Latest Posts

Neumorni ratnik

Kada se sjetimo u kakvoj se ligi Velež borio za opstanak i za kakve ciljeve se sada bori, ne možemo a da ne budemo ponosni“, polako, pomalo drhtavim glasom priča Haris Ovčina koji je još uvijek pod dojmom svega onoga što se dešavalo po povratku ekipe Veleža iz Kaknja.

Nakon 33 godine čekanja, Velež je izborio mjesto na evropskoj sceni, a euforija koja je danima tresla Mostar pretvorila se u totalno ludilo u nedjelju, ali i danima nakon toga. Navijači su priredili fantastičan doček i grad je – ne samo Mostar, nego i Jablanica i Konjic – bukvalno, gorio.

„Nismo bili ni svjesni šta smo uradili sve do trenutka kada smo krenuli kući. Doček u Konjicu, Jablanici i onda ‘šlag na tortu’, doček u Mostaru. Tu smo vidjeli da je Velež zaista veliki klub. Veličanstven doček smo imali na našem stadionu, a zatim i na Musali. To su proslave kakve gledamo u svijetu kada veliki klubovi osvoje nešto, a nama su takav doček priredili naši navijači. Stvarno im skidam kapu“.

U posljednjem kolu Premijer lige BiH za sezonu 2020/21, Velež je išao u goste Mladosti. Našoj ekipi u ovoj utakmici je bio potreban samo bod za plasman na evropsku scenu, međutim, Velež je golom Ede Vehabovića iz 3. minute uspio osvojiti sva tri boda.

Utakmica protiv Mladosti je bila izrazito teška. U toj utakmici smo imali imperativ pobjede, a kada tako ulaziš u utakmicu, nikada nije lako. To je bila zadnja stepenica ka ostvarenju našeg cilja i uspješno smo je prešli. Moram se zahvaliti i svim navijačima koji su došli u Kakanj. Unatoč svim blokadama, veliki broj navijača je stigao te nas bodrio s obližnjeg proplanka“.

Velež je ekipa koja možda igra najljepši i najatraktivniji fudbal, kada je u pitanju naša liga. Međutim, pored velikog broja šansi koje je naš tim stvarao, postojali su određeni problemi s realizacijom, koji su Rođene u nekoliko navrata koštali bodova.

Da se primijetiti da igramo dobar i zanimljiv fudbal, a to se ogleda u velikom broju šansi koje stvorimo u skoro svim utakmicama. Svjesni smo da imamo blagi problem s realizacijom, ali nadam se da ćemo u budućnosti sve te šanse iskoristiti na najbolji mogući način. Unatoč tom malom problemu, opet, kao što sam rekao, igramo kvalitetan i zanimljiv fudbal, što govori rekord kojeg smo oborili i kojeg trenutno držimo, a to je 20 utakmica bez poraza u nizu.”

Ako neko zna kroz šta je sve prošla ova ekipa u posljednjih nekoliko godina, onda je to Haris. On je u Mostar došao kada se klub nalazio u izuzetno kompleksnoj situaciji i kada su stvari izgledale crno.

Kad sam stigao u Velež 2016. godine, slobodno mogu reći da sam bio amater. Započeo sam sa studiranjem na fakultetu, ali je u međuvremenu stigao poziv ovog velikog kluba. Skauti Veleža su me primijetili na jednom turniru u Sarajevu. Nakon utakmice mi je prišao jedan čovjek te me pitao šta radim ovdje, s obzirom da je smatrao da sam kvalitetniji od tog nivoa. Rekao sam da mi je bila takva sudbina i da to ne mogu promijeniti. Ispostavilo se da je taj čovjek bio Mirso Rahimić i on me pozvao da dođem u Velež. Da budem iskren, ja tada nisam bio igrač visokog kvaliteta. Međutim, ni Velež nije bio u situaciji da može birati, pa su nam se tako putevi spojili. Vjerujte, svi u mojoj porodici su vezani za Hercegovinu i za Velež, tako da ovu ponudu nikako nisam mogao odbiti. Ja sam jednim dijelom Hercegovac, te je i tada jedan dio mene bio zaista privržen Veležu te sam odlučio otići put Mostara“.

U svojoj debitantskoj sezoni u Veležu, Ovčina se susreo s mnogo poteškoća. Klub se borio za opstanak u Prvoj ligi Federacije te je na kraju cilj ostvaren.

U Velež sam došao u trenutku kada je klub bio u teškom i nezavidnom položaju. Dosta ljudi uopće nije vjerovalo u klub i to je dodatno otežavala već kompleksnu situaciju. Borili smo se svim silama za opstanak u Prvoj ligi Federacije. U prvom dijelu sezone smo nizali loše rezultate, ali smo u drugom dijelu uspjeli odigrati nekoliko dobrih utakmica te osigurati opstanak.“

Od dna tabele u nižem rangu takmičenja pa sve do Evrope. Takva je Veležova priča. Teška, duga ali sa sretnim završetkom. Haris je ostao u klubu i jedan je od rijetkih koji je od početka mogao svjedočiti ovoj priči.

Iskreno, tada nisam očekivao da Velež može dogurati do ove tačke na kojoj se sad nalazi. Prvo, nisam se nadao da ću ovoliko dugo ostati u klubu. Kada uzmete u obzir da je ovo Bosna i Hercegovina, provesti 4 ili 5 godina u istom klubu izgleda u najmanju ruku nezamislivo. Hvala Bogu, ja sam tu ostao. Bio sam tu od nule, od početka Veležovog preporoda, pa evo sve do sada kada se nalazimo na evropskoj sceni“.

O Veležu, Haris Ovčina govori samo uz riječi hvale.

Velež je od mene napravio igrača. Velež je izgradio moje ime i ja ću klubu na tome biti vječno zahvalan. Ovdje sam napravio neku svoju priču i ja sam ponosan na to. Ponosan sam, jer ću nekada svojoj djeci, svojim unucima, moći ispričati da sam ovdje bio od perioda kada se trebalo ispasti u Drugu ligu pa do izlaska u Evropu. Mislim da se fudbal igra upravo zbog ovoga, jer kroz fudbal, gradimo svoje životne priče“.

U Veležu se u proteklim godinama desilo mnogo promjena. Od trenažnog procesa, infrastrukture pa sve do same atmosfere na utakmicama.

Ako usporedimo tadašnje stanje u Veležu i ovo čemu svjedočimo danas, mogu zaključiti da se mnogo toga promijenilo. Prvenstveno, počevši od treninga. Treninzi su tada, mogu slobodno reći, bili dosta neozbiljniji nego sada. Zatim, sam teren i ambijent je bio dosta lošiji nego je to sada slučaj. Tada je i na tribinama situacija bila, u najmanju ruku, tužna. Znalo je biti po 100, ili čak manje ljudi na tribinama i nije bilo nimalo ugodno. Jasno, ti ljudi su uvijek navijali za Velež, ali se dalo primijetiti kako su polako počeli gubiti nadu“.

Haris Ovčina se rado sjeća i svog prvog gola u crvenom dresu. Svoj prvijenac za Velež postigao je protiv Bosna Seme na Koševu, a kasnije će se ispostaviti da je taj gol bio vrlo bitan u Veležovoj borbi za opstanak u Prvoj ligi Federacije.

U drugoj polusezoni se situacija malo promijenila. Tada sam i postigao svoj prvi gol za Velež, a to je bilo na Koševu protiv Bosna Seme. Našu borbu u drugom dijelu sezone su ljudi zaista cijenili te se stadion u svakoj utakmici sve više punio.“

Također, Haris ističe da je i fizička sprema igrača na dosta višem nivou nego je to bio slučaj prije par godina.

Međutim, kada usporedim tu situaciju sa današnjom, mogu reći da je razlika ogromna. Tereni su dosta bolji, igramo protiv ozbiljnijih i jačih ekipa te je skauting igrača na višem nivou. Ono što je sigurno je to da sada igramo ljepši i zanimljiviji fudbal. Tada nismo bili taktički potkovani i nismo bili fizički spremni kao danas. Daleko od toga da želim reći da stariji igrači nisu bili dobri, međutim, oni su bili pri zalasku svojih karijera te samim time, nisu bili ni fizički najspremniji.“

Uprava Veleža je možda i jedna od najuređenijih, kada je u pitanju bosanskohercegovački fudbal. Naš sagovornik nam otkriva da je i u vrlo teškim uslovima uprava našeg kluba uvijek bila maksimalno poštena prema igračima.

Što se tiče financija, tada su bile znatno manje. Međutim, slagao bih kad bih kazao da ljudi iz uprave nisu bili redovni s platama. Ova uprava je uvijek težila k tome da igrači budu zadovoljni i da nam isplate budu redovne.“

Haris Ovčina je po vokaciji krilni igrač. Na poziciji krila je igrao sve do ove polusezone, kada su se stvari naglo preokrenule.

Moja primarna pozicija je uvijek bila krilo. Najbolje se osjećam na lijevom krilu, ali sam kod šefa igrao na dosta pozicija. Igrao sam i desno krilo, pa potrebi čak i na poziciji centarfora.“

U generalnoj probi pred nastavak prvenstva, FK Velež je zaigrao protiv RNK Splita. Tada se Ovčina prvi put našao na poziciji desnog beka. Tu utakmicu je naš sagovornik odradio odlično te je zadobio povjerenje trenera Feđe Dudića.

Na bočnoj poziciji sam prvi put zaigrao protiv Splita. Odigrao sam fenomenalan meč, čak su i navijači, koji su tada prisustvovali utakmici, bili oduševljeni mojom predstavom. Nakon završetka meča, šef mi je rekao da bi na ovoj poziciji mogao izgraditi svoju karijeru. To me mnogo motivisalo te sam nastavio raditi još jače. Mislim da se tada Dario povrijedio i šef me upitao da li bih probao zaigrati na desnom beku. Odgovorio sam potvrdno, s obzirom da sam dovoljno brz i mislio sam da mogu pozitivno ispuniti taj zadatak. Da se razumijemo, kada bi šef rekao da stanem na gol, ja bih odgovorio potvrdno, jer on je tu da slušamo njegove upute i naredbe. Na toj poziciji sam odradio nekoliko treninga, dok smo bili na pripremama u Turskoj i trener Dudić je bio zadovoljan.“

Velež je saznao i potencijalne protivnike u prvom pretkolu novoformiranog UEFA-inog takmičenja, Konferencijske lige. Među potencijalnim protivnicima ima zaista jakih ekipa, ali također ima i timova s kojima bi se Velež mogao nositi.

Nadam se da ćemo odigrati dobre utakmice u Evropi. Sam plasman u Evropu nam mnogo znači ali sigurno je da tamo nećemo otići samo kao turisti. Dat ćemo naš maksimum i na najbolji mogući način predstaviti Bosnu i Hercegovinu.“

I mi se nadamo da će naš klub u svom povratničkom nastupu u evropskim takmičenjima „skupo prodati kožu“ te odbraniti čast Mostara i Bosne Hercegovine.

Arman Kadrić