U 19 kola jesenje polusezone Velež je izgubio pet bodova protiv ekipa koje su plasirane ispod njega, odnosno onih koje trenutno vode grčevitu borbu za ostanak u najvišem rangu. Oba kiksa –poraz i remi- dogodila su se na gostujućem terenu, na Otoci protiv Olimpika i u Krupi protiv istoimene ekipe. No, Velež je te kikseve uspijevao poništiti pobjedama protiv ekipa iz vrha i na taj način ostati u utrci za Evropu.
Međutim, proljetni nastavak prvenstva donio je veća očekivanja, a sa tim i pritisak koji se svakom utakmicom povećavao, pogotovo zato što su Rođeni opet kiksali i osvojili samo tri boda u utakmicama sa davljenicima. Kada se podvuče crta, Velež je izgubio 11 bodova od ekipa koje zauzimaju posljednja tri mjesta na tabeli. Zato je utakmica protiv Krupe za Rođene bila must win. Prvenstvo se približava kraju, a to znači da je svaki bod bitan. U ovom slučaju, Rođeni nisu smjeli dozvoliti još jedno posrtanje i gubitak bodova na domaćem terenu u trenutku kada Velež zauzima treće mjesto i kada se sve glasnije priča ne samo o Evropi već i o tituli. Sa druge strane, Krupa je u Mostar stigla sa potpuno drugačijim i sasvim izvjesno jedinim ciljem. Odbraniti svoj gol i izvući bod koji bi mnogo značio u njihovoj borbi za očuvanje premijerligaškog statusa.
Svjestan problema koje Velež ima protiv slabijih protivnika, Feđa Dudić je promiješao karte i krenuo napadački u formaciji 4-2-3-1 od samog početka, tražeći gol koji bi smanjio pritisak u nastavku susreta. Denis Zvonić se vratio u početni sastav i zajedno sa Samirom Zeljkovićem činio stoperski par. Kreativnost u vezni red je trebao unijeti Omar Pršeš, a mjesto na desnom krilu na kojem Velež nema pravu alternativu za Obrena Cvijanovića popunio je Haris Ovčina. Na papiru je taj tim izgledao ofanzivno, a tako je bilo i u praksi. Pršeš je drugačiji tip igrača od Dine Hasanovića, kreativac koji dobro čita igru i posjeduje odličan tajming za okomite pasove prema napadačima. On je ključ koji Veležu može pomoći da otključa bunker protivnika, a rizik njegove lošije igre u defanzivi se i ne primijeti u velikoj mjeri jer uz sebe ima Samira Radovca. On je motor koji pokreće Rođene, neko od koga u Veležovoj igri sve počinje i završava. Kada uz njih dodamo i neumornog Nemanju Anđušića, Rođeni imaju pokretljiv, kreativan i stabilan vezni red. Pršešu su ovo bile prve minute od početka ove polusezone i asistencijom za gol Brandaa je pokazao da on posjeduje kvalitete koje drugi veznjaci Rođenih nemaju, barem ne na tom nivou.
No, nešto se pitao i protivnik koji se, unatoč očekivanjima, nije došao braniti u Mostar.
Krupa je izašla igrati fudbal te brzom tranizicijom kazniti Rođene, a samo je Slaviša Bogdanović zaslužan zašto se to nije desilo na otvaranju utakmice. Opet je Bogdanović svojom odbranom spasio Velež, a Krupa ni u jednom trenutku nije odustala od svoje igre. Zadnja linija je izlazila visoko, a pressingom su u nekoliko situacija primorali defanzivce Veleža da šalju duge i neprecizne lopte prema naprijed. Minimalna prednost je Veležu donijela mir pred nastavak u kojem je Velež dosta dobro zatvorio opasnog Nikolu Mandića i Nikolu Dujakovića. Dojam je da su Rođeni mnogo ozbiljnije ušli u drugih 45 minuta sa namjerom da drugim golom prelome utakmicu. Da fudbal padne u drugi plan pobrinuo se glavni sudija i sa nekoliko nevjerovatnih odluka unio nervozu u obje ekipe. Zato je od gola drugog gola Rođenih i odmah nakon toga dosuđenog penala za Krupu, ostatak utakmice obilježio čudan naboj sa mnogo faulova i izmjena, crvenim kartonom Melvina Osmića, a onda se u svemu tome izgubio i ritam koji je sat vremena bio na visokom nivou.
Da je Krupa bila opasan protivnik i da je Velež ostvario veliku pobjedu te tako konačno probio barijeru koju je imao u duelima sa slabijim protivnicima rekao je i Dudić poslije utakmice i dodao: „Došli su da igraju i znali smo da hoće da igraju i mislim da ovo što rade treba da se pohvali. Uvijek ekipe koje se bore za opstanak teže drugačijem stilu igranja. Na kraju, mislim da je naša pobjeda zaslužena”.
Velež je u utakmicu ušao kao favorit, a upravo s tim epitetom je na proljeće imao velikih problema. Koliko god Dudić pokušavao skinuti pritisak sa svojih igrača, realnost je da se Rođeni imaju pravo umiješati u borbu za titulu. A tu su borbu navijači željno iščekivali dugi niz godina i ovo je potpuno nova situacija u kojoj se svi mi nalazimo. Činjenica je da Velež zauzima treće mjesto sa samo dva boda zaostatka za prvim pravi je pokazatelj da skrivanja ne treba biti. Velež je konačno u vrhu i u borbi za ono što je zaslužio prikazanim na terenu i to je veća pobjeda od svih drugih.
Ono što je najvažnije jeste da trebamo nastaviti uživati kako Rođeni na terenu tako i mi pored njega, u ovom trenutku i najboljoj sezoni u poslijeratnom periodu. Ali ni jednog trenutka ne zaboraviti riječ koja se ponavlja još od jula mjeseca prošle godine, a to je borba. Da li to bila Evropa ili titula, sasvim je svejedno.
Enej Bruck
