Loptu na zemlju

Velež je jesenji dio polusezone završio trijumfom nad Željezničarom na Grbavici. Onda je zimske pripreme otvorio trijumfom nad Željezničarom u Međugorju. Sada, nakon prekida prvenstva i višemjesečne pauze uzrokovane pandemijom COVID-19, Velež je svoju prvu pripremnu utakmicu ovog ljeta odigrao sa Željezničarom, u tom trenutku nesvjestan činjenice da će i prvenstvo narednog mjeseca otvoriti utakmicom sa – Željezničarom.

Zato je ova posljednja, igrana prošle srijede na Grbavici, zapravo bila u drugačijim okolonostima, ali i sa drugačijim ishodom.

Velež se mora privikavati na život bez dva najvažnija igrača na suprotnim stranama terena. Napad više ne prevodi Nusmir Fajić, a stoperska pozicija je ostala upražnjena nakon odlaska Koste Maneva. To su bez sumnje važni dijelovi ekipe koja je građena u posljednje tri sezone, a rezultat toga je uigranost na visokom nivou. U tu uigranost smo se mogli uvjeriti i u one tri utakmice na proljeće kada je Velež zaista izgledao odlično, a posebno su tome doprinjela i dovedena zimska pojačanja. Međutim, život ide dalje, a najbolji odgovor na odlazak Fajića i Maneva biti će dovođenje igrača sličnih karakteristika i istih kvaliteta.

Zato ovaj prelazni rok ima veliki značaj iz dva aspekta. Kvalitetne zamjene će ostaviti tim na istom nivou kakav je i bio, a cilj hvatanja mjesta koji vode u Europu postati sasvim legitiman. U idealnom scenariju pojačanja bi trebala doći što prije kako bi Feđa Dudić zajedno sa pomoćnicima imao dovoljno vremena da nove igrače uklopi u ekipu, ali i da se ekipa privikne na njih.

Uz to, pozicija stopera zahtijeva mnogo više vremena za uigravanje nego neka druga. Oni moraju „osjetiti“ jedan drugoga, znati svoje slabosti i prednosti jer su zadnja brana prema golu. Posebno je to značajno za ekipe koje igraju visok presing, a stoperi izlaze skoro na centar te postavljaju liniju kako bi u slučaju greške uhvatili protivnika u ofsjadu. A to je ono što je Velež, barem većim dijelom utakmice sa Željom, igrao i što bi mogla biti realna slika Dudićeve ideje.

Na Grbavici je u nekoliko situacija bilo vidljivo da Denis Zvonić i Muharem Čivić prvi put igraju zajedno u paru. Željo je nekoliko puta mogao kazniti lošu komunikaciju njih dvojice, ali Bobić je bio na visini zadatka. Ono što je zanimljivo jeste da se na desnom beku ustalio Mehmed Ćosić. Dudićeva improvizacija u jednom trenutku prošle sezone kada ga je prebacio iz veznog reda na tu poziciju postala je konstanta. Dobio je novu dimenziju u igri prema naprijed jer Ćosić ima veliki broj ponavljanja i ubacivanja iz drugog plana između stopera i lijevog bočnog protivničke ekipe.

Fajića je u napadu zamijenio mladi Berin Čatić od kojega se u budućnosti mnogo očekuje. U srijedu je ipak bio dan Obrena Cvijanovića. Sa dva eurogola je nastavio dobru formu sa proljeća i pokazao da će se voditi velika borba za mjesto lijevog i desnog krila. Ne smijemo zaboraviti da je preokret protiv Borca krenuo baš od njegovog gola. Odličan egekutor i nepoznanica drugim odbranama u ligi. No, Veležu je potreban napadač koji će biti prava zamjena za Fajića. Onaj koji će umarati protivničke odbrane, učestvovati u igri, povezati linije, ali biti i rasni strijelac, neko ko će biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Adekvatnu pomoć će zasigurno imati jer je vezni red Rođenih popunjen na svim mjestima i sa igračima koji se savršeno uklapaju u Dudićevu filozofiju igre. Već smo pisali koliko Velež insistira na presingu kao jednom od glavnih oružja, ali i tvrdoj igri, čvrstini čemu veliki doprinos daju veznjaci poput Dine Hasanovića, Omara Pršeša ili Ede Vehabovića. Naznake onoga što ćemu gledati i dalje bile su očigledne i na Grbavici.

Velež jeste izgubio, ali nakon prve utakmice poslije pet mjeseci konkretna analiza igre na osnovu 90 minuta ne bi bila na mjestu.

Noge su teške, a moguće je da se igrači tek upoznaju sa loptom. Rođeni su pokazali lijepu i atraktivnu igru, sa puno zanimljivih kombinacija. Naravno, bilo je i grešaka na kojima će se morati raditi u narednom periodu kao što je mirno iznošenje lopte iz posljednje linije u izgradnji napada. Rođeni moraju naučiti da utakmicu mirno privedu kraju kada su u vodstvu jer bi u sljedećoj sezoni upravo to moglo biti jako oružje, uzmemo li u obzir višemjesečnu pauzu i privikavanje svih ekipa na ozbiljan fudbal.

Sa dolaskom potrebnih pojačanja, uigranim timom, stečenim iskustvom Dudića i igrača ove pripreme se moraju iskoristiti na najbolji način. Rezultati na prijateljskim utakmicama su u drugom planu. Rođenima je važno da se fizički i psihički spreme za nove izazove i da se tempira forma za početak Premijer lige. To će se postići samo iskrenim i napornim radom koji će se na kraju isplatiti, a liga je maraton, a ne sprint. Zato loptu na zemlju jer je ipak to najbolji način da se postignu ciljevi. Ili ako hoćete i golovi.

Enej Bruck

Zahvaljujemo se autoru Ademu Ćatiću i ekipi 1921.tv na ustupljenim fotografijama.