Latest Posts

Gladni uspjeha

Velež je u prošloj sezoni na domaćem terenu izgubio čak 14 bodova i dojam je da bi se sa ponekim bodom iz tih utakmica – koje je većinom gubio – na kraju plasirao u dugoočekivanu europsku avanturu. Kako su u ovoj novoj sezoni ambicije veće tako se i gubljenje bodova u Mostaru mora svesti na minimum, posebno zato što će u ovako izjednačenoj ligi svaki bod biti bitan. Zato je utakmica poput ove sa Radnikom  trebala biti potvrda da su Rođeni ove godine ostvarili ogroman napredak u igri i da su naučili kako se izboriti sa ulogom favorita.

I pored svih problema sa povredama i nedovoljno širokim rosterom, Feđa Dudić konstantno izvlači maksimum iz onoga što mu je na raspolaganju i ono što je najvažnije – osvaja bodove. Uspio je vratiti ekipu na pravi put nakon poraza na Otoci te sa dvije pobjede u posljednja dva kola doći na četvrtu poziciju na tabeli. Baš taj podatak najbolje opisuje koliko je Velež pod Dudićem ozbiljan, stabilan i gladan uspjeha. Sve se to dalo primijetiti na terenu protiv ekipe Radnika i možda je ova utakmica pokazatelj pravog puta kojim se kreće Velež.

Dudić je od početka Rođene postavio visoko sa ciljem da se u ranoj fazi utakmice zabije gol i tako bar malo smanji pritisak pobjede. Za razliku od prethodne utakmice, Muharem Čivić je zaigrao na mjestu stopera u paru sa Farukom Bihorcem, Mehmed Ćosić je počeo na desnom beku, a opet je u sastavu bio i najbolji igrač ekipe Brandao. Bilo je to standardnih 4-2-3-1 sa zadnjom linijom na centru terena i bekovima koji su se konstantno ubacivali u napad. Od početka je Velež napadao, stvarao prilike, ali je jedna greška u predaji lopte na sredini terena kažnjena golom Kenana Šarića. I to je sve što je Radnik uradio u prvom poluvremenu. Rođeni su nastavili mirno igrati, a stekao se utisak da su uvjereni u svoju kvalitetu i da je samo pitanje vremena kada će se probiti bunker Radnika.

Brandao je izuzetno važan za igru Rođenih. Sposoban je sam iskreirati priliku, tražiti prazan prostor i iz njega proigrati Obrena Cvijanovića ili Fejsala Mulića. Nešto slično je uradio protiv Radnika, primio je loptu, pogledao i lijepim pasom prebacio protivničku odbranu za Cvijanovića koji nije imao težak zadatak. To je bila već peta asistencija za Guzu i činjenica je da su Rođeni sa njim u timu mnogo kvalitetnija ekipa, a njegov nedostatak se osjetio u prethodna dva kola. Velež je konstantno napadao, kružio i tražio rupu u odbranu Radnika. Ono što se ponavljalo tokom cijelog prvog poluvremena je igra 3 na 2 na krilima, a posebno na desnoj strani gdje su Ćosić, Cvijanović i Edo Vehabović stvarali višak. Tako je Velež dolazio do prilika, a samo je golman Radnika Dalibor Kozić zaslužan zašto Velež nije zabio više od jednog gola u prvih 45 minuta.

Nije se puno toga promijenilo ni u drugom dijelu.

Tražio je Velež drugi gol kojim bi ubio utakmicu, a to je i uspio. Samir Zeljković je odigrao jako dobru utakmicu i sebe nagradio golom nakon pasa Vehabovića. Zeljković izrasta u odlčnog box-to-box vezistu i pokazuje da mu ta uloga najviše odgovara. Zajedno sa Samirom Radovcem je držao sredinu terena, a njh dvojica su dirigovala tempom i savršeno se nadopunjavala. Bili su na svakoj lopti, osvojili pregršt duela, ali i učesvovali u ofanzivi. Nakon drugog gola Rođeni su mogli postići i treći, ali je Mulić opet bio neprecizan. Činjenica je da on mora početi realizirati šanse i tako pomoći Cvijanoviću koji vuče Rođene sa pet golova. I jučer je Mulić promašio izglednu šansu, skoro istu kao protiv Mladosti u generalci i Željezničara na Grbavici. Opet se pri kraju utakmice uvukla nervoza u ekipu, Rođeni su izgubili strukturu, pas igru i Dudić je sa izmjenama polako zatvarao utakmicu, ali Radnik nije imao kvaliteta za nešto više kraja.

Velež je konačno dobio Radnik u Mostaru i to poslije šest godina, a uloga favorita je opravdana na terenu. Naravno, bilo je nedostataka i problema u igri, ali ne može se puno toga zamjeriti Dudiću s obzirom na povrede i suspenzije igrača nakon skoro svakog kola. U takvoj je situaciji svaki bod bitan, a nova tri sa ove utakmice i igra koje je prikazana daju nadu da se ovaj Velež može ugurati u vrh sa još nekim pojačanjima.

Forza Velež!

Enej Bruck