Nakon pobjede nad Tuzla Cityjem svi su očekivali i najavljivali i domaće trijumfe nad Olimpikom i Mladosti, a Velež umjesto da se po vlastitoj tradiciji pati i klecne ovaj put je odgovorio dvijema rutinskim utakmicama, ušavši u zimsku pauzu s najboljim mogućim rezultatom i atmosferom.
„Moram reći, iako smo na papiru bili favoriti, kao ekipa smo se pribojavali ove utakmice s Mladosti”, iskreno je svoj razgovor za Crvenu Hroniku započeo Nemanja Anđušić.
“Ali možda baš zato smo još ozbiljnije pristupili pripremi ove utakmice, a ta ozbijnost nam je pomogla. Maksimalno koncentrisani smo ušli u utakmicu te pružili jedan kvalitetan meč, što i sam rezultat govori. Mislim da smo tokom čitavog susreta bili bolji protivnik i da smo na najbolji mogući način završili jesenji dio sezone. Na nama je da se odmorimo, spremni dočekamo proljetni dio sezone i ostanemo u utrci za mjesta u Evropi“.
Nemanja Anđušić ponovo je ušao s klupe, postavivši svojim golom i konačnih 4-0.
“Ma najmanje je važno ko je strijelac. Najvažnije je da smo ubilježili nova tri boda, da smo zadržali priključak za vrhom tabele. Naravno da mi je drago, ispala je šansa, iskoristio sam njihovu neopreznost, ali na kraju dana najvažniji je rezultat čitave ekipe“.
Upravo je Mladost obilježila jedan dio Nemanjine karijere, koja za domaće uslove djeluje u najmanju ruku zanimljivo. Ovaj 24-godišnji fudbaler karijeru je započeo u rodnom Trebinju, preko Sarajeva, Čelika i Mladosti završio u Turskoj, da bi se ove sezone vratio u Premijer ligu.
“Svoju prvu seniorsku utakmicu odigrao sam u Leotaru, imao sam 16 godina. Na poziv Semjona Miloševića prešao u sam u Akademiju FK Sarajevo, gdje sam radio pod trenerskom palicom Almira Kurtića i već nakon šest mjeseci dobio profesionalni ugovor“.
Živjeti od igranja fudbala samo po sebi zvuči kao najbolji mogući životni poziv, ali svima je na prvom mjestu ipak igranje. Svjestan da minute na Koševu dobija na kapaljku, Anđušić se u nekoliko navrata vraćao na Koševo, a u međuvremenu je igrao za Travnik i Olimpik, prije nego je preselio u Zenicu.
“U Čeliku sam proveo stvarno lijep period. Tu sam, tako da kažem, počeo igrati ozbiljan fudbal te sam počeo da pružam odlične partije. Nakon sezone provedene u Čeliku, raskidam ugovor sa Sarajevom, s obzirom da sam bio na posudbi u Čeliku. Nakon Čelika, moj novi klub je bio Mladost DK. Tu sam odigrao svoju, možda i ponajbolju, sezonu u Premijer Ligi. Te sezone sam za Mladost odigrao skoro svaku utakmicu gdje sam postigao 8 golova i ubilježio 2 asistencije. Nakon odlične sezone u pomenutom klubu, stiže ponuda iz Turske“.
Nemanja i ne pokušava sakriti da je to bilo svojevrsno ispunjenje sna, pogotovo za tako mladog igrača.
“Kao i svaki igrač iz naše lige, trudiš se i radiš da bi te neko primijetio i da bi se, tako da kažem, probio. Imao sam tu sreću da me primijeti turski velikan Trabzonspor, koji me po dolasku poslao na posudbu u drugoligaša Balikesirspor. Tamo sam proveo zaista divan period i to će za mene ostati jedno divno iskustvo“.
U Turskoj je prošle sezone upisao 11 nastupa, ali za njega je najveće iskustvo bilo to da je osjetio kako izgleda raditi u fudbalu van naše zemlje.
“Generalno, najveća razlika između naše i turske lige je u infrastrukturi, počevši od terena, trenera, trening kampova… Jednostavno, fokus tvog razmišljanja je tamo usmjeren samo na fudbal i nemaš potrebe da razmišljaš o bilo čemu drugom. U našoj ligi je problem to što igrači, koji stvarno imaju ogroman potencijal, ne mogu u punom sjaju pokazati šta znaju, najviše zbog infrastrukture i loših terena. Naravno, postoji i razlika u brzini igre, ali iskreno ne mislim da je ona ogromna. Ono što jeste velika razlika to je taktički pristup. Turska liga je drugačija od naša zbog činjenice da se igra dosta taktičniji fudbal i to je glavna stavka. U Bosni to nije slučaj, jer se u našoj ligi više igra na sirovu snagu igrača i po meni je to jedna od glavnih razlika”.
U međuvremenu je došao poziv Feđe Dudića, i Nemanja se u septembru 2020. iz Turske preselio u Mostar.
“Za Velež sam se prvenstveno odlučio zbog sistema koji klub ima. U Veležu ima dosta mladih igrača, s ogromnim potencijalom. Odlučio sam se za ovaj klub zbog toga, jer ovdje vidim priliku da se dokažem i još više napredujem. Također, ovaj klub sam vidio kao onaj gdje se mogu vratiti u svoju pravu formu, s obzirom da ovaj klub gaji zaista napadački stil igre“, objašnjava Anđušić, koji je za Velež debitirao protiv Borca u Banjoj Luci, a svoj prvi gol postigao već u narednoj utakmici protiv Slobode.
“Ekipa me prihvatila kao da sam tu godinama i na tome sam im zahvalan. Pozitivno sam iznenađen zbog intenziteta treninga. Prošao sam kroz mnogo klubova u Bosni i Hercegovini, ali nigdje nisam primijetio da se ovako kvalitetno radi. Ekipi sam se priključio prije sedmog ili osmog kola, tako da nisam prošao pripreme s timom i nisam na baš najboljem nivou što se forme tiče. Nadam se da ću u drugom dijelu sezone pokazati sve što znam te da ću opravdati ukazano povjerenje“.
Dva najveća derbija u Bosni i Hercegovini su svakako sarajevski između Sarajeva i Željezničara i mostarski između Veleža i Zrinjskog. Mnogi igrači nikada ne osjete čari niti jednog od ova dva derbija, a Nemanja je imao sreće da ubilježi nastup na oba.
“Imao sam sreće da ubilježim nastup u dva najveća derbija Bosne i Hercegovine. Naravno, radi se o sarajevskom i mostarskom derbiju. Ipak, ta dva derbija su bila u različitim uslovima, tako da ne mogu napraviti pravu usporedbu. Sarajevski derbi je bio igran pred punim stadionom, dok je mostarski, zbog pandemije virusa COVID-19, odigran bez prisustva navijača“.
Nemanja je jedan od onih igrača koje još uvijek nismo vidjeli uživo, i zbog kojeg svi jedva čekamo povratak na tribine. No, on je i među onima koji su u Mostar stigli kada je sezona već uvelike bila počela i koji će tek ove zime prvi put proći pripreme s ekipom.
Razgovarao: Arman Kadrić
