Latest Posts

Pobjeda svezanih nogu

U septembru 2009. godine tadašnji menadžer Arsenala, Arsene Wenger, pričao je okupljenim novinarima o jačini i stanju njegove ekipe, krizi kada su u pitanju trofeji i svemu onome što obično prati press-konferencije.

“Dobro je znati da možemo pobijediti i na taj način“, dotakao se prethodno odigrane utakmice i pokušao objasniti koliko su ružne pobjede bitne pa i onda kada se ne ostvare dominantno. „Ljudi žele da uvijek igramo dobro i da dominiramo, ali kada ne pobijedimo opet nisu zadovoljni. Sada sam ja sretan. Imali smo teško prvo poluvrijeme, tek u drugom poluvremenu smo uspjeli naći našu igru. Mi ne bi izašli iz ove utakmice sa tri boda da nismo pokazali stav i timski duh…”

Sasvim je jasno da se pobjedi i osvojena tri boda ne smije gledati u zube, ali upravo se iz utakmica, kao što je bila jučerašnja, može dosta toga naučiti i ispraviti. Velež je prvi put pobijedio Slobodu u gostima nakon nekoliko decenija i popeo se na drugo mjesto na kojem može i ostati u zavisnosti od drugih rezultata. Rođeni nisu izgubili već devet utakmica u nizu i trenutno su najbolja ekipe u ligi. No, da li je Velež na Tušnju odigrao odličnu partiju?

Nije.

Feđa Dudić nije želio mijenjati tim koji je nadigrao Borca pa je tako Velež opet bio postavljen u romb i sa Harisom Ovčinom na mjestu desnog beka. Ovčina je protiv Borca odigrao dosta dobro i on je bio malo iznenađenje koje je ispunilo svrhu. No, on je na toj utakmici imao malo defanzivnog posla, jer Borac nije napravio gotovo ništa u napadu. Protiv Slobode je situacija izgledala drugačije. Spušteni u niski blok sa vrlo organiziranom odbranom Tuzlaci su imali cilj da loptu prepuste Rođenim, a po osvojenoj brzim pasom prema naprijed traže Saida Husejinovića koji bi odmah tražio na lijevom krilu Sašu Maksimovića da bi ovaj napadao Ovčinu zajedno sa lijevim bekom Adnanom Islamovićem. Rijetki izleti naprijed su imali cilj opteretiti desnu stranu Veleža. Rođeni su na taj način primili gol pred kraj prvog poluvremena i taj gol je vrlo vjerovatno pokazao da je nemoguće očekivati konstantnost na bekovskoj poziciji od krilnog igrača.

Velež je imao problema i u iznošenju lopte i organiziranju napada iz prve trećine, što se dešavalo i u Bijeljini većim dijelom utakmice. Jučer je Samir Radovac bio vrlo dobro pokriven, a kad on ne igra na svom nivou onda i Rođeni imaju problema. Edo Vehabović i Nemanja Anđušić žive u međuprostoru između linija, a toga je jučer bilo vrlo malo iz dva razloga. Prvo, jer je Sloboda bila kompaktna i agresivna, a drugo jer njima treba neko ko će prepoznati njihove kretnje i provući pas do njih. Jedini put kada je to uspjelo je Veležu i donijelo penal i gol Obrena Cvijanovića.

Vrlo vjerovatno svjestan da na desnoj strani Velež ima velikih problema, Dudić je u drugom poluvremenu umjesto Ovčine ubacio Dinu Hasanovića i vratio Mehmeda Ćosića na poziciju desnog beka. Ideja s tom izmjenom je bila jasna, Hasanović je trebao unijeti svježinu i potrebnu agresivnost u vezni rad te tako donijeti stabilnost ekipi. Također, promjena formacije je preokrenula situaciju i nakon dva crvena kartona za Slobodu i prvog gola Dejana Georgijevića u crvenom dresu, Velež je bio na pragu velike pobjede. Međutim, utisak je da su se Rođeni prepali pa su do kraja utakmice i pored dva igrača više, u nekoliko situacija panično reagirali, gubili lopte na svojoj polovini i pravili bespotrebne faulove i tako Slobodi davali novu nadu.

Kao što je i sam Dudić na kraju rekao, Veležu ova pobjeda mora poslužiti za ispravljanje loših stvari koje je Sloboda otkrila. Možda je i činjenica da Velež nije znao za pobjedu u gostima protiv Tuzlaka malo svezala noge, ali takvo što se ne smije ponoviti. Rođeni moraju naučiti da ovakve utakmice mirno privode kraju, pogotovo zato što su svih 90 minuta bili bolji protivnik na terenu. Izuzetno je bitno da Dudić i dalje zna u čemu je pogriješio i da ga nije strah te greške korigovati u toku utakmice. Romb ovaj put nije donio mnogo, ali Velež nije odustajao od svoje igre, Dudić je promijenio formaciju i sa izmjenama dobio na svježini i kreativnosti što se na kraju definitivno isplatilo. Uz to, ekipa je još jednom pokazala timski duh i karakter, nešto što bez čega se ovakve utakmice ne bi uspjele dobiti.

Velež je konačno srušio tradiciju na Tušnju, a ružna pobjeda poput ove pokazuje da i kada ne izgleda dominantno ima kvalitet da osvoji tri boda.

Enej Bruck

(Fotografije na ilustraciji: fksloboda.ba)