Kada je u decembru prošle godine Manchester City još jednom kiksao na domaćem terenu i našao se u donjoj polovini tabele sa negativnom gol razlikom oči javnosti su bile usmjerene prema Pepu Guardioli. A kako to obično bude, počele su sve glasnije priče o njegovom odlasku na kraju sezone, pogotovo što je još uvijek bilo svježe sjećanje na neočekivano ispadanje u polufinalu Lige prvaka od Lyona samo nekoliko mjeseci ranije. City je poslije tog ponovnog neuspjelog pokuašaja osvajanja Lige prvaka izgledao neprepoznatljivo, mučili su se u novoj sezoni Premijer lige, gubili bodove od slabijih rivala, a onda je došla utakmica protiv West Broma na domaćem terenu i još jedan kiks.
„Dugo sam razgovarao nakon toga sa pomoćnicima i odlučili smo se vratiti prvobitnom principu, vraćajući se idejama koje su dobro služile u prošlosti, a to je pozicijska igra, brz protok lopte, više dodavanja, a manje trčanja sa loptom u nogama“ objasnio je Guardiola novinarima kada su ga pitali šta je promijenio u igri i kako je City uspio u nekoliko utakmica stići do prvog mjesta i tamo se zadržati.
Utisak je da se i Velež u nekoliko navrata ove sezone okliznuo u utakmicama u kojima je bio favorit i koje je jednostavno morao dobiti. Nekada nije bilo sreće, nekada lopta nije htjela u gol, nekada je protivnik bio bolji, a nekada je Velež uništio sam sebe. Činjenicu da su Rođeni ekipa sa najviše remija u ligi možemo analizirati iz dva ugla. Jedan pokazuje jačinu karaktera i mentalitet ekipe koja ne odustaje do samog kraja i kada mora izaći iz zone komfora, a drugi ugao je onaj malo manje pozitivan. Samo u posljednja tri kola Velež je u isto toliko imao pobjedu u rukama, a na kraju se morao zadovoljiti sa samo tri boda od mogućih devet.
Utakmica protiv Željezničara je bila slična kao i većina drugih na kojima je Velež imao ulogu favorita i kada su tri boda bila imperativ. Rođeni su konačno bili kompletni i bez izostanaka nekih bitnih igrača. No, dojam je da je upravo ta kompletnost bila jedan od razloga da Feđa Dudić odluči potražiti nešto novo u igri, odustane od sistema i formacije koja je donosila rezultate u bitnim utakmicama na domaćem terenu i tako zakomplicira situaciju na terenu.
Velež je u utakmicu ušao kao i na derbiju protiv Zrinjskog sa 4-4-2 i rombom na sredini. Haris Ovčina je opet zauzeo mjesto na desnom beku, Mehmed Ćosić je pomjeren u vezni red, a Nemanja Anđušić je zaigrao iz dvojice napadača što je značilo da se Edo Vehabović pomjeri u sredinu. Izuzev prvih 15 minuta kada je Velež napravio dvije odlične šanse i zabio gol, ostalih 35 minuta nije bilo dobro. Poslije gola je Velež opet prestao igrati svoju igru. Linije tima nisu bile kompaktne, previše puta se lopta carinila, a kada bi je izgubili na protivničkoj polovini Željo je brzom tranzicijom lako dolazio do gola.
Kada bi se Rođeni postavili u blok, Frane Ikić i Vedran Vrhovac su dugom loptom tražili Luku Jurčića koji je trebao sačuvati i distribuirati dalje. I to je radio odlično. Velež pored Samira Radovca nije imao još jednog igrača koji bi kupio druge lopte. Protiv Borca je to solidno odrađivao Dino Hasanović, ali jučer je Velež u veznom redu imao samo Radovca koji može odigrati defanzivnu rolu. Zato su Rođeni imali velikih problema čim bi lopta prešla na njihovu polovinu. Dva primljena gola iz prekida u sedam minuta su pokazala defanzivne nedostatke Veleža u ovoj sezoni, pogotovo kada je u pitanju branjenje stadnardnih situacija.
Svjestan problema u igri i da stvari ne funkcionišu na način koji je zamislio, Dudić je pokušao preokrenuti situaciju sa izmjenama. Između ostalih Melvin Osmić je zamijenio Samira Zeljkovića, a Omar Pršeš je trebao donijeti veći kvalitet u posjedu i brži protok lopte.
Upravo je njegov ulazak probudio Rođene. Od 60. minute Velež je počeo igrati svoju igru koja mu je donosila bodove. Iako je sistem ostao isti, Velež više nije bezglavo jurišao prema naprijed ostavljajući prazan prostor iza leđa. Pršeš i Radovac su smirili loptu, polako gradili igru i tražili rješenja, s tim što su za razliku od prvog poluvremena Rođeni konačno počeli tražiti međuprostor i iskorištavati brzinu i okomitost Ovčine po desnoj strani. Nagradu za uloženi trud u drugom poluvremenu Velež je dobio pri kraju i to nakon kornera koji su u ovoj sezoni veliki problem Rođenih.
Ipak, više od mršavog remija Velež nije mogao. Tako je Željo ostao jedina ekipa koju Velež nije pobijedio ove sezone. Činjenica je da Velež još ne zna za poraz, produžili su Rođeni niz na 17 utakmica, ali definitivno ostaje gorak okus jer je jučerašnja pobjeda mogla donijeti miris Evrope i manji pritisak u posljednja tri kola. Jučerašnji kiks ne znači da je sve gotovo u trci za evropska mjesta. Velež je još uvijek treći i ima sve u svojim rukama da do kraja ne mora ovisiti o drugima.
Guardioli je povratak na njegove stare mehanzime sa mnogo manje razmišljanja u odnosu na prethodne godine rezultirao osvojenom titulom i približio ga konačnom osvajanju Lige prvaka. Velež do kraja treba pojednostaviti stvari i odigrati onako kako je igrao većim dijelom sezone, čvrsto u odbrani sa sigurnim posjedom i brzom tranzicijom. Bez prevelikog kompliciranja, razmišljanja i prilagođavanja protivniku.
Uostalom, 54 osvojena boda nisu pala sa neba.
Enej Bruck
