Ekipa na maksimumu

“Vidjeli ste koliko su izmjene u ekipi Sarajeva pridonijele njihovoj igri. Ahmetović, Rahmanović, Velkoski, Fanimo, možda i bolji od ovih igrača koji su počeli utakmicu. To je velika snaga Sarajeva…“ objašnjavao je Feđa Dudić novinarima odmah poslije utakmice na Koševu i osvojenog boda i na pravi način detektovao ključnu razliku između ekipa Veleža i Sarajeva.

Bod na gostovanju u Sarajevu nije loš, ali utisak je da se mogao uzeti cijeli plijen.

Rođeni su dominirali u prvom poluvremenu i natjerali aktuelnog šampiona da se brani na svojoj polovini tokom prvih 45 minuta. Sarajevo je bilo na konopcima, redale su se prilike Fejsala Mulića, Brandaa, Slaviše Radovića, ali gola nije bilo. Upravo je Radović upao u tim na mjesto lijevog beka, koje je škripalo dugo vremena, i bio jedina promjena u sastavu u odnosu na prethodnu utakmicu.

Dudić je nastavio sa standardnim sistemom 4-2-3-1 i sa dva vezna igrača, Samirom Radovcem i Omarom Pršešom, koji su izuzetno bitni za organizaciju igre i diktiranje tempa. Od njih najviše zavisi igra Veleža kao i od Ede Vehabovića, koji svojim ulaskom iz drugog plana u slobodni prostor i između linija protivnika daje dodatnu dimenziju napadu. Pršeš i Radovac su u fazi odbrane radili izuzetno kvalitetan posao, jer su u prvih 45 minuta totalno neutralizirali glavne kreatore Sarajeva, Tinu Sušića i Zinedina Mustedanagića.

Još jednom se dokazalo da u napadu Rođeni imaju jakog individualca, a Brandao je možda i ponajbolji igrač lige u traženju slobodnog prostora i u igri jedan na jedan. Sposoban je da, kada je to potrebno, driblingom izbaci protivničkog beka i da se kroz sredinu namjesti na šut i bolju desnu nogu. Kada to nije moguće, spušta se u međuprostor između odbrane i veznog reda protivnika i onda ima priliku ili prebaciti loptu na krilo ili završiti akciju udarcem.

Nešto tako je bilo u ovoj situaciji sa Koševa, koja se konstantno ponavljala kada je Velež imao loptu. Brandao je sa lijeve strane prešao u sredinu i našao prostor između linija. Konstantin Cheshmedjiev je u pravom trenutku uočio njegovu kretnju i Velež je imao situaciju igrati tri na jedan. Brandao je imao više opcija. Mogao je dati loptu u prostor Obrenu Cvijanoviću, odigrati dupli pas sa Vehabovićem ili preciznim pasom spojiti Mulića sa golom. Ovo zadnje je i uradio, ali je Mulić uspio iznuditi samo korner.

Velež je možda odigrao i najbolje poluvrijeme na Koševu u posljednjih nekoliko godina. Trka, želja i motivacija su bili na visokom nivou, a za to su Rođeni nagrađeni golom Mehmeda Ćosića pred sam kraj prvog poluvremena. I tu je Guza bio u glavnoj ulozi, iskoristio je grešku Dušana Hodžića i pasom na drugu stranu prema Ćosiću zabilježio još jednu asistenciju ove sezone.

No, u drugom poluvremenu stvari su se promijenile. Trener Vinko Marinović je iskoristio svoj širok roster koji ima na raspolaganju i izmjenama poboljšao igru. Većina onih igrača koji su ušli, kao što su između ostalih Krste Velkoski, Mersudin Ahmetović nosioci su igre i najbolji igrači ekipe posljednje dvije sezone. Ne možemo znati šta bi bilo da oni nisu ušli, ali je činjenica da se baš u tim trenucima Sarajevo vratilo u utakmicu i počelo izgledati dosta bolje.

Velež, sa druge strane ima 14-15 igrača na koje može računati, a to će u ovoj sezoni – sa pet izmjena – biti veliki izazov za Dudića. Posebno onda kada se igraju ovako zahtijevne utakmice, koje i fizički i psihički izmore ekipu. Činjenica je i da su Rođeni 60 minuta bili bolji suparnik, a ni mnogo jače ekipe ne mogu duže izdržati tempo kakav je Velež imao do tada i tu velike pohvale idu Dudiću i njegovom stručnom štabu.

Ali i onda kada je bio vidljiv pad u igri i kada je Sarajevo izjednačilo izmjene su došle u pravi trenutak. Sarajevo je krenulo preskakati igru, pokušali su dugim loptama iskoristiti nedostatak visine u odbrani Rođenih, ali i iskorisititi kvalitete u igri glavom Amara Rahmanovića i Ahmetovića. Uvođenje Denisa Zvonića na mjesto stopera je bio pravi pogodak i odgovor na takvu ideju Marinovića. Vrlo vjerovatno su poslije primljenog gola Rođene počele proganjati misli iz posljednjeg duela na Koševu pa je do kraja u nekoliko navrata bila očigledna panika i neke neshvatljive reakcije, pogotovo u napadačkim akcijama.

No, Dudić je još jednom pokazao da iz ove ekipe izvlači maksimum i zato je ovaj bod još vrjedniji.

Možda je i on pomalo nezadovoljan jer nisu osvojena tri, ali ono što je Velež pokazao sigurno može zadovoljiti sve nas, posebno kada se sve činjenice bace na papir. On je najvažniju izrekao poslije utakmice i tu se krije suština onoga zašto je ovaj bod velik, ali opet mali znajući da je utakmica mogla otići u drugom pravcu.

Forza Velež!

Enej Bruck