Jednostavno bolji

Kada je u maju mjesecu Sloboda gostovala u Mostaru pobjeda u toj utakmici Veležu je mogla donijeti put u Europu i ono što su mnogi sanjali i što je, uostalom, bio realan cilj postavljen prije te sezone. Ta tri boda su imala ogroman značaj, pogotovo zato što je u nekim prijašnjim utakmicama na domaćem terenu Velež imao problema sa ekipama koje ne žele igrati, već Rođenim prepuste loptu i incijativu, a oni se spuste u niski blok i brzom tranzicijom ili iz prekida traže gol. Protivnici su shvatili da Velež teško probija bunker i na taj način su ga pokušavali izbaciti iz ritma, poremetiti tempo i povećati frustraciju na terenu. Ništa drugačije se nije dešavalo ni protiv Slobode. Rođeni su u prvom poluvremenu imali sedam ili osam kolosalnih šansi koje su nekako uspjeli promašiti, a onda su uspjeli razbraniti golmana Tuzlaka te ne realizirati penal. Ipak, do kraja je Velež uspio sa dva kasna gola riješiti utakmicu i doći na korak do cilja.

U dvomeču protiv Colerainea ponovio se sličan scenarij. Prvo je na Grbavici Velež 30-ak puta opalio prema golu Garetha Deanea i postigao samo dva gola. Oba iz penala i to nakon što je ekipa iz Sjeverne Irske povela iz prvog – i jedinog – udarca u okvir gola. Opet su Rođeni promašivali moguće i nemoguće, Bannsidersi su se bacali i blokirali većinu onoga što je krenulo prema njihovom golu. Ništa se nije promijenilo sinoć u uzvratu. Velež je u prvih 20 minuta utakmice već imao pet udaraca na gol Deanea koji je sjajno zaustavljao udarce, a do kraja ih je uputio 17, što znači da su Rođeni u dvije utakmice oko 50 puta šutirali i nebrojeno mnogo puta došli u šesenesterac protivnika.

Feđa Dudić je utakmicu započeo sa tri izmjene u odnosu na prethodnu, ali sa istim sistemom. Denisa Zvonića je zamijenio Tarik Isić, Slavišu Radovića na lijevom beku Dario Fereyrra, a na mjestu ofanzivnog veznog zaigrao je Edo Vehabović umjesto Nemanje Anđušića. Bilo je to klasičnih 4-2-3-1 sa visoko postavljenim bekovima, pogotovo Mehmedom Ćosićem na desnoj strani na kojoj je zajedno sa Harisom Ovčinom i jednim veznjakom probao stvarati višak i igrati tri na dva. Sa druge strane je Dario često ostajao malo povučenije dok se Brandao uvlačio u sredinu i tražio prostor između linija.

No, Coleraine je bio spreman na to. Postavljen u 4-4-2 formaciju odbrana je stajala dosta nisko, često sa krilima koji su gotovo igrali bekove u fazi odbrane, a cijela ekipa se branila disciplinovano i kompaktno tako da je bilo teško pronaći pukotinu u prvih 45 minuta.

Dojam je i da je Veležu falio brži pas koji će otvoriti odbranu, pogotovo zato što je u nekoliko situacija protivnik bio izigran pa su se linije ekipe raspale, ali su Rođeni dodatno komplikovali situaciju sa driblingom viška ili pasom u širinu. Na slici se vidi koliko se Coleraine dobro branio u prvom poluvremenu. Čak devet igrača je na 30-ak metara od vlastitog gola protiv četiri igrača Veleža. Svjesni kvaliteta Samira Radovca često su igrali agresivnu odbranu na njemu kako bi ga onemogućili da organizuje napad. Dženan Zajmović se nudi u međulinijiskom prostoru, ali lopta ne može do njega, kao ni do Brandaa koji stoji malo iza Zajmovića. Jedina opcija koja je ostala slobodna i koju desni bek i krilo Colerainea svojim postavljanjem dopuštaju jeste pas na desnu stranu na Ovčinu koji će kasnije sa Ćosićem i Radovcem probati stvoriti višak. Aaron Traynor i Matthew Shevlin su lagano oduzeli loptu i dugim pasom prenijeli igru na polovinu Rođenih te minut kasnije Coleraine stiže u vođstvo.

No, i pored primljenog gola stekao se utisak da je Velež jednostavno bolji i da će kroz količinu šansi koje je stvorio uspjeti zatresti mrežu protivnika. Bile su potrebne minimalne korekcije i zadržavanje smirenosti u igri koju je Velež pokazao u obje utakmice. To se i desilo u drugom poluvremenu. Anđušić je zamijenio Ovčinu, Vehabović je premješten na desno krilo, a ulazak Zvonića umjesto Dine Hasanovića je značio da će se Samir Zeljković premjestiti u vezni red.

Od 55. minute Velež je zaigrao još ofanzivnije, a igrači Colerainea su polako počeli fizički padati. Dudić je pogodio sa izmjenama, a posebno je ključan bio ulazak Anđušića. On je igrač koji traži dubinu i majstor je međulinijskog prostora iz kojega može odigrati pas ili uputiti snažan udarac. Budući da se polako urušavala kompaktnost protivnika, Anđušić je imao slobodan ogroman dio terena i to je Velež odlično koristio u brzim tranzicijama iz kojeg su postignuta oba gola, prvo Brandao, a zatim Anđušić na asistenciju Guze. Nakon drugog gola bilo je definitivno jasno da Velež prolazi dalje i da je zasluženo iz oba susreta izašao kao pobjednik.

Rođeni su u dvomeču pokazali da su bolja i kvalitetnija ekipa, sposobna da i ovakve utakmice rješava u svoju korist baš kao i onu protiv Slobode prije nekoliko mjeseci. Velež je odmah na povratku u europska takmičenja zabilježio dvije pobjede iz isto toliko utakmica,a nivo zrelosti koji pokazuju na terenu dovoljno govori o težini puta i iskušenjima koji je ova generacija prošla. Ove europske utakmice su nagrada za sve,a cilj koji je vrlo vjerovatno bio prolazak prvog pretkola je ispunjen. Odrađen je fantastičan posao, ali Rođeni nemaju puno vremena za proslavu. Već u ponedjeljak igraju novu utakmicu na otvaranju premijerligaške sezone.

Enej Bruck