(Ne)ugodna Pecara

Trinaest godina.

Toliko je Velež morao čekati na novu pobjedu u Širokom Brijegu. Pecara je godinama bila neosvojiva tvrđava za Rođene, a i ta posljednja pobjeda je bila ostvarena u okviru Kupa Bosne i Hercegovine. Što, u suštini, znači da Velež nijednom od kada se igra zajednička Premijer liga nije osvojio tri boda na Pecari. Prolazile su generacije i generacije igrača, na klupi Rođenih su se smjenjivala razna poznata i malo manje poznata lica. Velež je igrao – i gubio – u crvenim, ali i u bijelim dresovima. Igralo se i po kiši, suncu, pod reflektorima i bez njih. Oni navijači koji su u ranim dječačkim godinama prvu utakmicu sa Pecare pratili u društvu roditelja, u međuvremenu su završili škole, a neki i fakultete. Prolazile su sezone, a Velež nikako nije uspijevao pronaći način kako da sa tog gostovanja konačno odnese puni plijen, a često bi se dešavalo da utakmicu izgubi i prije nego igrači istrče na teren.

Sve do jučer.

Ova generacija Rođenih je uspjela srušiti i tu neugodnu tradiciju i tako zauvijek ostati upisana u klupskim knjigama. Nakon Zenice, Grbavice i Tuzle na red je došla i Pecara. Široki je, po nekom nepisanom pravilu, gotovo uvijek pronalazio način da pobijedi Velež bio on domaćin ili ne. Međutim, svakoj priči – u ovom slučaju tradiciji – dođe kraj, a Široki je u zadnje dvije sezone bio na konopcima, ali opet nekako izvlačio bodove. Feđa Dudić je bio odlučan u namjeri da to promijeni i dokaže svoje, ali i kvalitete svojih igrača.

I pored konstantnih problema sa igračkim kadrom, Dudić je odlično pripremio utakmicu. Dobro je secirao mane protivnika i postavio Velež onako kako je to uradio i protiv Sarajeva sa samo jednom izmjenom jer je Mehmed Ćosić opet zauzeo mjesto desnog beka.Međutim, plan je u odnosu na prethodnu utakmicu bio potpuno drugačiji. Vrlo vjerovatno svjestan da će Široki krenuti agresivno od prve minute, Velež im je prepustio posjed i izašao na teren vrlo oprezno. Gol Nemanje Anđušića iz druge minute je došao u pravo vrijeme i potpuno promijenio situaciju.

Rođeni su se nakon toga fokusirali na odbranu svog gola, a u napadu sa brzom tranzicijom i kontranapadima nastojali ugroziti Široki. No, opet je poslije postignutog gola Velež imao problema u organizovanju igre. Rođeni su brzo gubili loptu i nikako nisu mogli uspostaviti kontrolu na sredini terena. Posljedica toga je bila dominacija Širokog i konstantni pritisak na zadnju liniju Veleža, a Samir Zeljković i Konstantin Cheshmedjiev nisu imali drugog rješena osim duge lopte prema Dejanu Georgijeviću koji bi je brzo izgubio. Tako su završavali napadi Rođenih u prvom dijelu. Sa druge strane, Široki je imao cilj da u organizovanju napada povlačenjem jednog veznjaka u zadnju liniju igra tri na dva i razvlači linije Rođenih što im je ostavljalo dosta slobodnog prostora i što je u prvih 45 minuta solidno funkcionisalo.

Vrlo vjerovatno svjesni da se scenarij kao protiv Olimpika ne smije ponoviti i da bi još jedan kiks definitivno poljuljao ambicije, Rođeni su u drugo poluvrijeme izašli psihološki spremni, ozbiljni u namjeri da se kući vrate sa tri boda. Situacija na terenu je bila upravo takva. Široki više nije tako brzo dolazio na polovinu Veleža. Alen Jurilj i Ivan Ikić su bili savršeno zatvoreni na krilima i zato je Široki imao dosta problema u nastavku utakmice. Izmjene su Dudiću ovaj put donijele potrebnu svježinu i energiju, ali i ono najvažnije, loptu. Zato i ne čudi da je u drugoj polovini utakmice Velež počeo dominirati i igrati lopte, a za to je nagrađen sa dva penala od kojih je samo jedan realizovan.

“Čestitam momcima na zalaganju i želji na kraju je došla nagrada. Ova pobjeda ima značaj jer Velež u PLBiH nikad ovdje nije slavio. Utakmica odlično otvorena, onda nestanemo sa terena. Široki je bio puno bolj, imali smo dosta problema, ali izdržali smo do poluvremena. Na pauzi smo se dogovorili da moramo ići po drugi gol. Dobro smo iskontrolisali drugo poluvrijeme…“ izjavio je Dudić poslije utakmice i dobro opisao dešavanja na terenu.

Ono što je bitno jeste da je Velež pobijedio glavnog konkurenta i to na stadionu koji mu nikako ne odgovara. No, da bi ova tri boda dobila na značaju, Rođeni moraju početi dobivati ekipe koje se bore za ostanak u ligi i koje su objektivno slabije od njih. A prilika za to je već u subotu. Treće mjesto i stidljive priče o tituli idu u prilog činjenici da ova generacija ima još mnogo toga za pokazati.

Enej Bruck