Feđe Dudića nakon tri kola prošle sezone i nizom dobrih partija i pobjeda apetiti su porasli, pa se sa povratkom na zelene terene i početkom priprema za poljetni dio počelo glasnije govoriti i o borbi za mjesta koja vode u Europu, jer je zaostatak za njima bio dostižan. Velež je bio dobro posložen, zakrpane su rupe sa novim pojačanjima, a neki igrači su konstantno napredovali. Sve je mirisalo na lijep period, na nešto veliko što svi čekaju već dosta dugo, jer je to bio prvi put da Velež ima realne mogućnosti i da jednostavno ima ekipu koja to može ostvariti. Onda je došla i generalka protiv Mladost DK koju su Rođeni savršeno odigrali, pečat Dudića na igru je bio očigledan, a četiri postignuta gola plod lijepih akcija i odlična uvertira za drugi dio prvenstva. Mladost, do tada uvijek neugodan rival u Mostaru, nije mogla zaustaviti dobro izbalansiran i uštiman stroj koji će u sezonu krenuti furiozno i ostaviti pitanje šta je dalje moglo biti, na koje nećemo dobiti odgovor.
Ipak, skoro godinu dana kasnije dobili smo približan odgovor, samo u drugačijem obliku i sa nekim drugim ulogama.
Mladost je opet gostovala u Mostaru i sa tom utakmicom Rođeni su završili 19 teških, dobrih, malo manje dobrih i odličnih kola i na pauzu otišli, još jednom, sa slatkim okusom pobjede i četvrtim mjestom. Dudić je na teren poslao isti sastav kao i u prethodnoj utakmici protiv Olimpika, vrlo vjerovatno svjestan nepisanog pravila da se pobjednički tim ne mijenja. Bilo je to klasičnih 4-2-3-1, sa visoko podignutim Mehmedom Ćosićem i sa dva playmakera Samirom Radovcem i Omarom Pršešom koji vole loptu i imaju kvalitetan zadnji pas, što je izuzetno bitno protiv defanzivno orijetniranih ekipa, kakva je u nedjelju bila Mladost. Nekada bi Velež kiksao na ovim utakmicama, bodovi bi bili upisani unaprijed, a onda bi se to vratilo kao bumerang i Rođeni bi ostali bez završnog koraka ka naprijed. To ove sezone nije bio slučaj, barem ne na domaćem terenu jer Velež još nema ligaškog poraza u Mostaru sa samo četiri primljena gola.
Pored odbrane, koja je i u nedjelju sačuvala mrežu, još impresivniji je napad Rođenih. Mladost se opet kući vraća sa četiri gola u mreži, a Velež polusezonu završava sa dva strijelca na vrhu tabele najboljih golgetera. Velež ima uigrane mehanizme u napadu, dosta toga ovisi od Pršeša i Radovca, ali i Ćosića koji ubacivanjem iz drugog plana postaje dodatna opcija u ofanzivi. Još kada uz to dodamo da je Obren Cvijanović u životnoj formi i da ima odličnu završnicu, ne čudi da je on pogodio dva puta na asistencije upravo Radovca i Ćosića i time riješio utakmicu već u prvom poluvremenu. Dudić je dobro secirao mane ekipe Mladosti i njihovo nesnalaženje na presing, što je Velež maksimalno koristio i ponekad napadao sa četiri ili pet igrača zadnu liniju protivnika. Taj presing je doveo do toga da prvi strijelac Nedim Hadžić bude tih,j er nije dobijao upotrebljive lopte, prvenstveno zbog konstantnog nabijanja lopte iz zadnje linije, ali i zbog činjenice da je glavni kreativac ekipe Amer Hiroš bio potpuno neutralisan.
Drugo poluvrijeme je bilo rutinsko odrađivanje posla, ali Velež nije odustajao od presinga i ofanzivne igre, što je rezultiralo sa još dva gola u završnim minutama utakmice. Bila je ovo možda i najbolja utakmice Rođenih ove sezone od početka do kraja, sa lijepom igrom, borbom i dobrim skautingom protivnika i dokazom kvalitete koju Velež posjeduje u polju, ali i na klupi.
ENEJ BRUCK
