Latest Posts

Ista meta, isto odstojanje

Nebo je plavo, trava je zelena i Velež je odigrao neriješeno.

Tako bi se najkraće moglo sažeti nekoliko posljednjih utakmica u kojima su Rođeni bili na dobrom putu da osvoje bodove.  Međutim, nakon vodstva i postignutog pogotka, Crveni su ispuštali prednost u drugih 45 minuta i morali se zadovoljiti samo sa jednim bodom. Taj niz je počeo od utakmice protiv Borca – samo u tom duelu je Velež poveo u drugom poluvremenu – pa je onda Velež vodio i pod Bijelim Brijegom da bi na kraju uspio sačuvati i remi kao i u utakmici prethodnog kola protiv Željezničara kada je Velež prvi poveo, zatim primio dva naivna gola i u nastavku utakmice dominirao, stvarao prilike i bio nagrađen sa golom pri kraju meča. Veležu je jučerašnji remi protiv Tuzle bio 13. u sezoni što je najviše u ligi. Otkada se igra liga sa 12, a prije toga i sa 16 klubova, samo je Široki Brijeg imao više remija od Veleža u jednoj sezoni. Naravno, u ovom sistemu se igraju tri kola više nego u odnosu na situaciju prije skraćivanja lige pa je sasvim realna mogućnost za veći broj neriješenih rezultata.

No, ne boli navijače Veleža tako veliki izgubljeni broj bodova – osam u posljednja četiri kola – koliko činjenica da ih je ispuštao na sličan način. Protiv Borca je to bio penal u posljednjim minutama, Zrinjski je izjednačio rezultat iz kornera Veleža na drugoj strani terena, Željo je samo pet puta ušao u šesnesterac Veleža i svejedno nekako uspio postići dva gola iz prekida, a protiv Tuzle je Velež, pogađate, opet iz penala primio gol za izjednačenje i na kraju remi koji bi bio i odličan rezultat da su Rođeni uspjeli na svoj mlin nagurati vodu iz samo jedne od prethodno nabrojanih utakmica.

Ipak, ono što može popraviti dojam jeste igra koju je Velež u nedjelju pokazao, izuzev posljednjih 20 minuta drugog poluvremena. U najavi utakmice, Feđa Dudić je izjavio da Velež ide u Banoviće sa ciljem da produži seriju bez poraza i da će Rođeni strpljivo čekati svoju šansu, a pri kraju utakmice možda i krenuti po sva tri boda. Dudić je na teren poslao Velež u 4-2-3-1 formaciji, sa nekim korekcijama u sastavu u odnosu na Želju. Haris Ovčina je opet zaigrao ne mjestu desnog beka, Konstantin Cheshmedjiev je mijenjao kartonirang Denisa Zvonića. Prema naprijed Dino Hasanović se vratio u prvih 11 kao i Obren Cvijanović na desnom krilu.

Ideja u igri Veleža je bila očigledna. Rođeni su stali u duboki blok te organiziranom i disciplinovanom defanzivom čuvali svoj gol, a brzom tranzicijom pokušavali ugroziti Tuzlu. To je dosta dobro funkcioniralo jer je Velež bio kvalitetan u sredini terena, baš tamo gdje je protivnik najjači. Hasanović i Samir Radovac su odigrali odličnu utakmicu što se tiče, prije svih, zatvaranja najboljeg igrača Tuzle Agustina Doffa, a onda i Huse Karjaševića.

Radovac i Hasanović su konstatno bili blizu veznjacima Tuzle, a to je značilo da će morati pokrivati veći dio terena i da moraju imati pomoć Ede Vehabovića i Dejana Georgijevića. Prvo poluvrijeme je pokazalo da Velež ima ideju od koje ne odustaje, a to mu je donijelo i gol. Hasanović je osvojio loptu u delu sa Doffom na sredini terena, uposlio Georgijevića za novi gol napadača Rođenih, drugi u dvije utakmice. Bilo je to odlično poluvrijeme Veleža koji je imao jasan cilj i koji je dobro znao gdje mu prijeti najveća opasnost što dosta dobro pokazuje i podatak da Tuzla nije imala šut u okvir gola Slaviše Bogdanovića u prvih 45 minuta iako je imala više vremena loptu u svom posjedu

Nastavak utakmice se nije razlikovao od prethodnih kada je Velež u pitanju. Nedostatak kvalitetne i duže klupe, smanjen roster zbog povreda i kartona utiču na to na Rođeni poslije 60. minute prestanu igrati. Ne zbog toga što tako žele, nego upravo zbog navedenih i sasvim objektivnih razloga. Velež je 31 kolo izgurao sa 14-15 igrača i u nekom trenutku se morao očekivati pad forme jednog dijela njih, jer je Dudić zajedno sa igračima izvukao maksimum, a možda i više od toga. Pokušao je jučer sa uvođenjem Melvina Osmića i Slaviše Radovića odbraniti rezultat i osvježiti ekipu koja je već počela energetski padati i gubiti kompaktnost, ali dojam je da su upravo izmjene najveći problem Veležu jer ne donesu gotovo ništa novo na terenu, pa čak ni potreban nivo energije i agresivnosti u trenucima kada se lomi rezultat.

Primljeni gol iz penala je samo prozivod pada koncentracije i nespretnih reakcija koje su već postale standardni dio igre Rođenih u drugom poluvremenu. Velež je utakmicu završio sa Ovčinom u vrhu napada, sa četiri veznjaka i tri beka. Činjenica je da se u takvoj situaciji, na deset minuta do kraja i momentumom koji je bio na strani Tuzle poslije postignutog gola, više od boda ne može ni očekivati.

Odlično prvo poluvrijeme, pad u drugom, primljeni gol i osvojeni bod, preslika je to nekoliko najvažnijih utakmica Veleža ove sezone. Rođeni su opet nekako uspjeli propustiti priliku da ovjere svoje mjesto u Evropi; serija bez poraza se nastavila, ali i serija od četiri utakmice bez pobjede. Ipak, pozitivno je da sve i dalje u rukama Rođenih, i da je možda ovo bila ta kriza kroz koju je ekipa kao i svaka druga morala proći.

Enej Bruck