Jedna faza razvoja kluba je završila u četvrtak porazom od Šveđana. U petak prirodno počinje druga. A to koliko su toga svjesni u upravi, na klupi, među igračima i navijačima odrediti će u kojem će smjeru ići taj razvoj u budućnosti. I to je najvažnije, da ide u pravom smjeru.
Sasvim je logično i prirodno i to da je nakon perioda od tridesetak jako dobro odigranih utakmica, čiji je vrhunac bio plasman u Evropu i lijepa zabava u njoj, moguće da slijedi i period u kojem dolazi pad, zasićenje, zamor ideja, što svakako može i vjerovatno hoće utjecati na rezultate u prvenstvu. Na to se moraju dodati i drugi faktori, također logični nakon ovakvog ljeta; prije svega veća očekivanja javnosti od ekipe, samim tim veći pritisak, ali i višak samopouzdanja nekih igrača, čekanje transfera, uplitanje menadžera i generalno treće strane, emotivno i fizičko pražnjenje, veći motiv protivnika, lošije suđenje u domaćem prvenstvu, malverzacije… I još mnogo toga.
Dakle, sasvim je normalno i logično i prirodno da se sve ili dio toga desi u narednih nekoliko sedmica ili mjeseci.
Zato je najvažnije da se već u petak sjedne, duboko udahne i da svi – i ljudi u upravi i trrener Dudić i njegovi igrači i možda najviše od svih navijači – podvuku crtu, okrenu novi list i da se krene s novom fazom u razvoju kluba.
Da se, prije svega, u tu novu fazu uđe s konkretnim ali realnim ciljevima, te jasnim ali opet realnim i izvodivim planom kako te ciljeve ispuniti. Da se spremno na činjenicu da je moguće da će ekipa i trener imati i problema i loših rezultata i trebati period da se stabilizuju i vrate u formu. Da se shvati da je u svim ovim utakmicama koje je Velež propustio dobiti ovog ljeta sistem i dalje funkcionisao dobro, da postoji fudbalska ideja, i da je ona pucala samo zato što bi individualac proklizao i ispadao iz tog sistema. I da je to, u suštini, dobra stvar.
Da se prihvati da je to fudbal i da su u fudbalu te stvari i normalne i logične i prirodne. Da se prihvati da je ključ za narednu fazu razvoja kluba – a to bi trebalo biti njegovo pretvaranje u konkuretnog za trofeje i borbu za Evropu u kontinuitetu – strpljenje i vjerovanje u trenera i njegovu ideju, odnosno u ove igrače koji će se neminovno dizati, ali i padati u formi. Da dvadeset pobjeda u nizu nije normalna stvar; da usponi i padovi jesu.
Proces razvoja kluba u kojeg je Velež i ljudi koji ga vode ušao prije pet godina je izuzetno spor, i za njega treba mnogo strpljenja, ali su oni sami sebi savršen primjer da je to najbolji način i da vrijedi raditi tako. Ali taj proces nije ni blizu gotov, samo je na pola puta, tamo gdje su drugi bh. klubovi najčešće i zapinjali, poneseni vlastitim uspjehom, koji to ustvari još i nije bio.
Ne dozvoliti da bilo šta poremeti onu širu sliku, koja je na kraju i najvažnija.
Saša Ibrulj
(foto: faktor.ba)
