Latest Posts

Između dvije vatre

Od početka prvenstva i utakmice protiv Posušja prije otprilike dva mjeseca pa do meča protiv Sarajeva, u sedam kola koliko je Velež odigrao, Feđa Dudić nijednom na teren nije poslao isti sastav kao u prethodnoj utakmici. U prva tri kola to je bilo očekivano, jer je Velež u toku sedmice igrao evropske utakmice, pa je Dudić morao miješati karte i odmarati najvažnije igrače. Razlog konstantnim promjenama u prvih jedanaest nekada su bile povrede, ponekada kartoni, ali kada se objektivno pogleda situacija, u najviše utakmica promjene su bile iznuđene zbog u21 pravila prema kojem dva igrača do 21 godine moraju biti na terenu od prve minute od kojih jedan mora završiti utakmicu. Zbog nedovoljno dobro odrađenog transfer perioda, pogotovo kada su u pitanju mladi igrači i katastrofalne situacije u vlastitom omladinskom pogonu, Dudić se našao u situaciji da iz utakmice u utakmicu mora mijenjati sastav, tražiti mladog igrača i nadati se da će on koliko-toliko odgovoriti zadacima.

Jednostavno, Velež nije spremno dočekao uvođenje novog pravila i iako u ekipi trenutno ima pet igrača do 21 godine, dojam je da samo Đani Salčin ima kvalitet koji Veležu treba u borbi za vrh tabele, a i on je samo privremeno rješenje budući da je na posudbi do kraja prvog dijela sezone. Naravno, nije nemoguće da neko od ostalih igrača na koje Velež računa iz te skupine u nastavku prvenstva pokaže potencijal i izbori se za mjesto u prvih 11 jer su to, ruku na srce, još uvijek mladi i neiskusni igrači skloni ogromnim oscilacijama u igri. No, trenutno je situacija takva da Velež, u odnosu na prošlu sezonu, previše mijenja sastav pokušavajući se prilagoditi pravilu, a onda s druge strane postoji imperativ rezultata. Velež je većinu svojih utakmica u prošloj sezoni dobivao na uigranost jedanaestorice koji su iz sedmice u sedmice istrčavali na teren i nanizali 20 utakmica bez poraza.

Velež je već u sedam kola početka prvenstva izgubio šest bodova na domaćem terenu pa je zato utakmica protiv Sarajeva bila izrazito bitna, a dodatni značaj dobila je pogledom na raspored Rođenih u narednom periodu u kojem u naredna četiri kola igraju derbi utakmice protiv kvalitetnih ekipa koje ciljaju na vrh.

Dudić je u odnosu na meč prethodnog kola protiv Leotara opet morao mijenjati početnih jedanaest, a Rođeni su zaigrali u 4-2-3-1. Tako je na mjestu lijevog beka zaigrao Mehmed Ćosić, stoperski par su činili Denis Zvonić i Samir Zeljković dok je Haris Ovčina postavljen na desnog beka. U sredini su mjesto našli Dino Hasanović i Samir Radovac, a malo ispred njih Edo Vehabović. U ofanzivnom dijelu Brandao je zaigrao na lijevom, a Alen Dejanović na desnom krilu dok je najistureniji bio Dženit Hajdarević kojeg je odmah na početku zamijenio Dženan Zajmović.

Velež je u prvih 45 minuta imao inicijativu i nije odustao od svoje prepoznatljive ofanzivne igre sa velikim posjedom lopte. No, ovaj put je nasuprot sebe imao odlično taktički i kompaktno postavljenu ekipu Sarajeva, koja je pokušala i u dobroj mjeri uspjela neutralizirati Rođene sa samo jednim šutem u okvir gola u prvom poluvremenu.

Vrlo vjerovatno svjestan kvaliteta Veleža u sredini terena, Goran Sablić je postavio Sarajevo u 3-4-3, s tim što se u odbrambenom dijelu to tranformisalo u 5-2-3 formaciju sa niskim blokom. Na taj način Sarajevo je sa tri napadača imalo dobru situaciju ako bi krenuli u tranziciju protiv četiri igrača u odbrani Veleža, a drugi cilj Sablića je bio da onemogući lagano iznošenje lopte Veleža, a sa ovako zgusnutom sredinom terena i prilično dobrim zatvaranjem koridora za pas u međulinijski prostor Rođeni su imali samo jednu mogućnost a to je da podignu vezne igrače malo više prema naprijed.

Pošto su Rođeni konstantno bili usmjeravani na stranu prema aut liniji, Zvonić i Zeljković su morali preuzeti veću odgovornost i tražiti rješenja preko bekova. Kako je Ćosić igrao na neprirodnoj poziciji lijevog beka, Velež je svoje napade uglavnom bazirao na desnu stranu preko Ovčine pri čemu bi Radovac ili Vehabović pokušavali da napadnu dubinu ili bi Ovčina sa Dejanovićem igrao dva na dva protv Selmira Pidre i Muharema Trake. Da je to Velež uspješno radio dokaz je i gol koji je postigao Brandao u drugom poluvremenu upravo nakon prodora i ubačaja Ovčine sa desne strane.

Ipak, Veležu se još uvijek ponavljaju problemi koje ima u defanzivnoj tranziciji iz kojih prima naivne golove i gubi bodove. Velež je poslije postignutog gola imao još neke prilike koje nije iskoristio, a Bagarić je oduzetom loptom na svojoj polovini otvorio kontru i jednim driblingom izbacio čak tri igrača Veleža, a iz te akcije je Sarajevo izjednačilo. Imao je Velež poslije primljenog gola inicijativu i odlične šanse za vodstvo, pogotovo nakon što su gosti prešli u 4-4-1-1 da bi se, shvativši da taj sistem ne fukncioniše, ubrzo vratili na početnu formaciju, a Velež je do kraja neuspješno pokušavao pronaći rupe u odbrani gostiju.

“Bez nekih prilika prvo poluvrijeme, onda drugo poluvrijeme uđemo dobro, zabijemo gol, zatim primimo gol brzo. Do kraja smo bili korektni napadali smo. Htjeli smo pobjedu, nismo došli do nje, idemo dalje. Kada se uzme cijela utakmica malo smo više pokazali. Sarajevo je došlo da igra, kako je igralo, taktički. Opet kažem bili smo za nijansu bolji, ali šta je tu je”, rekao je Dudić nakon utakmice vrlo vjerovatno svjestan da je Velež imao priliku osvojiti tri boda i tako, barem malo, skinuti pritisak sa sebe i igrača pred pakleni raspored u ovom mjesecu.

Velež se na početku sezone nalazi između dvije vatre. Dudić mora balansirati u kreiranju sastava i imperativa rezultata jer su apetiti povećani nakon odlične prošle sezone. Činjenica je da proteklo ljeto nije iskorišteno kako bi se osnažila ekipa, ali je sasvim jasno da se Velež, i pored problema sa igračkim kadrom, ima pravo nadati ponavljanju uspjeha i ove godine.

Enej Bruck