Velež odavno nije izgledao taktički tako zrelo, smireno i s jasnim planom od kojeg se nije odstupalo svih 90 minuta. U najavi smo spomenuli kako je Feđa Dudić od dolaska dokazao kako je pragmatik, kako zna taktiku prilagoditi protivniku, secirati njihove slabosti, ali i dodatno motivirati igrače izjavama iz protivničkih ekipa. Tako je bilo i ovaj put. Izostanci standardnihYanija Urdinova i Daria Fereyre na bekovima nisu se osjetili. Muharem Čivić i Mehmed Ćosić ću popunili te rupe i odigrali odličnu utakmicu. Ćosić je i upisao asistenciju za jedini gol. U veznom redu Samira Zeljkovića je zamijenio mladi Melvin Osmić i pored crvenog kartona, odigrao opet vrlo dobrih 85 minuta. Sve se poklopilo, sve je izgledalo dobro.
Dudić je započeo utakmicu sa formacijom 4-2-3-1, a u odbrani sa 4-4-1-1, jakim blokom, organizovanom odbranom i spuštanjem krila na bekovske pozicije. Tako su Seid Behram i Brandao zatvorili igru sa krila na kojoj se ekipa Radnika iz Bijeljine bazira, što je smanjilo njihove ofanzivne zadatke. Dino Hasanović je stisnuo zube, perfektno zatvorio Velibora Đurića i opet dokazao da je možda i najvažniji igrač ove ekipe.
Borba, želja, motivacija igrača su od početka ukazivali da ovu utakmicu nećemo izgubiti. Ni u jednom trenutku nije bilo straha ili nervoze, što se znalo često dešavati u prethodnim izdanjima, a hrabrost sa uvođenjem 18-godišnjeg Nermina Alagića u vatru kada je Radnik izašao na sve ili ništa morala je biti nagrađena.
Vrlo važna je i činjenica da nas poraz na domaćem terenu prošlo kolo nije obeshrabrio, već su se momci ujednili, digli, znajući da će se ona sudijska nepravda vratiti i obradovali navijače koji ih prate gdje god igraju i pružaju podršku bez obzira na rezultate. Ovaj put su zaslužili sve pohvale i uputili lijep poziv svima da se upute na Grbavicu i podrškom daju vjetar u leđa za nova tri boda.
Forza Velež!
Enej Bruck
