“Po meni, utakmica protiv Borca je naša najbolja utakmica u sezoni“, kaže nam Samir Radovac prije nego se za trenutak zaustavi, duboko udahne pa nastavi.
“Ustvari, kad sam razmišljao o tome, u dilemi sam da kažem da smo protiv Širokog Brijega u Kupu odigrali još bolju utakmicu. Ali tu smo izgubili, pa je onda to nekako logično. Da, mislim da nam je najbolje izdanje do sada bilo ovo protiv Borca“.
Velež je samo tri dana ranije na svom stadionu pregazio goste iz Banja Luke. Na semaforu je na kraju stajalo 2-0, ali Rođeni zaista jesu odigrali možda i najbolju utakmicu u kojoj je Radovac još jednom bio jedan od najboljih pojedinaca.
„Borac je jedna odlična ekipa, s visokim budžetom i ambicijama i sigurno je da se i oni bore za mjesto u Evropi. Dovode provjerene igrače iz inostranstva koji imaju zavidne karijere i svakako nisu ekipa koju je lagano pobijediti. Ipak, mi smo to ostvarili. Išli smo na sve ili ništa, jer smo znali da ako ovdje ispustimo bodove, neće biti lako ponovno vratiti se u utrku za Evropu. Naravno, čekali smo i ostale rezultate konkurenata u borbi za evropsko mjesto, ali nažalost, samo nam se rezultat iz utakmice Široki Brijeg-Krupa poklopio. Zrinjski i Tuzla City su pobijedili, što nije dobro po nas, ali svakako nećemo odustati. Pokazali smo da možemo odlično igrati na dobrom terenu. Vršili smo visok presinga, stalno imali loptu u nogama i bili opasni po gol Borca. Opet kažem, najbolja utakmica do sad.“
Do sad, naglasio je Samir, možda i nesvjesno pokušavajući objasniti kako je ova Veležova ekipa i dalje daleko od svog vrhunca i kako može odigrati i bolje. Mada, bilo bi bezobrazno i nezahvalno kao navijač biti nezadovoljan do sada napravljenim. Nakon 22 kola Velež je treći na tabeli, u borbi je za Evropu, i sasvim sigurno je da neće odustati od toga cilja tako lako. A jedan od ključnih faktora u svemu tome upravo je Samir Radovac.
Doduše, trijumf nad Borcem, a onda i pobjeda u Tuzli došli su nakon remija u Bijeljini koji je okarakterizovan kao spori start. Dugih 75 dana pauze je ostavilo traga na svim igračima, a Samir se slaže da je to jedan od razloga zašto je formu gotovo nemoguće tempirati.
„Mislim da je pauza od 75 dana zaista preduga. Nažalost, veliki broj terena u našoj ligi izgleda grozno tokom zimskom perioda, pa je faktički nemoguće igrati sve do kraja februara. Po meni je to jedan od glavnih razloga zašto je zimska pauza toliko duga. Stvarno bih volio da kao i ostali evropski klubovi, odmorimo 7 do 10 dana poslije Nove godine te nastavimo normalno, a da onda imamo dužu ljetnu pauzu. Međutim, to jednostavno nije moguće i neće biti sve dok se ne popravi infrastrukura. Da je utakmica protiv Radnika došla odmah nakon utakmice protiv Mladosti, mislim da bi ih bez problema pobijedili. Ovako, taj meč je došao nakon 75 dana pauze i normalno je da nismo bili u istoj formi kao prije. Došlo je i par novih igrača, nekoliko ih je otišlo, neki dožive pad u formi i onda to rezultira nešto lošijim igrama. Kao što sam rekao, ta duga pauza nekome dobro dođe, a nekome baš i nije, ali sve u svemu, po meni je to glavni razlog malog broja golova u prvom kolu nastavka”.
Radovac je u Mostar došao u januaru prošle godine, a debitirao je 22. februara kada je u pobjedi nad Zvijezdom zamijenio Edu Vehabovića. U međuvremenu je prvenstvo prekinuto, pa je do danas skupio 22 nastupa u prvenstvu i kupu.
„Nakon perioda u Grčkoj želio sam se vratiti u BiH jer mi je dijete bilo na putu i želio sam da mi dijete odrasta u domovini. Kontaktirao me direktor Veleža koji je predstavio ozbiljan plan, vidio sam da se radi o ozbiljnom klubu i ekipi, sve mi se to jako svidjelo, te sam odlučio da dođem u Mostar. Mislim da je dolazak u Velež moj najbolji potez u karijeri, jer igram sve utakmice i dajem svoj maksimum. Nadam se da će mi Velež biti odskočna daska i da ću u narednim godinama ostvariti još bolji transfer, kao i svaki igrač u BiH, ali moram reći da stvarno uživam igrati za Velež i u ovom gradu“.
Možda je za očekivati drugačije, ali novopečeni otac Samir ne djeluje umorno. Uživa u roditeljstvu, način je to na koji puni baterije, koje itekako djeluju obzirom da je Radovac gotovo po pravilu među igračima Veleža koji ne samo da najviše trči, nego i korisno trči i zapravo je motor igre Rođenih. Neki idu i tako daleko da ga vide kao najboljeg veznjaka u ligi.
„Naravno da je uvijek lijepo čuti pohvale na vaš račun. Ipak, ako uzmemo u obzir tu poziciju zadnjeg veznog na kojoj ja igram, statistički gledano, stvarno izgleda dobro, s obzirom da sam u dosadašnjem dijelu sezone postigao četiri gola te ubilježio tri asistencije. Ali ne volim reći za sebe da sam najbolji. Uvijek izađem na teren i dam svoj maksimum, a na drugim ljudima je da procijene kakav sam, jer ljudi su uvijek najbolje mjerilo. Istaknuo bih još par dobrih igrača iz naše lige na mojoj poziciji, a to su Andrej Đokanović iz Sarajeva, zatim Mehmed Alispahić iz Željezničara, koji je prvu polusezonu fantastično odigrao, ali je Željo malo pao u ove dvije utakmice, tako da se i on uklopio u to sivilo. Također, istakao bih još i Edina Rustemovića iz Tuzla Cityja, koji zaista dobro igra na poziciji zadnjeg veznog.“
Činjenica je da igrači ne vole govoriti o svojim partijama, ali je isto tako činjenica da svaki od njih vjeruje da je neke odigrao bolje od drugih. Samir ističe dva nastupa za Velež.
„Mislim da je moja najbolja utakmica bila ligaška utakmica protiv Širokog Brijega, kada smo pobijedili 2-1 u Mostaru. U toj utakmici sam postigao pogodak, ali taj pogodak nije jedina stvar koju sam vrhunski odradio u toj utakmici. Odigrao sam vrlo dobro u sredini, faktički bez ijedne greške te smatram da je to moj najbolji meč u dresu Veleža. Također, ne bih izostavio ni meč protiv Zrinjskog na stadionu pod Bijelim Brijegom. Unatoč negativnom rezultatu, smatram da sam odigrao jednu vrhunsku utakmicu. Nakon završenog meča, jedan sam od rijetkih koji je dobio baš dosta pohvala. Bilo je još dobrih utakmica, ali izdvojio bih mečeve protiv Širokog i Zrinjskog kao moje najbolje u dresu Veleža.“
Samir Radovac je svoju karijeru započeo u FK Sarajevu. Za tim s Koševa je nastupio 122 puta, pri čemu je postigao 5 pogodaka i ubilježio 15 asistencija. U nekoliko navrata, Samir je nosio i kapitensku traku u Sarajevu, ali neke stvari mu se nisu „posložile“, pa je bio primoran na odlazak iz kluba.
„Proveo sam jedan zaista lijep period u FK Sarajevu. Sa 16 godina sam potpisao ugovor i do moje 19. godine sve je išlo onako kako treba. Ipak, nekada se stvari u životu okrenu onako kako nije planirano, a upravo to se meni desilo. Nakon te jedne prepiske s navijačem, ili nisam siguran da li je to bio navijač, možda je bio i lažni profil, zaista nisam siguran, dosta sam psihički pao. Hvala Bogu sve je to sada iza mene i osjećam se lijepo ovdje u Veležu i u Mostaru”.
Na zimu 2019. godine, Samir se odlučio na novi korak u svojoj karijeri. Mnogi su mislili da je to korak unazad, ali naš sagovornik je mislio drugačije. Njegov novi klub bio je Olimpik, koji je tada igrao u Prvoj ligi Federacije. U dresu Olimpika, Samir Radovac odigrao je svega 13 utakmica i postigao 1 pogodak, a zanimljivo je da je taj jedini pogodak postigao upravo protiv Veleža.
“Sa Sarajevom sam važeći ugovor imao do svoje 23. godine, a nisam htio svoje najbolje fudbalske godine provesti na klupi. Odlučio sam preći u Olimpik te sam tu potpisao amaterski ugovor, jer niko u našoj ligi naravno nema dovoljno novca da plati odštetu. Prelazak u Olimpik se ispostavio kao dobar potez, odigrao sam tu cijelu polusezonu i određeni ljudi su na jednoj utakmici primijetili moje kvalitete”.
Nakon nekoliko dobrih partija u dresu Olimpika, Samira su zapazili skauti iz Grčke. Radilo se o timu pod imenom PAS Giannina, koji je u tom periodu igrao u grčkoj Superligi. Međutim, klub je ubrzo ispao u niži rang i nije bio financijski najstabilniji te je naš sagovornik ubrzo počeo pakovati kofere za Bosnu i Hercegovinu. Inače, Samir Radovac je za navedeni klub skupio svega 4 nastupa i sigurno nije ispunio svoja očekivanja.
„Odlučio sam se prihvatiti poziv grčke PAS Giannine te otići u Grčku. Kad sam potpisao ugovor s navedenim timom, oni su bili u grčkoj Superligi te su se borili za opstanak. Nažalost, nisu uspjeli izboriti opstanak u elitnom rangu grčkog fudbala te sam igrao u Drugoj ligi Grčke. Ipak, ja sam stigao spreman, odigrao sam dosta pripremnih utakmica, te sam se počeo navikavati na ekipu. Nažalost, doživio sam povredu Ahilove tetive i to je poremetilo moj boravak u Grčkoj. Također, klub nije finansijski dobro stajao, a realno, kada odete u inostranstvo, cilj vam je i novčano se obezbijediti. Nakon povrede se nisam dobro snašao i odlučio sam se na povratak u Bosnu”.
Feđa Dudić mu je brzo dodijelio najvažniju ulogu u Veležovom dresu.
„Već sam u ranijim intervjuima spominjao da mi je Feđa Dudić dosta pomogao od mog dolaska u Velež. Šef je promijenio moj stil igre, naravno u pozitivnom smjeru. U Sarajevu i Olimpiku sam gajio napadački stil igre, ali kao što je poznato, u Veležu igram dosta defanzivnije, a u tome je upravo pomogao šef struke Veleža. Dao mi je priliku onda kada mi je najviše trebala, ja sam to iskoristio i na tome mu se ovom prilikom zahvaljujem”.
U dvoboju protiv Širokog u Kupu Radovac je prvi put zadužio i kapitensku traku Rođenih.
“U kup utakmici protiv Širokog Brijega nosio sam kapitensku traku. Nisam htio stavljati dodatni pritisak na svoja leđa i izašao sam opušten na teren. Šef je rekao da sam ja tu traku svojim igrama zaslužio. U glavi mi je bila samo misao o pobjedi i o plasmanu dalje, ali nažalost nismo uspjeli izbaciti Široki i plasirati se dalje. Unatoč tome, ogromna je čast nositi kapitensku traku jednog kluba kao što je Velež, koji ima ogromnu tradiciju, veliku armiju navijača i još mnogo toga. Nadam se da ću u budućnosti imati priliku da postanem prvi kapiten tima te da na svim utakmica povedem svoje suigrače”.
Tokom našeg razgovora, dotakli smo se i reprezentacije Bosne i Hercegovine. Aktuelni selektor, Ivaylo Petev, prisustvovao je meču između Veleža i Borca. Nažalost, na kraju se niko s te utakmice, a ni iz Premijer lige BiH nije našao na popisu pozvanih za kvalifikacione utakmice protiv Finske i Francuske.
„Mislim da bi poziv u reprezentaciju bio definitivno kruna moje karijere. U reprezentaciji sam nastupao za omladinske selekcije, od U15 selekcije pa do U21. Ostvario sam mnoge uspijehe sa mladim selekcijama, čak sam nosio i kapitensku traku u U17 i U19 reprezentacijama. Nastavit ću da naporno radim i sigurno da u budućnosti očekujem poziv selektora naše reprezentacije“.
Razgovarao: Arman Kadrić
