Autsajder

“Uvijek sam imao osjećaj da treba biti dio momčadi, ali uvijek je bilo ‘jačih’ imena. Tako da je nažalost Michael Carrick ostajao bez mjesta…” pričao je Wayne Rooney u intervju godinu poslije Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. sa kojeg je Engleska vrlo brzo otišla kući, te otkrio možda i glavni uzrok tog ispadanja, ali i nekih prije toga. Naravno da je reprezentacija nešto sasvim drugo u odnosu na klub, ali su neke situacije iste.

U te situacije spada i nedovoljno posvećivanje pažnje, a čak i podcjenjivanje onih igrača čija imena nisu dovoljno poznata ili igrača koji igraju na pozicijama koje nikada nisu u prvom planu. Posao takvih igrača se ne primijeti, oni ga odrađuju iz sjene, ali od njih najviše ovisi identitet ekipe i način na koji taj tim igra i ostvaruje rezultate.

Velež ih je u posljednje dvije godine dobio dvojicu.

Jedan od njih je Samir Zeljković, koji se uspio izboriti sa velikom dozom skepticizma od strane navijača i postati neko bez kojeg se početni sastav ne može zamisliti. Međutim, put do toga nije bio nimalo lagan. Posebno ne kada dolazite u veliki klub sa velikim ambicijama koje je Velež tada imao.

Cilj je bio ući u Premijer ligu i očekivanja od ljetnog prelaznog roka su tada bila ogromna. Dodatnu sumnju je pojačavao popis ekipa u kojima je Zeljković nastupao prije Veleža. Iz omladinskog pogona Sarajeva je često išao na posudbe u federalne prvoligaše kao što su Tošk i Igman i jednostavno nije bio izgrađeno ime koje bi navijači odmah prepoznali. No, tadašnji je trener Ibro Rahimić nastavio sa praksom dovođenja mladih igrača u kojima je vidio potencijal i njihovog pretvaranja u okosnicu ekipe.

Zeljković se savršeno uklapao u taj profil igrača i vremenom rušio sumnje koje su ga okruživale kada je predstavljen kao pojačanje za pohod na Premijer ligu. Upravo je tada pokazao svoju, možda i najjaču osobinu, a to je mentalna stabilnost. Uspio se izboriti sa nepovjerenjem i zauzeti mjesto defanzivnog veznog, baš ono koje je Veležu tada falilo. Bio je potreban neko ko će odrađivati prljav posao za ekipu, biti agresivan i prekidati protivničke napade, ali i organzirati igru iz prve trećine i prevesti je do kreativaca. Sve je to Zeljković fantastično radio, a saigrači su imali osjećaj opuštenosti, jer su shvatili da imaju nekoga ko će im čuvati leđa.

Prelomna utakmica za njega je bila u Kaknju protiv Rudara koju je Velež dobio na polovini prvenstva 2018. godine kada je držao cijelu veznu liniju Rođenih, zaustavio gotovo svaki protivnički napad i pretrčao najviše od svih ostalih igrača. Ipak, u toj povratničkoj sezoni velike zasluge su dobili, prije svih drugih, najbolji strijelac Nusmir Fajić i najbolji igrač ekipe Brandao, ali je on bio x faktor Rođenih i neko bez koga bi sasvim sigurno bilo izuzetno teško ostvariti cilj.

Od tada je pa do danas Zeljković odigrao 49 utakmica u crvenom dresu i postao neizostavni član tima i u Premijer ligi, a utisak je da je dodatno podigao nivo svoje igre nakon teške povrede koljena prošle godine. Dolaskom Feđe Dudića na klupu Veleža zaigrao je u nekim utakmicama na mjestu stopera uslijed nedostatka boljih opcija i svoj posao korektno obavljao. Iako su prisutne neke greške, što je sasvim logično jer ne igra svoju prirodnu poziciju, pokazao je da je spreman žrtvovati se za ekipu, ali i da ima dovoljno kvalitete da uskoči i popuni tu rupu. Međutim, nema sumnje da mu više odgovara pozicija defanzivnog veznog i da baš tu pruža najbolje partije.

Njegov put na pravi način oslikava kako je fudbal nekada surov i koliko je snage potrebno kako bi se izborili sa očekivanjima i sumnjama koje su prisutni kod svakog navijača ukoliko niste izgrađeno ime. On nije odustao, a karakter, mirnoća i skromnost zajedno sa igračkom kvalitetom pokazuju da se nikada ne smije posumnjati u svoje kvalitete. Sa 22 godine je prošao dosta toga i stasao u ozbiljnog igrača, iako su na dolasku u Mostar prije dvije godine stvari izgledale bitno drugačije.

Zeljković je dokazao da je rad najbolji odgovor na sve to pa čak i ako ste na početku bili potpuni autsajder na kraju možete izaći kao pobjednik i tako izgraditi svoje ime.

Enej Bruck