Klasa F-16

F-16 Fighting Falcon je američki borbeni avion i smatra se jednim od najsigurnijih lovaca na svijetu. Krasi ga iznimna prilagodljivost, a sposoban je napasti sve mete u zraku i na zemlji širokim rasponom oružja. Vjerovatno će se većina zapitati, pobogu kakva je veza između aviona i fudbala?

Odgovor je prilično jednostavan. Bombarder sa brojem 16 u dresu Veleža, Nusmir Fajić.

Možda i ta veza između njih nije toliko slučajna, posebno nakon skoro dvije sezone u klubu i ukupno 32 postignuta gola. Došao je kao veliko pojačanje pred najvažniju sezonu u Prvoj ligi FBiH i opravdao sve ono što se od njega očekivalo. A očekivanja su bila velika. U svom CV ima timove kao što su Maribor i Dinamo Minsk, titule, nagrade za najboljeg strijelca i nastup u Ligi prvaka. Sa 31 godinom, vraćanje u BiH i to ne u Premijer ligu, izazvalo je dosta sumnji u njegovo stanje, kvalitet, ali i pitanja da li je on taj tip igrača koji je potreban kako bi se izborila promocija.

Danas možemo reći da je to bio jackpot.

Ne umanjujući zasluge ostalih igrača, trenerskog osoblja i svih onih koji su dali značajan doprinos, bez njega bi put prema Premijer ligi definitivno bio teži. Kvalitet koji je donio sa sobom je unaprijedio ukupan kvalitet ekipe, razumijevanje među njima, a na neki način i opustio one koji su na terenu jer su se mogli osloniti na njega, pa i onda kada stvari ne idu kako bi trebale. Igra je podignuta na višu razinu, dobila je jednu sasvim novu dimenziju, a to je bilo vidljivo već od prve utakmice u Čapljini kada je otvorio seriju sa dva gola i najavio šta će se dešavati u nastavku.

Broj golova koju je stavio kao cilj pred tu sezonu bila je 20. Zaustavio se na 28 golova u 30 kola. Bez obzira što je drugi rang takmičenja, uvjerili smo se svi kako je težak put kroz tu močvaru i koliko treba kvalitete i odricanja. Zato tih 28 golova ima još veći značaj. Posebno kada se pogleda način na koji su oni postignuti i podatak da su samo dva došla nakon izvođenja penala. Ono što kvalitetne napadače izdvaja od ostalih je njihovo snalaženje u šesnaestercu, a ako su uz to podjednako dobri u igri glavom i nogom njihova vrijednost je još veća. Sve navedeno je pokazao Fajić i bilo je uživanje gledati tako kvalitetnog napadača nakon nekoliko godina čekanja i brojnih neuspjelih pojačanja. Proći će još mnogo sezona kako bi neko ponovio onu rekordnu koju je imao Velež zajedno sa njim.

No, u ljetnoj pauzi je harmonija između Fajića i kluba narušena.

Nećemo se baviti razlozima jer postoji mnogo verzija u pričama. Činjenica je da su mnoge ponude dolazile u klub, a o tome se i javno pričalo. Zbog toga Fajić nije prošao pripreme na pravi način, kasnije je došla povreda u zadnjoj pripremnoj utakmici, nesuglasice sa Ibrom Rahimićem i propuštena prva dva kola na otvaranju Premijer lige. Dolaskom Feđe Dudića situacija se donekle promijenila, Fajić je pogodio odmah u narednom kolu protiv Širokog Brijega i činilo se da opet ulazi u njegov ritam. Pisali smo kako je i taktika prilagođena njegovim sposobnostima, nekada je odlazio na krilo i tako otvarao prostor za Brandaa, a njihova veza je zaista počela izgledati dominantno. Svakom novom utakmicom bilo je jasno koliko Fajić znači ekipi, pa i onda kada nije igrao, kao protiv Tuzle C. osjetila se njegova odsutnost. Velež je izgledao neučinkovito i bezidejno. Da nas podsjeti na svoje kvalitete bio je pobjedonosni gol u zadnjoj odigranoj utakmici protiv Borca. Ispostavit će se da je to bio njegov posljednji u crvenom dresu, a bolju odjavu nije mogao ni zamisliti. Match winner u 93 minuti i delirijum na tribinama i terenu. Kako je počeo karijeru u Veležu tako je i završio, sa onim što najbolje zna raditi, a to su golovi. Ovaj put se zasutavio na četiri gola u 19 nastupa, ali utjecaj na igru i ekipu je bio evidentan.

Kada sagledamo njegov doprinos i brojke u dvije sezone teško da smo mogli očekivati više. Za skoro 50 utakmica, 32 postignuta gola i osmo mjesto na listi najboljih strijelaca u poslijeratnom periodu, a u cijeloj historiji kluba nalazi se na 25. mjestu. Brutalna statistika za tako malo odigranih utakmica u dresu Veleža. Samo ona je dovoljna kako bi stali i shvatili kako je Fajić opravdao uloženo, a klub dobio ono čemu se nadao. U današnjem vremenu fudbal funckionira tako da klubovi dovode pojačanja, ulažu velike svote novca, a igrači onda sve to otplaćuju svojim igrama i podizanjem ekipa na višu razinu.

Zato danas niko ne treba biti ljut ili povrijeđen odlaskom Fajića. Vjerovatno je bilo nekih stvari preko kojih se nije moglo preći i koje su dugo gurane u stranu, a možda je i klub odlučio da je u vrijeme krize nepohodno smanjivati troškove i tako nastaviti zdravo poslovanje. I tu nema ništa sporno. Sa sportske strane gubitak takvog napadača će se sigurno osjetiti, a sa 33 godine zasigurno je imao još dvije sezone ozbiljnog fudbala. Zbog vjerovatnog prekida prvenstva, klub će onda u ljetnoj pauzi imati dovoljno vremena za dovođenje i uigravanje adekvatne zamjene.

Velež je Fajiću dao mnogo. Fajić je Veležu dao mnogo. I to je jedino bitno u ovoj situaciji. Na krilima F-16, koji ima sposobnost gađanja meta iz svih oružja i sa velikom uspješnošću smo putovali nepune dvije godine. Došlo je vrijeme za rastanak, da poželimo jedni drugima svu sreću svijeta. Priče o njegovom privatnom životu, o problemima, o razlozima rastanka, ništa to zapravo danas više nije važno. Važno je da je Nusmir Fajić bio Rođeni, da je odigrao 47 prvenstvenih utakmica i zabio 32 gola i da će ostati upamćen kao jedan od najboljih napadača i strijelaca kluba u novije vrijeme.

Jer forma je prolazna, a klasa vječna.

Enej Bruck