Latest Posts

Bod od blata

Teren tušanjskog stadiona već je nakon dvadeset minuta loptanja poprimio sasvim drugačiji izgled i nikako se nije mogao nazvati fudbalskim. Iako su slike prije utakmice pokazivale da ne bi trebalo biti velikih problema za igru, svaki je minut od početka do kraja utakmice to demantirao. Blato, rupe na nekim dijelovima u i oko terena su samo pojačavale utisak da se fudbal i razvijanje tečnije igre teško mogu očekivati.

Svi ste jednom prošetali fudbalskim terenom, ili ste barem protrčali kroz park ili preko neke livade. U kombinaciji s blatom i rupama teško je i hodati, a igranje ozbiljnog fudbala skoro da je nemoguće. Da se razumijemo, nije to nikakav alibi, daleko od toga, samo valja reći da je ono što smo gledali u petak na Tušnju – očekivano. Puno borbe, tehnički grešaka, loših udaraca, još više loših pasova, a malo golova. Ili u ovom slučaju eto nijedan.

Ali, bod je osvojen. Niz bez poraza je nastavljen. Sada su to već četiri utakmice bez poraza i primljenog gola. Stvari su to koje raduju i koje pokazuju da ekipa nastavlja u dobrom i ozbiljnom ritmu i nakon pauze. Uz to, ova nam je utakmica, za razliku od prošle, ponudila i ozbiljnijeg protivnika i mnogo više situacija iz kojih možemo dokučiti i kakvi su odbrambeni i napadački mehanzimi i šta je to novo trener Feđa Dudić unio u igru ovog proljeća.

Utakmicu smo započeli sa jednom izmjenom u sastavu u odnosu na prethodnu, ali sa zanimljivim sistemom. Pitali smo se kako će Dudić zamijeniti kartoniranog Nusmira Fajića,a on se odlučio na potez koji mu nije stran. Brzom tranzicijom i kompaktnom odbranom probati osvojiti bodove. Brandao je zaigrao u vrhu napada, Mehmed Ćosić je pomjeren na lijevo krilo, a Dario Ferreyra je zauzeo njegovo mjesto na desnom beku. Na početku je to izgledalo kao 4-2-3-1, da bi se u pojedinim dijelovima susreta transformiralo u 4-4-2.

Utisak je da Dudić ništa nije želio prepustiti slučaju pa je jaču desnu stranu Tuzle želio zatvoriti sa Ćosićem koji bi se spuštao duboko i tako pomagao Muharemu Čiviću u odbrambenim zadacima. Dobro je detektirao opasnost, a u nastojanjima je donekle i uspio. Vrlo važno je bilo i zatvoriti dva vezna igrača Tuzle kako bi spriječili da lopta dođe do Filipa Arežine i Voje Ubiparipa koji su opasni sa šutevima sa distance. Možda je Dudić i zbog toga ovaj put zahtijevao igranje odbrane čovjek na čovjeka.mTu su važnu ulogu odigrali Dino Hasanović i Omar Pršeš sa konstantnim pritiskom i praćenjem njihovih glavnih poluga.

Jedna takva je i situacija sa slike gore, u kojoj desni bek Tuzle ima loptu, ali i samo jednu opciju za pas u sredini. Ostali igrači su pokriveni, Pršeš je blizu Arežine, a zadnja linija aktivna u markiranju napadačkih opcija. Pas ide prema Sesaru, Hasanović to uočava i na vrijeme kreće u zatvaranje praznog prostora koji bi između njih. Upravo zbog ovoga je Hasanović toliko važan za našu ekipu. U nastavku akcije svojom agresivnošću – a kako drugačije? – primorava Sesara na neprecizan pas prema svojim stoperima.

Sličnih situacija je bilo tokom cijele utakmice i očigledan je napredak u defanzivnom dijelu u odnosu na jesen. Linije tima su kompaktne, a svaki igrač ima svoj zadatak kada je odbrana u pitanju. Međutim, ukupno 86 defanzivnih duela, ali samo 51% njih osvojenih ukazuju da se na ovom aspektu ipak može i mora još poraditi. Ono gdje jesmo dominirali jesu čak 62 presječene lopte. Četiri utakmice bez primljenog gola su za svaku pohvalu imajući u vidu da smo tri puta od toga u gostima sačuvali mrežu.

Što se tiče napada ovaj put to nije izgledalo kako smo navikli. Vidljiv je bio nedostatak Fajića koji je vrlo važan za napadački dio ekipe. Iako nije u golgeterskoj formi, asistencijama i otvaranjem prostora za druge radi veliki posao. Dokaz toj tvrdnji je i samo pet ključnih pasova na ovoj utakmici (za usporedbu, protiv Zvijezde 09 smo ih imali 17). Možda je zato i razumljivo razmišljanje Dudića da više pažnje posveti odbrani, a da su u napadu osloni na presing kojim bi primorao stopere Tuzle na grešku, ili na neku individualnu kvalitetu Veležovog Brazilca. Jedna standardna stiuacija koja se ponavljala je pritisak njega i Ede Vehabovića na dva stopera i ispucavanje lopte napamet.

Dudić je u najavama pred sezonu potencirao presing, pa je ovo bila i sjajna prilika da ga vidimo na djelu. U ovoj situaciji pet igrača pravi pritisak na odbranu, a vezni igrač koji se spustio nema druge opcije nego vratiti loptu golmanu. U nastavku akcije golman Tuzle izbija loptu pod pritiskom. Svi igrači su pokriveni i očigledno je ovo jedan novi adut u rukavu našeg trenera.

Problemi u napadu su ipak postojali. Samo 34 ulaska u zadnju trećinu terena (protiv Zvijezde 57) i osam šuteva nisu nešto sa čim bi se mogli pohvaliti. Ipak treba imati na umu da su neki od njih bili vrlo opasni. Uz to, koncentracija u pojedinim momentima i pas na vrijeme mogli su rezultirati nekim golom. Tranzicija je ovaj put zakazala i to je nešto na što se mora obratiti pažnja u narednom periodu.

Kad se sve zbroji, remi uopšte nije loš rezultat. Bez najvažnije napadačke tačke, na katastrofalno lošem terenu, izborili smo se sa pretendentom na Evropu. Odbrana je ovaj put izgledala bolje nego napad, izuzev nepotrebnog penala i dvije greške uzrokovane padom koncentracije ili nesporazumom. Ali, rezultat je još jednom pozitivan, a s njim je još pozitivnija i atmosfera pred nastavak prvenstva. Očito je da prostora za napredak ima, da potencijal postoji, a Dudić je sebi stvorio i dovoljno veliku bodovnu zalihu da bez pritiska može raditi na tome.

Forza Velež!

Enej Bruck

(foto: BHRT)