punim poštovanjem govori o odlukama šefa stručnog štaba.
„U Prvoj ligi Federacije sam bio neizostavan član prve postave Veleža. Ipak, ulaskom u Premijer ligu, imao sam dosta malera i povrede su me pratile iz stope u stopu. Najviše sam zbog toga dosta utakmica u Premijer ligi proveo na klupi. Naravno, ja poštujem sve odluke našeg šefa i on najbolje zna ko mu treba za koju utakmicu. Ja sam uvijek tu za svoju ekipu, i kada sjedim na klupi, maksimalno ću bodriti svoje saigrače. Nemam nikakvih problema što se tiče minutaže, ali se nadam da ću u predstojećoj polusezoni imati veću minutažu, koju ću zaslužiti svojim predstavama na terenu“.
Dugih 343 dana je prošlo, ali lijepo je opet vidjeti Seida u crvenom dresu.
Razgovarao: Arman Kadrić
