Tuzlom, a to je tada bila prijateljska utakmica na pripremama za novu sezonu. Kada još malo vratimo film, nije mnogo vremena proteklo ni od pretposljednjeg duela, tada u okviru nikada završenog korona prvenstva. Da stvari budu još zanimljivije, Velež se u toj sezoni, još dva puta susreo sa Tuzlom, od čega je jedna utakmica odigrana u Kupu BiH. Naravno da se sa svim ekipama mora igrati, ali dojam je da su susreti sa Tuzlom ipak malo češći nego sa ostalim ekipama u ligi. Sada pred reprezentativnu pauzu, Velež može uzeti tri boda i tako dodatno pojačati značaj boda sa Koševa.
To neće biti lako – kao što ni jedna utakmica nije – ali Rođeni imaju odličan omjer sa Građanima.
U posljednjih šest susreta, Velež je izgubio samo jednom i to u onoj kup utakmici od prošle godine. Sa ostalih su se Rođeni vraćali sa najmanje bodom u rukama i nekim izvanrednim predstavama. Možda ova statistika ne mora puno značiti, ali lijepo je imati na umu pred sutrašnji derbi jer se sastaju dva tima koja imaju europske ambicije i koji se bore za vrh tabele u ovoj sezoni. Zato bi se u ovim direktnim okršajima mogao odlučivati putnik u Europu.
Velež je poslije poraza u prvom kolu povratio momentum koji je imao od dolaska Feđe Dudića, tako da sada situacja izgleda mnogo povoljnije nego prije dvadesetak dana. Rođeni su u naletu i bez poraza u posljednja četiri kola, od kojih su tri bila sa ekipama iz vrha. Bod sa Koševa je dodatno podgrijao atmosferu pred ovaj duel, jer je ipak osvojen sa solidnom igrom protiv najjače ekipe u ligi. Rođeni su dokazali da se mogu nositi i sa takvima, iako još uvijek postoje problemi u defanzivi i u realizaciji prilika napadača.
U posljednjem duelu ovih ekipa meč je zvršen bez golova, ali je utisak da se Velež tada mogao vratiti u Mostar sa tri boda. Vrlo je vjerovatno da će Dudić za sutra ipak postaviti Velež malo otvorenije i strpljivom igrom tražiti pukotine u odbrani Tuzlaka. Većih promjena u timu ne bi trebalo biti, a može nas radovati nastup Slaviše Radovića koji je odlično odradio 60 minuta na debiju i tako dokazao da je pozicija lijevog beka konačno riješena.
Tuzla je sa druge strane upisala tri pobjede, ali i dva poraza u pet kola. Pod trenerskom palicom Zlatana Nalića igraju dosta nisko, a u napadu preko brzih krila kreiraju šanse. No, u napadu imaju odličnu širinu sa Vojom Ubiparipom kao najboljim igračem tima i nekog od koga prijeti najveća opasnost za protivnike. Tu su i starosjedioci poput Jove Kojića, Mirsada Ramića i Ajdina Nukića, ali je Tuzla, kao i obično, dovela dosta pojačanja. Od svih imena najviše se ističe Edin Rustemović, važan za stabilnost vezne linije, kao i stoper Hrvoje Barišić. Tuzla je od početka u vrhu ligu po neiskorištenim prilikama i udarcima na gol i ta loša realizacija je uzrok zašto su izgubili protiv Sarajeva na Koševu i Širokog na Pecari, kada su bili bolji tim i dominirali na tim utakmicama svih 90 minuta. Najveća mana je još nedovoljno uigrana zadnja linija i česte greške uslijed loše komunikacije tog dijela ekipe.
Velež bi pobjedom na pravi način spustio zavjesu na prvih šest kola i mirno otišao na pauzu skupiti snagu za naredne izazove. Dodatno bi se popravila atmosfera u i oko ekipe što i jeste važno, posebno kada se pobijedi glavni konkurent za poziciju. Međutim, to neće biti nimalo lako ako se ne pokaže želja i ako motivacija cijelog tima ne bude na nivou. Nedostatak kvalitete u odnosu na protvnika se može nadoknaditi samo borbom i fanatizmom, a onda će se na kraju to vratiti. U ovom slučaju pobjedom.
Enej Bruck
