Četiri pobjede u 14 odigranih utakmica.
Činjenca je to koja puno toga govori o sezoni koja je za Velež trebala biti uspješnija nego prethodna. Svi preduslovi su već bili tu, Velež je igrao najljepši fudbal, atraktivan i napadački bez obzira koji protivnik je sa druge strane. Ono što je bilo neophodno jeste da se konačno odradi kvalitetan prijelazni rok, a onda i da se nakon ispadanja iz evropskog takmičenja sjedne za stol i porazgovara o budućnosti te da se postavi cilj i plan koji će se slijediti. Kašljucali su Rođeni još tamo na početku prvenstva, ali su negativni rezultati opravdavani umorom i iscrpljenošću od putovanja. I to je bilo sasvim u redu te se prva reprezentativna pauza dočekala s radošću i uvjerenjem da će nakon toga Velež početi sa dobrim rezultatima.
Ali nije.
Velež je od utakmice sa Sarajevom pa do druge reprezentativne pauze zabilježio samo jednu pobjedu i to u Posušju u utakmici u kojoj su Rođeni bili daleko od neke fantastične igre, ali su pogodili skoro sve što su opalili prema golu protivnika, a u nekim trenucima je i sreća bila na strani Crvenih. I nakon toga je došla druga pauza i u posljednje dvije utakmice Velež opet nema pobjedu. U utakmici protiv Zrinjskog Velež je primio gol iz jednog udarca u okvir, a onda je jučer u Prijedoru primio dva gola iz isto toliko udaraca u okvir. Uz to gol protiv Zrinjskog je Velež primio nakon pogreške Slaviše Bogdanovića, jučer nakon pogreške Mehmeda Ćosića i naivnog penala kojeg je skrivio Dario Ferreyra. Stekao se utisak da svaki izlet protivničke ekipe prema naprijed i udarac prema golu Veleža završava pogotkom ako ne iz uigrane akcije onda vrlo vjerovatno nakon greške defanzivaca Veleža.
Dudić je na put u Prijedor krenuo sa ogromnim problemima. U ekipi nije bilo Harisa Ovčine, Samira Radovca i Slaviše Radovića što znači da je opet morao improvizirati u kreiranju početnih jedanaest, ali je sistem ostao isti. Velež je na terenu bio postavljen u 4-2-3-1, na golu je Luka Kačavenda mijenjao Bogdanovića, Ćosić i Dario su zauzeli mjesto na desnom i lijevom beku, Dino Hasanović i Omar Pršeš su zajedno sa Edom Vehabovićem bili zaduženi sa posao na sredini, a u napadu su Dženanu Zajmoviću pomagali Obren Cvijanović i Đani Salčin.
Već je postao standard u igri Veleža da u trenucima kada su bolji, kada imaju inicijativu poklone gol protivniku, a zatim upadnu u crnu rupu iz koje izlaz traže prilično dugo. Ako ne pronađu rješenje na vrijeme ili se protivnik postavi tako da zatvori prilaz golu, Rođeni gube glavu i bezglavo jurišaju naprijed ostavljajući mnogo prostora iza leđa. Nešto slično se dogodilo i jučer jer je poslije postignutog prvog i drugog gola Rudar imao tri situacije iz kojih nije uspio riješiti utakmicu, a Velež još uvijek i pored svih problema ima kvalitet da kazni protivnika.
Ono što je jučer falilo u zadnjoj trećini jeste igrač u međulinijskom prostoru. Rudar je u odbrani bio duboko postavljen, ponekada sa pet igrača u zadnjoj liniji jer su se Santosa i Joseph Amoah često spuštali nazad kako bi ispratili bekove Veleža, pogotovo Ćosića. Trener Marko Tešić je vrlo vjerovatno svjestan da Velež svoje napade bazira na ubacivanju bekove ili krila iz drugog plana iza leđa odbrane i zato se povukao vrlo duboko kako bi smanjio prostor koji odbrana Rudara mora braniti. I taj plan je u velikoj mjeri uspio jer Velež nije iskorištavao prostor koji mu je ostajao u centralnom dijelu. U ovoj situaciji Vehabović ne učestvuje u napadu jer je u ofsajdu, a ostale opcije su prilično dobro pokrivene tako da Cvijanović nema opciju za dodavanje. Prvi gol Velež je postigao upravo iz ovakve situacije i dojam je da su Rođeni jučer imali dosta praznog prostora u centralnom dijelu terena.
„Niko nije Rudaru u ovoj polusezoni stvorio ovoliko prilika koliko smo mi danas stvorili. Nažalost, primimo jeftino dva gola. Prvi gol loša komunikacija, drugi gol jedanaesterac… Ali eto, pokazali smo karakter i vratili se u utakmicu. Mislim da smo po svemu zaslužili pobjedu. Važno je da možemo ovako odigrati, valjda ćemo nekad i prestati da darivamo golove protivnicima“ izjavio je Dudić nakon utakmice i jednostavno objasnio da Velež ima problema na obje strane terena. U defanzivi prilično lagano Rođeni imaju golove, a u napadu se muče sa realizacijom šansi.
No, činjenica jeste da Velež trenutno zauzima 10 mjesto i da je polovinu od svojih 13 bodova osvojio u dvije utakmice sa Posušjem. Samo četiri ligaške pobjede u skoro pet mjeseci definitivno su alarm za buđenje.
Enej Bruck
