Latest Posts

Not great, not terrible

Dobro, dobro, poređenje s Černobilom ne stoji. Barem ne nakon što smo u zadnjih deset minuta sustigli dva gola prednosti i osvojili bod kod možda i najvećeg konkurenta u borbi za ostanak u ligi, ali ako nas je išta ova sezona naučila onda je to da je sve stvar perspektive. I zato je tvrdnja druga Anatolija Dijatlova zapravo savršena preslika aktuelnog stanja Veležove igre, ali i onoga što smo gledali i kako je završilo u Doboj Kaknju.

Nije savršeno, nije ni grozno.

Nije da to nismo znali i prije početnog zvižduka Admira Šehovića ali ova utakmica nikako nije bila za uživanje. Pritisak rezultata je opet bio golem i čini se da smo se još jednom u njega zapetljali i to do te mjere da smo zamalo pucali sebi u nogu. Feđa Dudić je na teren poslao tim koji u ovom trenutku vjerovatno i jeste najbolje što imamo, jedno ili dva imena gore-dole. Htio je opet Veležov trener da njegova ekipa ima dominaciju u posjedu i da tako kontroliše utakmicu, ali ni ovaj put to nikako nije imao. Doduše, ispunio je – zahvaljujući taktici Ibre Rahimića i njegove Mladosti – dio tog plana, njegova ekipa imala je loptu u nogama, no veći dio poluvremena djelovalo je i da nema pojma šta bi ustvari s njom.

Velež je po ruskom InStatu jedna od najlošijih ekipa lige kada je u pitanju procenat tačnih dodavanja, a to u praksi znači mnogo izgubljenih lopti i veliki broj prilika za protivnika da na krivoj nozi uhvati našu dosta sporu i tromu odbranu. To je i igra koja savršeno odgovara ovakvoj limitiranoj Mladosti, a – kao i u Mostaru – i ovaj put su imali sreću da zabiju pogotke iz gotovo svake šanse, ili čak polušanse, koju su u prvom poluvremenu stvorili.

Međutim, grozan utisak iz katastrofalnog prvog poluvremena ekipa je popravila u nastavku. Opet, sve je stvar perspektive i načina na koji ćemo gledati ovaj jedan bod, ali ako želimo ostati pozitivni onda je svakako dobra stvar što je Dudić – koji je zbog bolesti i ove sedmice bio odvojen od ekipe i nije mogao pripremiti utakmicu na najbolji mogući način – od bio svjestan problema i već na poluvremenu je napravio radikalne promjene. Dobro je i to što je ekipa na te promjene reagovala pozitivno i vjerovatno je – ako opet zatvorimo oči na neke promašene šanse – ovaj rezultat maksimum koji se mogao izvući nakon onakvog poluvremena.

Najbolje od svega je što je Dudić s ovim rezultatom dobio i zrno mira da se u ovih desetak dana pauze na najbolji način pripremi za završni dio jesenjeg dijela prvenstva. Jeste, Velež je još uvijek u opasnoj zoni, biće vjerovatno tamo i na odlasku na zimsku pauzu, ali situacija je mnogo bolja nego na samom početku sezone. Ono što je izgledalo kao bezizlazna situacija danas je ipak slika sa mnogo optimističnijim bojama, a bod iz Doboja kod Kaknja dodatni je zamah prema mirnijim vodama u kojima želimo biti ove zime, kada će Feđa Dudić imati priliku ekipu sastaviti i za završnicu sezone pripremiti onako kako on želi. I da će na kraju ipak izbjeći sudbinu Černobila.

Nije savršeno, ali nije ni grozno kako je bilo.