Samir Radovac potpisao za Velež niko nije mogao ni naslutiti da će on brzo postati najbolji igrač Rođenih i da će na njegov pogon ekipa ostvariti najveći rezultat kluba otkada se igra zajednička liga, a uz treće mjesto i toliko željene europske utakmice, ova generacija Crvenih je uspjela srušiti i postaviti neke nove rekorde.
Ako vratimo film u zimu prošle godine dolazak Radovca je dočekan sa određenom dozom sumnje u njegove kvalitete. Nakon odlaska iz Sarajeva zbog problema izvan terena, skrasio se u Olimpiku i odigrao solidnu sezonu u drugom rangu kada se njegova tadašnja ekipa borila sa njegovom sadašnjom za ulazak u Premijer ligu, a onda je napravio transfer u Grčku koja mu je trebala biti odskočna daska za još nešto više.
No, taj odlazak se na kraju nije pokazao kao dobar potez. Njegov tim je upao u krizu, Radovac se teže povrijedio i kada se podvuče crta uspio je sakupiti samo četiri nastupa. Stoga ne čudi da je odlučio napustiti PAS Gianninu i Grčku te se on opet vratio u dobro poznato okruženje Premijer lige sa ciljem oživljavanja karijere i njenog vraćanja na pravi put kako bi ispunio potencijal u najboljim igračkim godinama. Kada se ovako postave stvari i imajući na umu poznatu rečenicu kako igrače većina ljudi pamti po posljednjoj utakmici može se zaključiti da je početni skepticizam navijača bio opravdan. U ovom slučaju najsvježije sjećanje na Radovca je bio loš period u Grčkoj, ali i način na koji je morao otići iz Sarajeva nekoliko godina prije, baš u trenutku kada je pružao najbolje partije u matičnom klubu.
Velež je dobio mačka u vreći, no Feđa Dudić je vrlo dobro znao koliko može Radovac i kako iz njega izvući najbolje. Međutim, dolaskom u Velež Radovac se morao potruditi kako bi izborio mjesto u prvih 11. Rođeni su na tu zimsku pauzu otišli u odličnom raspoloženju jer su nanizali nekoliko pozitivnih rezultata što je značilo da ekipa funkcioniše na pravi način. Nešto slično se nastavilo i na proljeće, a Radovac je na debi od prve minute u crvenom dresu morao sačekati derbi protiv Borca u Mostaru i minimalnu pobjedu koja je Velež lansirala prema vrhu. Upravo na toj utakmici je Radovac pokazao svoje kvalitete. Dirigovao je igrom Rođenih, kontrolisao tempo te pokrio ogroman dio terena na poziciji defanzivnog veznog. I to je bila prava najava onoga što će Dudić uraditi sa Radovcem i kako će od njega stvoriti motor ekipe na čiji će pogon Rođeni nadigrati kvalitetnije ekipe od sebe i ostati neporaženi 20 utakmica u nizu. Velež je na 1.97 poena na 30 utakmica koje je Radovac odigrao i sa dva remija i porazom onda kada je bio odsutan.
Da bi shvatili koliko je Radovac u stvari podigao igru Veleža na veći nivo i koliko je on bio dobar ove sezone, prvo ćemo analizirati brojke ekipe.
Na grafu ispod prikazana je tabela ekipa koje imaju najviše defanzivnih i osvojenih duela, startova i presječenih lopti.
Velež je ekipa koja ima najviše defanzivnih duela u ligi i sa najviše osvojenih duela, što nije čudno s obzirom da Rođeni često igraju odbranu čovjek na čovjeka, a prema tim brojkama može se zaključiti da je Velež jedna od najspremnijih ekipa u Premijer ligi. I veliki broj startova i presječenih lopti dovoljno dobro pokazuje da je pressing najjače oružje Rođenih. Radovac tu ima veliku odgovornost jer ga je Dudić postavio na osjetljivo mjesto i postavio mu igru u oba smjera kao glavni zadatak. I pored svih problema koje je Dudić imao u sastavljenju odbrane tokom cijele sezone, Velež ima drugu najbolju odbranu u ligi. Rođeni se brane sa loptom u nogama, odnosno posjedom, a u tome svakako pomaže Radovac koji ima najviše dodavanja u ekipi, ali i onda kada se izgubi lopta on služi kao korektor pressinga pa nije čudno da je igrač sa najviše presječenih lopti u ekipi, čak 293.
Kako smo pisali nakon utakmice sa Borcem, Radovac je u ovoj sezoni pokazao zašto je prije nekoliko godina važio za najvećeg talenta u Premijer ligi. Velež sa njim i bez njega nije ista ekipa. Nevjerovatno je koliki uticaj ima na igru Rođenih i od njega u Veležu sve počinje i završava. Radovac je moderni veznjak, igra u oba smjera, a samim tim daje ritam igri. Također, ono što mu pomaže da bude konstantan jeste povjerenje koje ima od Dudića, a to je i sam priznao u intervju za našu stranicu,
„Feđa Dudić mi je dosta pomogao od mog dolaska u Velež. Šef je promijenio moj stil igre, naravno u pozitivnom smjeru. U Sarajevu i Olimpiku sam gajio napadački stil igre, ali kao što je poznato, u Veležu igram dosta defanzivnije, a u tome je upravo pomogao šef struke Veleža“.
Rođeni su se prije dolaska i prilagodbe Radovca često oslanjali na kontrapade kao glavno oružje kojim nastoje postići pogodak, a u defanzivi su se često spuštali u niski blok i sa tvrdom i agresivnom igrom čuvali svoju mrežu.
To se u ovoj sezoni promijenilo. Velež izlazi vrlo visoko sa stoperima koji su često na polovini terena i sa kontinuiranim posjedom lome protivnika. Ako ni defanzivni zadaci nisu dovoljni, Radovac ima zadatak i prema naprijed, a to je ubacivanje iz drugog plana u završnu trećinu. Da i to odlično odrađuje dokaz je šest postignutih golova – treći strijelac ekipe – i tri asistencije. Koliko Radovac dobrog donosi Veležu pokazuje tabela u kojem je na vrhu po dodavanjima i njihovoj uspješnosti, osvojenim loptama na protivničkoj polovini i ničijim loptama i u startovima.
Enej Bruck
Ilustracija: Semir Velić
