O važnosti ove pobjede valjda ne treba ni govoriti. Nije samo stvar u ta tri boda i činjenici da smo ostali na vrhu. Bila je ovo jedna od onih utakmica u kojoj se može slomiti prvenstvo, jedna od onih koju smo morali dobiti, a takve su sa psihološke strane daleko najteže za igrati. Pogotovo nakon tri gostovanja bez pobjede, nakon svega što se izdešavalo u posljednjih nekoliko sedmica. I to bez trenera na klupi i bez, pomalo neobjašnjivo, najboljeg strijelca lige.
Da se razumijemo, nema smisla ići u neku pretjerano duboku i veliku analizu same utakmice. Znali smo od prvog momenta da neće biti ni lijepo ni pretjerano gledljivo, i to prvenstveno zbog užasnog terena koji savršeno odgovara domaćinu, ali i pritiska kojeg utakmica nosi. Međutim, Velež je odigrao tačno onako kako se ovakve tekme igraju. S respektom ali bez lažne skromnosti, postavili su se kao kvalitetnija i bolja ekipa koja će biti ta koja odlučuje o smjeru u kojem će utakmica ići. Bez previše komplikovanja, jednostavno, smireno, s potpunom kontrolom u gotovo čitavoj utakmici.
Veliki rizik bio je ostaviti Fajića u Mostaru, ali u praksi je možda veći bio taj što je Rahimić u ovako važnoj utakmici opet – osmi put u osam utakmica – mijenjao zadnji red i to dodavši mu novog stopera. Za Velež je debitovao Marques, 24. igrač koji je ove sezone zaigrao za naš klub, i u paru s Zvonićem odradio solidan posao, pa je njegov prvi nastup značio da je Adnan Bobić u svom 101. skoro nezaposlen, što je uvijek lijep osjećaj.
Brandao svakako zaslužuje čestitke za jubilarni trideseti prvenstveni gol u Veležovom dresu, kao i kompletnu subotnju partiju. Ipak, praviti analizu individualnog učinka također ne bi trebalo, ne u situaciji kada je pobjeda i mogla doći isključivo kao rezultat timskog rada. Teren svakako nije dozvolio da igramo lopte, da igramo onako kako Velež pokušava ove sezone, pa je ključno bilo da svih jedanaest budu jednako hrabri, agresivni i borbeni i – već smo rekli – to smo od svakog i dobili.
Jajce je uspješno apsolvirano. Velika je ovo pobjeda; atmosfera je automatski bolja, samopouzdanje i optimizam mnogo veći nego u petak popodne i psihološki momentum ponovo je okrenut na našu stranu. Ali, još danas je vrijeme da se ta utakmica prekriži i da se okrenemo nastavku sezone. Suđenje u Jajcu je bilo dobro, ali i dalje važi sve ono o čemu smo pričali i razmišljali posljednjih sedmica i sve do zadnjeg kola Rođeni moraju biti maksimalno fokusirani i spremni na sve.
Svaka sljedeća je najvažnija i gostovanje Rudara nije nimalo naivno.
Nije vrijeme da se uživa u slavlju; vrijeme je da se redovi dodatno zbiju i da se u subotu u Mostaru iskopira pristup kakav smo gledali protiv Jajčana, a kvalitet igre podigne za još jedan nivo.
