Latest Posts

Konstantin Makedonski

Nekada se teško oteti utisku da je fudbal izgubio ljudsko lice. Njegova moderna inačica odavno pretvara ljude u brojke, zamjenjive robote o kojima razmišljamo kao o polugama u nekoj ne pretjerano snažnoj mašini i koji su lako zamjenjivi. Ipak, malo ko je od navijača Veleža ostao ravnodušan kada se u petak ime Konstantina Chesmedjijeva našlo među onima koji će kandidirati za početnih jedanaest za utakmicu sa Sarajevom.

Ovaj 24-godišnji Makedonac stigao je odigrati šest utakmica za Rođene kada je u sedmom nastupu na gostovanju u Doboju kod Kaknja zaradio tešku povredu.

Prošlo je nekih pola sata igre. Sve se brzo desilo, pao sam na koljeno, nisam imao vremena da stavim ruke ispred sebe, da se zaštitim. Čim sam udario od zemlju, znao sam da nešto nije u redu. Odmah sam shvatio da se radi o teškoj povredi, jer osjetio sam bol kakvu nikada prije nisam. Nakon detaljnih pretraga, pokazalo se da sam doživio rupturu zadnjih križnih ligamenata. Ipak na svu sreću, doktori su rekli da operacija nije potrebna, ali da za proces oporavka treba između dva i tri mjeseca. Prvi mjesec sam radio fizikalne terapije, ali nakon mjesec sam počeo da treniram individualno, pošto su mi mišići na toj nozi znatno oslabili.

Razgovarali smo prije nego je Chesmedjijev i znao da će Feđa Dudić i njega uvrstiti u spisak igrača za utakmicu, pa nije teško zaključiti da je takva odluka bila posljedica činjenice da treneru Veleža nedostaje jako puno igrača, te da je vjerovatnije da makedonski internacionalac neće pretjerano puno vremena provesti na terenu do završetka prvog dijela prvenstva.

Prije nekoliko dana sam se priključio treninzima prve ekipe, gdje radim samostalno, dva puta na dan. Danas sam također počeo raditi s loptom i koljeno je sada, hvala Bogu, u odličnom stanju. Što se tiče samog povratka na utakmice, razgovarao sam sa šefom i ostatkom stručnog štaba te ne znam da li ćemo forsirati povratak u preostale 4 utakmice koje su ostale u jesenjem dijelu prvenstva, s obzirom da ne želimo bespotrebno rizikovati. Ipak, postoji mogućnost da bih mogao zaigrati u zadnjoj utakmici jesenjeg dijela prvenstva, protiv Mladosti, jer na utakmici protiv njih sam se i povrijedio, pa bih želio da se na toj i vratim, ali sve zavisi od šefa“.

Ko god je prošao kroz neku težu povredu – ili ako hoćete imao bilo kakvih zdravstvenih problema u ovoj zemlji – svjestan je važnosti procesa rehabilitacije koja vrlo lako može usmjeriti ostatak karijere profesionalnog fudbalera.

I za mene je ovo novo iskustvo. Imao sam tek jednu povredu u karijeri, ali sam tada zbog ramena propustio možda mjesec dana. Ali moram priznati da mi svi u klubu maksimalno pomažu. Što se tiče medicinskog tima Veleža, zaista imam samo riječi hvale za njih. Isti dan kada sam doživio povredu, odradio sam magnetnu rezonancu u bolnici te sve što sam od njih zatražio za uspješan oporavak, dobio sam, tako da ovom prilikom želim da im se zahvalim na tome“.

S Konstantinom smo se, naravno uz poštivanje svih epidemioloških mjera, susreli u Maraschino baru u mostarskom Mepasu. Stameni Makedonac već na prvu ostavlja utisak pozitivnog čovjeka, o svemu govori odmjerno i mirno, vagajući svoje riječi, svjestan odgovornosti koju njegova profesija nosi. Za igrača kojemu je ovo prvi inostrani angažman i koji će u januaru tek navršiti dvadeset i petu, Konstantin djeluje kao zreo čovjek s velikim iskustvom.

Sam je spomenuo početak karijere u skopskom Rabotničkom, i lako je bilo primjetiti osmjeh na njegovom licu kada govori o svom dječačkom klubu. U njemu je prošao sve omladinske kategorije, već sa 16 debitovao za prvi tim.

Bukvalno sam odrastao u tom klubu, ali želio sam da igram u prvoj makedonskoj ligi, da igram u prvoj postavi, pa sam prešao u Pelister“.

Tamo se zadržao šest mjeseci, potom zaigrao za drugoligaša Ljubance, onda i Makedoniju GP i Akademiju Pandev, da bi na kraju završio u Shkendiju. Igrao je i za U19 reprezentaciju, a u mladoj je nosio i kapitensku traku. Odradio je dvije godine ugovora, imao ponude nekoliko srbijanskih klubova, ali odlučio prihvatiti Veležovu.

Što se tiče usporedbe između makedonske prve lige i m.tel Premijer lige, mislim da se u BiH igra malo brži fudbal, zbog boljih terena. Također, veliki plus za bosanskohercegovački fudbal je to što skoro svi stadioni imaju reflektore te postoji mogućnost igranja utakmica u večernjem terminu. Stil igre je u suštini isti, ali kao što sam rekao, u BiH se igra malo brži fudbal. Također, u m:tel Premijer ligi postoji 5-6 stabilnih klubova koji se bore za Evropu, dok u Makedoniji postoje samo jedan ili dva stabilna kluba. Mislim da je bh. liga dosta neizvjesnija, dok se u Makedoniji i prije početka prvenstva zna koja će ekipa osvojiti“.

U Mostaru ga je dočekao nezahvalan, najgori zadatak. Uvijek je najteže uskočiti u tuđe kopačke, pogotovo nakon performansi njegovog sunarodnjaka Koste Maneva u prethodnoj sezoni. Paralela nije lijepa stvar, ali je neizbježna; oba fudbalera igraju na istoj poziciji, u Mostar su došla iz iste lige, na kraju krajeva i sa istim očekivanjima.

Prije svega, kada sam ostvario prvi kontakt s upravom Veleža, oni su mi rekli da je Kosta bio vrhunski igrač, možda i najbolji u Veležu te sezone. Prvo bih želio da se zahvalim i Kosti, zato što je nama Makedoncima otvorio vrata prema vani i općenito tu prema BiH, pogotovo Veležu. Ipak, iskreno nisam osjećao direktan pritisak da zamijenim Maneva. On je izuetno kvalitetan igrač, ali i ja vjerujem u svoje kvalitete. Ja ne mogu da se usporedim sa Kostom, kao ni on sa mnom, zato što ja mislim da sam ja nešto drugačiji tip igrača. Možda sam ja malo bolji u igri prema naprijed, dok je on bolji u odbrambenom segmentu igre“.

Debi na Grbavici bio je daleko od idealnog. Rođeni su pregaženi, a Feđa Dudić zamijenio je kompletnu odbranu već na poluvremenu. Mostar nema strpljenja, nemaju ni novinari, Konstantnin se odmah našao na udaru kritika.

Iskreno, to je dio ovog posla i moraš biti spreman na to. Ja sam u utakmicu ušao 100% koncentrisan i jako motivisan, ali stvari su se tako poklopile. Ti natpisi medija me nisu toliko dotakli, s obzirom da mislim da nisam odigrao toliko loš meč. Ipak, tu smo izgubili 3-0, a kad izgubiš 3-0, niko te ne pita kako si igrao. Kada se za 45 minuta tri lopte nađu u tvojoj mreži, nemaš pravo reći da si odigrao dobar meč, čak iako jesi. Mislim da je dobro što mi se desila ta utakmica, jer sam se nakon nje vratio jači. Također, mislim da nisam pravio neke velike individualne greške, ali to je na šefu i stručnom štabu da procijene. Uvijek se trudim dati sve od sebe i nikada na teren nisam izašao sa stavom: ‘Odigrat ću s 50% snage!’. To nije moj način rada i nemam takav pristup“.

Iako Cheshmedjijev nije bio tima koji je ispustio dva boda u Krupi, a sedmicu prije toga ispao iz Kupa, razgovor o trenutnoj situaciji u ekipi došao je sam po sebi.

Uvijek je lakše pričati kada ne nastupiš u toj utakmici i ja sada nemamo pravo da kažem: ‘Hej, dečki su bili očajni!’. Samo oni znaju kakva je ta utakmica bila. Svima se desi loš dan. Imaš takav dan gdje je protivnik bolji od tebe, ali mislim da su se momci zaista borili do maksimuma. Ipak, možda zbog vještačke trave, kao i zbog termina utakmica jer do sada mislim da nijednu utakmicu nismo igrali u tom terminu, rezultat je bio takav kakav je bio. Također, igrači Krupe su se bolje adaptirali na utakmicu, iako smo u drugom poluvremenu igrali bolje i postigli pogodak. Mislim da je podjela bodova poštena u ovoj utakmici i ovo nam mora biti pouka za daljnje utakmice. Sada slijedi utakmica protiv Sarajeva i mislim da će momci odigrati dosta bolje nego je to slučaj bio protiv Krupe“.

Još više je zabolio taj poraz od Širokog, mnogi su vidjeli Kup kao eventualni put do toliko željenog trofeja i nastupa u Evropi.

U toj utakmici smo imali potpunu dominaciju. Na poluvremenu smo trebali voditi s minimalno dva gola razlike, ali to je fudbal. Momci su pružili fantastičan meč, ali, nažalost, uspjeh nije nagrađen. Kup je sigurno bio lakši put ka Evropi, jer bi možda, ako bi nas žrijeb pomilovao, u četvrtfinalu dobili protivnika iz druge lige te bi nam put ka polufinalu bio otvoren, ali, nažalost, to nismo uspjeli uraditi. Igračima zaista ne može niko progovoriti. Želio bih pohvaliti i golmana Slavišu Bogdanovića, koji je pri rezultatu 0-1, odbranio 2-3 zicera te nas očuvao u igri, ali na kraju nismo ostvarili cilj“.

Velež je malo izgubio korak u prvenstvu, porazom od Širokog oprostio se od Kupa, ali čitavo vrijeme Rođeni igraju solidan fudbal, za kojeg je lako zaključiti da ima konkretnu ideju. Upravo zato Konstantin, ali i čitava svlačionica, imaju puno povjerenje u svog trenera Feđu Dudića.

Prezadovoljan sam radom našeg šefa. Zaista je korektan. Daje šanse svima, pogotovo onima koji to zasluže. Od nas traži da dajemo sve od sebe i mi se trudimo da to ispoštujemo. Mislim da je on trenutno i najbolji izbor na trenerskoj poziciji za Velež i mislim da niko ne bi mogao voditi ovaj klub kao što on to radi. Mi smo relativno mlada ekipa i nemamo neku zvijezdu koja bi na svojim plećima mogla iznijeti ekipu, ali šef je u ekipu ugradio zajednički duh i zaista je ogroman profesionalac. Ono što je za mene najbitnije, pružio mi je šansu, možda tu šansu nekad i ne zaslužim, ali mi šef ukaže povjerenje. Skoro svi igrači koji imaju iznad 20 godina dobili su šansu u Premijer ligi, dok je u utakmicama Kupa i juniorima dao šansu. Na nama je da na terenu dokažemo ko zaslužuje prvih 11, a na šefu je da procijeni ko je najspremniji“.

Ni u subotu protiv Sarajeva neće biti navijača, a gotovo je sigurno da bi stadion bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Konstantin još uvijek nije imao priliku zaigrati pred mostarskom publikom i ne skriva da sa s nestrpljenjem čeka taj trenutak.

Kod nas u Makedoniji nema mnogo takvih navijača, jer nogomet nije toliko ispraćen. Ovdje u Mostaru sam vidio nešto što nikada u životu prije nisam vidio. Iako je zbog pandemije koronavirusa dolazak navijačima zabranjen, ljudi kupuju ulaznice, daju nam podršku na treninzima, na ulici. To je meni zaista nešto nevjerovatno i potez za svaku pohvalu. Kada sam tek stigao u Velež, primio sam preko 100 poruka od navijača ovog tima, koji su mi poželjeli dobrodošlicu u klub te sam im zahvalan na gostoprimstvu. Još nisam osjetio kako je igrati pred punim stadionom i pred Red Armyjem. Kada na pun stadion u Vrapčićima dođe neka ekipa, ne vjerujem da lako može doći do bodova. Također, i bez navijača na domaćem terenu imamo zaista odličan učinak, a mogu zamisliti kako bi onda bilo s navijačima. Jedva čekam da se navijači vrate i da zaigram pred punim tribinama stadiona Rođeni“.

I mi jedva čekamo.

Arman Kadrić