“Naš sljedeći suparnik voli ‘igrati lopte’, a i nama to odgovara. Volimo imati posjed, kreirati i nadigravati se sa suparnikom. Baš kao i naš idući protivnik…“. To je izjavio u najavi nedjeljne utakmice trener Širokog Toni Karačić i lijepo opisao stil igre obje ekipe i šta možemo očekivati u tih 90 minuta. Međutim, dojam je da se samo jedan tim pojavio na terenu i igrao lopte dok je drugi bio potpuno neutralisan, sve tamo do polovine drugog poluvremena kada je voda ušla u uši Rođenim i kada su mogli prosuti prednost od dva gola za samo nekoliko minuta.
Velež je poslije poraza u derbiju morao ponovo hvatati ritam i povratak u pravo psihološko stanje, jer se pritisak povećao poslije tog nezasluženog poraza, kao i samo jednog osvojenog boda protiv Željezničara kada su Rođeni objektivno bili dosta bolji. Odigrala je ekipa Feđe Dudića dvije odlične utakmice i osvojila samo jedan bod i to je bilo teško prihvatiti za sve nas. Uzrok tih lošijih rezultata je vrlo vjerovatno svima jasan, odbrana nije na ozbiljnom nivou, a neke individualne greške se uporno ponavljaju, ali je činjenica da je u tim utakmicama Velež bio dominantan u igri, ofanzivan od prve do posljednje minute i to je nešto što se ne mijenja od kada je Dudić sjeo na klupu crvenih. Pogotovo je to do izražaja došlo u ovoj sezoni na domaćem terenu na kojem Velež u ovoj sezoni nema poraza, za razliku od prošle kada je samo u prva tri kola imao dva. No, napredak Rođenih je očigledan, igra ima glavu i rep, a što je još važnije, Velež zna šta želi u svakoj utakmici.
Tako je bilo i jučer. Tri boda su u duelu sa direktnim konkurentom za vrh tabele bila imperativ i tako se Velež i postavio.
Dudić je postavio Rođene u 4-2-3-1 formaciju, ali je i opet morao improvizirati, jer na raspolaganju nije imao neke bitne igrače iz odbrane, u prvom redu Slavišu Radovića, koji je podjednako kvalitetan i u odbrani i u napadu. Tako je Dario Fereyrra morao zaigrati na mjestu lijevog beka iako mu je primarna pozicija desno. Iako je odigrao odličnu utakmicu i zaustavio skoro svaki napad Širokog po toj strani, u napadu ga nije bilo i baš na tom dijelu terena se osjetio nedostatak Radovića i njegovih ubacivanja iz drugog plana. Muharem Ćivić i Samir Zeljković su činili stoperski par i da nije bilo jeftino primljenog gola dobili bi najvišu ocjenu, posebno ovaj prvi pošto se nakon jednog ubačaja uspio ušunjati i prikucati loptu za vođstvo Rođenih.
U špicu je zaigrao Fejsal Mulić i svojom predstavom nagovijestio bolje dane u crvenom dresu. Dobio je mnogo duela u zraku, odlično se kretao i vršio presing na odbranu Širokog i sebe nagradio asistencijom za prvi gol. Činjenica je da iz utakmice u utakmicu prikazuje sve bolje predstave i da se konačno privikao na Dudićev stil igre. Naravno, još su tu prisutni segmenti u igri koje mora popraviti, a činjenica da je trenutno prvi strijelac Rođenih daje nadu da može biti još bolji.
Velež igra lopte i za taj stil igre je najvažnija osovina Omar Pršeš–Samir Radovac. Njih dvojica učestvuju u izgradni napada, pružaju fleksibilnost timu i odlično kontrolišu ritam igre. Uz to, oni znaju igrati lopte, a onda je i Dudiću mnogo lakše prilagoditi tim njihovim kvalitetima, a oni na pravi način daju svoj potpis stilu igre.
Ono što Pršeš tako dobro radi je preskakanje protivničke odbrane kada se Cvijanović ili Mehmed Ćosić ubacuju između stopera i bekova. Ista situacija je bila i ova gore, Pršeš je u posjedu lopte i blizu Radovca, Ćosić na desnoj strani malo kasni, ali su otvorene druge opcije koje prepoznaju ideju, posebno Cvijanović i on odmah kreće sa okomitim ulaskom iza odbrane Širokog. Međutim, Cvijanović je ipak bio malo prebrz pa je uhvaćen u ofsajdu, ali način na koji je ova akcija odigrana pokazuje koliki značaj za igru ima dvojac u veznom redu, pogotovo u ofanzivi.
Veležu definitivno fali Dino Hasanović, odnosno tip igrača koji će čuvati leđa Pršešu i Radovcu. Njihov kvalitet je više orijentiran prema napadu, pa kada se izgubi lopta, protivnik koji je dobar u tranziciji, a Široki to jeste, pokušava napadati Velež baš kroz sredinu. I upravo to je najveća mana ove ekipe, a to se najviše osjeti kada je na suprotnoj strani kvalitetan i dobro posložen protivnik.
Ovo se ponavljalo i na nekim prijašnjim utakmicama, a isto se dešavalo i protiv Širokog u njihovim rijetkim izletima prema naprijed. Radovac i Pršeš su ostali u napadu, golman Širokog je otvorio lijevu stranu i sa jednim dodavanjem izbacio lijevog beka u napad koji je neometan prešao na polovinu Rođenih i imao nekoliko opcija da pasom u sredinu Široki odigra tri na tri. Međutim, Cvijanović je stigao i napravio faul te tako prekinuo potencijalno opasni napad.
Srećom, Široki poslije gola nije imao dovoljno snage za nešto više. Velež je u poslije dva gola prestao igrati i loptu prepustio protivniku, iako je Široki bio na konopcima. Dojam je da igrači koji su ušli nisu imali pravi pristup pa su Rođeni opet krenuli igrati sami protiv sebe i praviti neke početničke greške, a to se ne smije dešavati ekipama koje žele biti ozbiljne.
Ipak, najvažnije je da Velež sakuplja bodove i pored svih problema sa kojima se suočava iz kola u kolo, a uz to Rođeni nastavljaju igrati lopte.
Enej Bruck
