„Golmanska pozicija je zaista specifična. Kada pogledate Premijer ligu Bosne i Hercegovine, nećete vidjeti da ijedan klub ima tri golmana. Kada kažem tri golmana, mislim na tri iskusna golmana koja u svojim nogama imaju preko 100 utakmica. Takvu situaciju imamo samo mi u Veležu. Kod golmana je najbitnije od svega da ima kontinuitet. Imate golmane koji na visokom nivou brane po 5 ili 10 godina, ali i dalje prave greške. Međutim, ti golmani ekipi donose bodove, što je najvažnije od svega.“
Slaviša Bogdanović je u Velež stigao na zimu 2019. godine. Pri dolasku u klub, odmah se našao u poziciji toliko specifičnoj i čestoj za golmana, ali i poziciji na koju se niko nikada ne može naviknuti. I koja najbolje pokazuje od čega je napravljen golman.
„Bio sam u teškoj situaciji u Veležu, jer nisam branio skoro godinu dana. Najvažnije je što nisam pao psihički u toj situaciji i dočekao sam spreman svoj povratak na gol. Ja otvoreno kažem da mnogo ljudi nije ni vjerovalo u mene. Znao sam da mi u toj situaciji nema ko drugi pomoći osim samog mene. Nastavio sam naporno raditi i moj trud i rad se na kraju i isplatio.“
Bogdanović ove sezone brani jako dobro. U 12 odigranih utakmica ove sezone, svoju mrežu je netaknutom ostavio 7 puta. Kako se dobre partije nižu, i pohvale stižu sa svih strana.
„Svakome je drago kada ga ljudi pohvale ili usporede s nekim legendarnim igračima. Međutim, ja tome ne dajem puno značaja i ne uzdižem se zbog takvih natpisa. Isto tako, nisam bio pokleknuo kad mnogi nisu vjerovali u mene. Uvijek se trudim naporno raditi i opstati na toj nekoj sredini.“
Velež je pobijedio na Pecari prvi put nakon 13 godina te kući donio 3 vrlo bitno boda. Bogdanović je u ovoj utakmici odlično branio te ubilježio još jedan ‘clean sheet‘.
„Utakmice između nas i Širokog Brijega su uvijek zanimljive i otvorene. Teren na Pecari je odličan i volim braniti tamo. Prije meča sam znao da će biti dosta izjednačena borba na terenu i da će šanse bit 50/50. Bili smo u boljoj formi od njih, motivisani zbog pobjede protiv Sarajeva te smo, hvala Bogu, ostvarili trijumf. Imali smo sreće na početku, jer je Nemanja postigao rani pogodak. Nažalost, poslije tog gola smo se odmah povukli i Široki je preuzeo inicijativu. Ali drago mi jer nismo psihički pali nakon toga, nismo psihički pali ni nakon što nismo iskoristili prvi penal, i do kraja utakmice smo odigrali čvrsto. I eto, pred sami kraj utakmice nam je sviran još jedan penal, koji je Zvonić realizirao.“
Da je Mostar posebna sredina kada su u pitanju navijači nije ništa novo. Najčešće to jeste pozitivna stvar za igrače i samu atmosferu u i oko kluba, ali nekada može biti i uteg oko nogu igrača. Slaviša je to pokušao objasniti povlačeći dobru paralelu između Veležovih navijača i navijača nekih poznatih klubova iz regiona.
„Mostar je stvarno specifična sredina i navijači u ovom gradu su posebni. Oni na poseban način vole ovaj klub. Imate velike klubove u regionu, kao što su Crvena Zvezda, Partizan, Dinamo i drugi. Svi ti klubovi iza sebe imaju armiju navijača, ali to se ne može usporediti s Veležovim navijačima. Najsličniji Veležovim navijačima su mi navijači Hajduka, jer imaju tu neku određenu strast prema klubu. Ovdje kad krene utakmica, situacija je kao da je borba za život ili smrt. Ja razumijem i ljutnju navijača kada izgubimo i euforiju kada pobijedimo, ali u svemu treba imati mjeru. Međutim, igrači su različiti i svi imaju drugačiji ‘mindset‘. Mnogim igračima bude teško kada ga navijači mnogo kritikuju. Zbog toga kažem da treba držati neku određenu sredinu i sve će biti odlično.“
Konkurencija na golmanskoj poziciji u Veležu je ove sezone zaista jaka. Slaviša se za mjesto između stativa bori Vedranom Kjosevskim i Adnanom Bobićem, dva premijerligaška veterana.
„Iskreno, Adnan Bobić i Vedran Kjosevski su već izgrađena imena u ovoj ligi, jer su ovdje branili dugi niz godina. Sa mnom to nije slučaj, jer sam ja svoju karijeru gradio u Srbiji. Smatram da je konkurencija vrlo bitna za uspjeh golmana, ali također smatram da su tri kvalitetna golmana u jednom premijerligaškom klubu nepotrebna. Po meni su dva kvalitetna golmana sasvim dovoljna za našu ligu, a i to govorim za klubove koji su u vrhu tabele, odnosno koji se bore za Evropu. To govorim zbog jednog bitnog faktora. Naprimjer, kod nas u Veležu imamo tri kvalitetna golmana, što automatski znači da će dva golmana pola godine ili godinu presjediti na klupi te propustiti mnogo utakmica. Zbog tog mislim da su tri kvalitetna golmana u ovoj ligi apsolutno nepotrebna.“
Kontinuitet na golmanskoj poziciji je vrlo bitna stavka za razvoj golmana, objašnjava Slaviša.
„To je daleko najvažnija stvar kod golmana. A ja taj kontinuitet po dolasku u Velež nisam imao. Bila je malo specifična situacija, jer mi je konkurencija bio domaći golman, a u klubu se bila samo dva ili tri domaća igrača. Ja razumijem i trenera u tim situacijama, jer postoji određeni pritisak od strane navijača te smatram da zato nisam dobijao minute.“
To da mnogi vjeruju da znaju sve o treninzima u fudbalu je činjenica, međutim s golmanskim treningom stvari su potpuno drugačije. Malo je onih koji se usude i razgovarati o tome, svjesni da je to svijet za sebe o kojemu malo znamo.
„Golmanski treninzi jesu posebni i nepoznanica su za mnoge. Opet, način i kvalitet rada, sve to zavisi i od trenera golmana. Također, zavisi i od šefa stručnog štaba i od toga kakvog golmana želi, jer svi smo mi golmani različiti i svako ima neku stavku u kojoj je dominantan. Što se tiče golmanskih treninga kod nas u Veležu, to se dosta promijenilo dolaskom Feđe Dudića. Trener Dudić više teži ka igri nogom, što meni mnogo više odgovara. Dok je Ibro Rahimić bio trener, to nije bio slučaj. Ja sam u više navrata pokušao ukazati na to koliko je igra nogom bitna, ali me tada niko nije toliko ozbiljno shvatao.“
S golmanima je posebno i to da su jako emocionalno vezani za svoj posao. Fudbaleri vole igru, vole loptu, ali svaki od njih u stanju je šarati između pozicija i prilagođavati se potrebama, od danas do sutra. Golmani žive u drugačijem, zatvorenom, gotovo asketskom svijetu u kojemu je međusobno poštovanje veliko i u kojemu je međusubona podrška ključna. Kada govori o tom svijetu Slaviša je uzbuđen, potpuno unutra, i ostavlja utisak da bi satima mogao razgovarati o temi koja mu je na srcu. Tako je u pola razgovora o Veležu i Premijer ligi nekako uskočio i Ederson, kao primjer koliko igra golmana zavisi od šefa stručnog štaba.
„Najjasniji primjer je Pep Guardiola i njegov dolazak u Manchester City. Odmah po dolasku je tražio golmana koji dobro igra nogom, pa je Ederson zamijenio Joea Harta. Zbog tog kažem da dosta toga zavisi i od trenera, jer svako traži golmana koji će odgovarati njegovom sistemu igre. U našoj ligi je igra nogom toliko zanemarana zbog našeg mentaliteta. Mnogi dođu i kažu da kod nas nema golmana koji znaju igrati nogom. To je po meni nebuloza. Kao primjer možemo navesti i našu reprezentaciju, u kojoj je izbor za golmana toliko sužen, da je to nevjerovatno.“
Kao rođeni Trebinjac, Slaviša je svoju karijeru počeo u lokalnom klubu Leotar, gdje je prošao sve omladinske pogone. Bio je mišljenja da tu nema prostora za napredak, te je odlučio svoj fudbalski put nastaviti graditi u Srbiji.
„Došao sam iz jednog Leotara, gdje je uz dužno poštovanje, rad s golmanima bio zanemaren . Kad sam stigao u Srbiju, u Rad, to je bio ozbiljan klub. Dočekali su me Bojan Jorgačević, Milan Borjan, Boris Radunović, Aco Jovanović. Sve su to bila velika imena za mene. Za sedam dana do mene dolazi Ranko Stojić, legendarni golman, koji mi je rekao nešto što nikada neću zaboraviti. Prišao mi je i rekao da sam najslabiji od 5 golmana koji se trenutno nalaze tu. Međutim, tu nije bio kraj njegove rečenice. Također je rekao da uz rad i trud za pola godine ili godinu mogu dosta napredovati i napraviti veliki stvari. Za nekog bi ta rečenica bila jak psihološki udarac, ali mene je ta rečenica dodatno motivisala da nastavim raditi još jače.“
U Radu je proveo godinu dana samo trenirajući, bez ijedne odigrane službene utakmice.
„U Radu sam čak čitavu godinu samo trenirao, bez ijedne odigrane utakmice. U međuvremenu se održavao jedan U21 turnir gdje su protiv nas igrale ekipe kao što su PSV, Club Brugge i dr. Tu sam nastupio i dobio sam razne pohvale o tome kako sam unaprijedio svoju igru. I tada sam prvi put u životu shvatio da rad i trud nikada nisu uzaludni.“
Slaviša uz blagi osmijeh podsjeća na to da je imao ponude iz nekih evropskih klubova, ali na njegovu žalost, ti se transferi nisu ostvarili.
„Kroz karijeru sam također nastupao u mnogim timovima, kako u Superligi Srbiji, tako i u Prvoj ligi Srbije. U BSK Borči sam ostavio najdublji trag, i tu sam čak dobijao neke ponude iz inostranstva. U to vrijeme je u Borči nastupao Aleksandar Cvetković, iza koga je stajao Vladimir Jugović, koji je bio dosta uticajan u fudbalskom svijetu. Rekao mi je da je za mene zainteresovan Heerenveen i da samo trebam nastaviti dobro braniti. Za mene je to bilo nevjerovatno. Nažalost, taj transfer se nije desio.“
U Velež je došao u zimu 2019. godine. A do tog transfera je, Bogdanović kaže, došlo slučajno.
„U Velež sam došao, tako da kažem slučajno. Trajao je zimski prijelazni rok i imao sam nekoliko ponuda iz regiona.Zazvonio mi je telefon i to je bio jedan moj prijatelj iz Trebinja. Rekao mi je da Velež traži golmana, da će klub uskoro ući u Premijer ligu i da im treba golman za taj rang takmičenja. Još mi je rekao da to nije klub koji će se u ligi zadržati godinu ili dvije, nego je to klub oko kojeg se pravi velika priča i koji će sigurno imati kontinuitet. Da vam iskreno kažem, svi klubovi koji su me tražili tada, imali su duplo bolje ponude nego Velež, kada su u pitanju finansije. Međutim, ja nisam želio otići u klub koji ću za pola godine opet promijeniti, nego sam se želio smiriti u jednoj ekipi.“
Slavišu su na ovaj transfer navele ambicije koje je Velež pokazivao, kao i njegove lične ambicije.
„Logično sam razmišljao i izabrao sam Velež. Imao sam velike ambicije, a imao ih je i klub. Moj cilj je bio da postanem prvi golman Veleža te da se kroz nekoliko godina ‘probijem’ do reprezentacije i ostvarim neki bolji transfer u inostranstvo.“
Po dolasku u Velež primio je neke nesretne golove, koji su ga na duži period zakovale za klupu našeg kluba.
„Kad sam došao u Velež, stvari nisu krenule onako kako sam očekivao. Odlično sam branio neke utakmice, i desila sa ta utakmica protiv TOŠK-a, nakon koje sam stavljen na klupu. Ruku na srce, Bobić je u tom periodu odlično branio. Međutim, Bobić je u prvoj utakmici po povratku u Premijer ligu imao kartone i ja sam morao stati na gol protiv Mladosti. I tu sam primio 3 gola, iako za te golove lično nisam kriv, ali stručnom štabu i navijačima ostane gorak ukus u ustima.“
Vedran Kjosevski je u Velež došao u septembru prošle godine, a Bogdanović nam je kazao da je tada prvi put osjetio nepravdu otkako se nalazi u Mostaru, odnosno u Veležu.
„Na jesen u klub dolazi Vedran Kjosevski. Mene je to zaista iznenadilo jer mi niko ništa nije spominjao, a radi se o kvalitetnom golmanu. Očekivao sam šansu, da odigram bar 5 utakmica, i ako se ne dokažem, možemo se pozdraviti. To bi bilo pošteno. U tom trenutku sam osjećao veliku nepravdu. Tu nepravdu neću ni dan-danas zaboraviti, iako mi ide vrlo dobro. Rečeno mi je da ću braniti jednu utakmicu u kupu i da na zimu mogu tražiti novi klub. Međutim, pred drugu utakmicu u kupu, povrijedio se Vedran Kjosevski te sam ja dobio šansu. Maksimalno dobro sam iskoristio tu priliku te se sada nalazim ovdje gdje jesam. Do kraja želim da odigram maksimalno dobro sve utakmice, da pokažem svoj kvalitet te da izborimo toliko željenu u Evropu.“
Ambicije Veleža svaki dan rastu, a izlazak na evropsku scenu se sada čini kao sasvim realna opcija.
„Mi smo u startu imali cilj, a to je bila borba za Evropu. Dobrim igrama u zadnje vrijeme smo napravili veliki iskorak te smo se našli u odličnoj situaciji. Pružila nam se šansa kakva se Veležu odavno nije pružila te ima zaista realne šanse za Evropu.“
Također, u mnogim medijima možemo pročitati da je Velež ozbiljan kandidat za osvajanje titule Premijer lige BiH. Ne možemo reći da su to nerealni natpisi, ako uzmemo u obzir poziciju Veleža na tabeli.
„Što se tiče priče o tituli, smatram da ne treba stvarati bespotreban pritisak. U svaku utakmicu treba ući kao da je finale i vidjeti šta dolazi vremenom. Ova liga je zaista neizvjesna te se poklope mnogi rezultati. Ako bi u naredne dvije utakmice došli do pobjede, mislim da smo jednom nogom u Evropi. Imamo 4 utakmice koje ćemo odigrati kući i mislim da ako dobijemo te utakmice, da ćemo, ako Bog da, izboriti Evropu.“
