Latest Posts

Coração vermelho

Apaixonado por ela, como é bonita minha vida.

Utrčao je šesnaest, a onda fintom napravio prostor i – u sada već karakterističnom potezu – guzicom zagradio čuvara. Primio je Fajićev prizemni pas, loptu kratko gurnuo u stranu, okrenuo se i pogledao u golmana. Sekundu kasnije lopta je po zemlji kotrljala u mrežu, a Velež je slavio svoju prvu gostujuću pobjedu u Premijer ligi još od 26. septembra 2015.

Bio je to trideset i peti gol prvenstveni gol Ubiratana Brandao de Souze, najboljeg stranog igrača koji je ikada igrao za mostarski Velež.

Faz meu coração. De bola, amor.

De bola, amor, de bola.

U dvadeset i četiri godine fudbala u nezavisnoj BiH kroz crveni dres je prošlo jako puno igrača. Prošlo ih je, blago rečeno, previše – do danas tačno 280. Njih malo više od pola (!) odigralo je 15 ili manje utakmica za Velež, što u praksi znači da su u klubu (najčešće) bili jednu polusezonu. Što opet znači da je u našem klubu igralo i previše slučajnih prolaznika.

Ali, Brandao sasvim sigurno nije jedan od njih.

Istina, tradicija dovođenja stranih igrača u Mostar i nije pretjerano velika. Led je u jesen 1990. probio Aleksei Pavlovich Prudnikov. On je nakon 129 nastupa za moskovski Dinamo i zlatne olimpijske medalje iz Seula (Sovjeti su u finalu dobili Brazilce s Taffarelom, Carecom, Romariom i Bebetom) pokušavao u Torpedu i Spartaku, a onda postao jedan od prvih stranaca u jugoslovenskom fudbalu. Međutim, za Velež je branio samo dva puta; u septembru 1990. u Subotici je zamijenio povrijeđenog Mustafu Peštalića i sudjelovao u osvajanju penal boda protiv Spartaka te dva mjeseca kasnije kada je odradio 90 minuta u porazu od Vojvodine (0-1) na Bijelom brijegu.

On je naredne sezone prešao na Koševo jer nije mogao naći svoje mjesto među stativama pored Velibora Pudara, a rat koji je počeo u aprilu 1992. značio je i potpuno drugačiji status stranaca za Velež. Oprostiti ćete nam što nismo brojali sve igrače rođene u bivšoj Jugoslaviji kao strance, nego samo onih deset koji su u Mostar stigli van granica zajedničke države. Među takvima su, dakako, i Ferreyra Fernando Dario, koji je skupio 45 nastupa i nastavlja ih skupljati, kao i Valmir Berisha, koji je (do sada) postigao i dva gola u 18 prvenstvenih utakmica. Rodrigo je u Veležu igrao u 33 utakmice, Panesso je zabio 8 golova u 22 utakmice, a Lucas Ojeda tri u 20 nastupa. Jednom je nastupio i Alejandro Vignati, a među prolaznike spadaju i Austrijanac Daniel Kögler te “legendarni” Amerikanac Mark Conrad, koji do dolaska i poslije odlaska iz Mostara i nije bio fudbalski profesionalac, a zabio je jedan gol u tri nastupa.

Brandao je u Velež također stigao kao potpuni anonimus i to u zimu 2017. Omladinsku školu prošao je u malenom brazilskom klubu Galicia EC, da bi ozbiljniji fudbal igrao za Atletico Esportivo Araçatuba, klub koji se takmičio u Seria A2 države Sao Paolo. Oprobao se i u urugvajskom Penarolu, ali nije uspio, pa je stigao u Mostar. Djelovao je kao još jedan od prolaznika – tromo, debeljuškasto, sporo, bez nekakvog velikog potencijala.  Bio je to potpuno pogrešan prvi utisak. Debitovao je u Bihaću 11. marta 2017. u pobjedi od 2-1, a već u narednoj utakmici protiv Bratstva u Mostaru zabio za preokret i pobjedu od 2-1. Od Bihaća do danas je skupio osamdeset prvenstvenih nastupa i samo Adnan Bobić (116) i Denis Zvonić (182) u ovoj generaciji imaju više.

Njegov gol u Ugljeviku bio je ukupno 35. prvenstveni u Veležovom dresu, a to znači da je ove sezone prešao Elvisa Ćorića, Nedima Jusufbegovića (po 31) i Ševku Okića (34) pa su sada ispred njega samo petorica igrača koji su za Velež u nezavisnoj BiH postigli više golova. Samir Ćemalović ima jedan više, a onda i Asmir Džafić, Dženan Zaimović, Admir Velagić i Adis Obad. Štaviše, s još dva gola ove sezone – u koja ne sumnjamo – Brandao bi prestigao Piku Ćemalovića i Zeku Selimotića i ušao u top dvadeset strijelaca Veleža svih vremena, klub gotovo rezervisan za igrače ponikle u našoj omladinskoj školi.

Brandao je to mjesto itekako zaslužio; guzati Brazilac pretvorio se u jednog od najkonstantnijih i najvažnijih igrača svoje generacije i jednog od rijetkih igrača sa strane čije mjesto u timu ne propituju ni oni najglasniji borci protiv stranih igrača.

Jer Ubiratan Brandao de Souza nije nikakav prolaznik – on je najbolji stranac koji je ikada igrao u Veležu.

De bola, amor

De bola

Vai ser tão bom

Tão bom

https://www.youtube.com/watch?v=YhIM25g6KkE