Nema mjesta opuštanju

Jedna manje, tri do kraja. Ispalo je da je gostovanje u Gračanici bilo mnogo lakše nego se bilo ko od nas nadao, nego li je bilo ko od nas očekivao. Vraćamo se na priču o ekipama koje su već na plaži, a kakve smo do sada u ovom prvenstvu gledali samo kada igraju protiv naših konkurenata. Ispostavilo se da je dvoboj s Bratstvom bio prva gostujuća utakmica u ovoj polusezoni u kojoj se nije išlo na glavu i na nož.

Velež je doslovno od prve sekunde kontrolisao utakmicu i već do dvadesete minute mogao je rezultatski završiti i lišiti nas bilo kakve neizvjesnosti. Nije, promašili smo malo previše šansi na početku i trajalo je malo duže nego što je trebalo, ali realno je da neke velike neizvjesnosti i one nervoze na koju smo navikli ipak nije bilo. Rutinski, bez pretjeranog fizičkog ali i emocionalnog trošenja, još jednom je Velež – svi sad buljimo u taj Game of Thrones – podsjećao na moćnog borca koji okolo maše mačem i skida glave nedoraslim protivnicima.

Međutim, i slabašna zadnja sezona nahajpane serije naučila nas je da onaj koji je uvjeren da je nepobjediv vrlo lako može na kraju platiti glavom. Mač je težak i ako vas pobjede opiju, lako se može desiti da se tako pijani nabijete na njega dok pokušavate izvesti neki bespotrebni trik.

Naravno, ono što hoćemo da kažemo je isto ono što papagajski ponavljamo sedmicama. Ništa nije gotovo. Još uvijek je samo bod prednosti, još uvijek je dovoljan jedan loš dan, jedan kiks, jedna lopta pa da upropastimo sve što je napravljeno. Zato se barem igrači i struka moraju potpuno isključiti iz ove euforije u kojoj se već počelo slaviti i planirati.

Današnji gost Vitez u 13 je gostovanja skupio dvije pobjede i tri remija. Dobili su u Visokom i Čapljini, izvukli bod u Novom Travniku, Orašju i Kaknju, ali su isto tako u šest proljetnih gostovanja zabili tek dva gola, a primili osam. Gori im pod nogama, na bod su od sigurnog ispadanja i nema sumnje da će danas oni ići na nož, u pokušaju da izbore senzaciju.

Rođeni su s druge strane u savršenom nizu od šest uzastopnih pobjeda bez primljenog gola. Adnan Bobić tako je nesavladan 579 minuta, što je najviše još od aprila 2013. kada je (također Rahimićev) Velež uvezao također šest utakmica bez primljenog gola, a Senedin Oštraković bio nesavladan ukupno 696 minuta. Doduše, ovaj Velež je zabio petnaest komada, dok je onaj iz 2013. u tih šest utakmica protivničku mrežu pogodio dva puta, od čega je gol protiv GOŠK-a bio autogol. Serija je tada prekinuta u Gradačcu, a Velež je u međuvremenu igrao 0-0 sa Sarajevom, Leotarom, Širokim i Travnikom te s po 1-0 dobio GOŠK i Borac.

U prošloj polusezoni Velež je uvezao sedam uzastopnih pobjeda i ovo je prilika da se ta brojka izjednači. Međutim, nama treba da se ne završi sve do zadnjeg kola i trijumfa nad Igmanom, što je jedino što bi nam osiguralo prvo mjesto i plasman u Premijer ligu.

Maksimalno fokusirano, bez opuštanja, vrijeme je za još jednu tešku utakmicu koja se mora dobiti.

Avanti Velež Mostar!