Nekoliko je različitih verzija iste te priče u različitim kulturama i valjda ste čuli barem ovu najpopularniju, ali suština je da je naravoučenije uvijek isto. Nema veze koliko si brz, sporiji te može pobijediti. Nema veze koliko si dobar – ili ako hoćete, koliko si bolji – slabiji te može pobijediti. Pogotovo kad, kao kornjača, nema šta izgubiti.
Priča je to koju do kraja sezone u Prvoj ligi Federacije svakog petka navečer – dobro, jednom i u utorak – trebamo čitati prije spavanja. Onda ujutro, uz lagani, doručak, pročitati je još jednom. Naglas. Pa ponoviti. Kornjača. Je. Pobijedila. Zato. Što. Ju. Je. Zec. Potcijenio.
Velež do kraja ima sedam utakmica. I, prema svemu sudeći, da bi ostao prvi, mora dobiti svih sedam utakmica. I u tih sedam nema lakih ni lakših protivnika, nema laganih ni malo lakših utakmica. Nema sigurnih bodova. Valjda smo u ovoj sezoni, ako već nismo u prethodnih pet u ovoj divljoj ligi, naučili da nema nikakvih pravila i da možemo očekivati baš sve i svašta. Zato do kraja treba ostati maksimalno fokusiran i s pristupom kakvog je ekipa imala u Jajcu. Igra se već da popraviti, bolji teren olakšati će stvari, možda je i psihološki ekipa donekle rasterećenija, ali – opet ponavljamo pokazala je već ova sezona – da malo treba da se stvari okrenu.
Šta možemo očekivati od Rudara?
Praksa nam je pokazala da je bez obzira na ime gosta odgovor najčešće isti. Protivnik koji će se zatvoriti, čekati svoju priliku iz improvizovane kontre, dugim loptama prebacivati naš zadnji red i nadati se što češćim prekidima jer smo mi tu najtanji. Dva bloka na tridesetak metara od gola, zadnji red počesto ojačan još barem jednim igračem i to u krilu golmanu. Što će reći – dobro, baš smo otkrili Ameriku, ali šta da napišemo – vrlo vjerovatno još jedna utakmica gdje ćemo imati mnogo veći posjed i pokušavati probiti bunker pred protivničkim golmanom. A za takve utakmice vrijedi da želimo gol što prije, jer vrijeme donosi nervozu.
U svakom slučaju, podvuče li se crta, kvalitet bi trebao biti na našoj strani. Važno je da mi svoju lektiru konačno jednom pročitamo na vrijeme. Ezopova priča je dječije prosta, ali je u ovom slučaju ona čiju poentu moramo staviti na prvo mjesto i uporno je ponavljati.
