Latest Posts

Autsajder

“Uvijek sam imao osjećaj da treba biti dio momčadi, ali uvijek je bilo ‘jačih’ imena. Tako da je nažalost Michael Carrick ostajao bez mjesta…” pričao je Wayne Rooney u intervju godinu poslije Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. sa kojeg je Engleska vrlo brzo otišla kući, te otkrio možda i glavni uzrok tog ispadanja, ali i nekih prije toga. Naravno da je reprezentacija nešto sasvim drugo u odnosu na klub, ali su neke situacije iste.

U te situacije spada i nedovoljno posvećivanje pažnje, a čak i podcjenjivanje onih igrača čija imena nisu dovoljno poznata ili igrača koji igraju na pozicijama koje nikada nisu u prvom planu. Posao takvih igrača se ne primijeti, oni ga odrađuju iz sjene, ali od njih najviše ovisi identitet ekipe i način na koji taj tim igra i ostvaruje rezultate.

Velež ih je u posljednje dvije godine dobio dvojicu.

Jedan od njih je Samir Zeljković, koji se uspio izboriti sa velikom dozom skepticizma od strane navijača i postati neko bez kojeg se početni sastav ne može zamisliti. Međutim, put do toga nije bio nimalo lagan. Posebno ne kada dolazite u veliki klub sa velikim ambicijama koje je Velež tada imao.

Cilj je bio ući u Premijer ligu i očekivanja od ljetnog prelaznog roka su tada bila ogromna. Dodatnu sumnju je pojačavao popis ekipa u kojima je Zeljković nastupao prije Veleža. Iz omladinskog pogona Sarajeva je često išao na posudbe u federalne prvoligaše kao što su Tošk i Igman i jednostavno nije bio izgrađeno ime koje bi navijači odmah prepoznali. No, tadašnji je trener Ibro Rahimić nastavio sa praksom dovođenja mladih igrača u kojima je vidio potencijal i njihovog pretvaranja u okosnicu ekipe.

Zeljković se savršeno uklapao u taj profil igrača i vremenom rušio sumnje koje su ga okruživale kada je predstavljen kao pojačanje za pohod na Premijer ligu. Upravo je tada pokazao svoju, možda i najjaču osobinu, a to je mentalna stabilnost. Uspio se izboriti sa nepovjerenjem i zauzeti mjesto defanzivnog veznog, baš ono koje je Veležu tada falilo. Bio je potreban neko ko će odrađivati prljav posao za ekipu, biti agresivan i prekidati protivničke napade, ali i organzirati igru iz prve trećine i prevesti je do kreativaca. Sve je to Zeljković fantastično radio, a saigrači su imali osjećaj opuštenosti, jer su shvatili da imaju nekoga ko će im čuvati leđa.

Prelomna utakmica za njega je bila u Kaknju protiv Rudara koju je Velež dobio na polovini prvenstva 2018. godine kada je držao cijelu veznu liniju Rođenih, zaustavio gotovo svaki protivnički napad i pretrčao najviše od svih ostalih igrača. Ipak, u toj povratničkoj sezoni velike zasluge su dobili, prije svih drugih, najbolji strijelac Nusmir Fajić i najbolji igrač ekipe Brandao, ali je on bio x faktor Rođenih i neko bez koga bi sasvim sigurno bilo izuzetno teško ostvariti cilj.

Od tada je pa do danas Zeljković odigrao 49 utakmica u crvenom dresu i postao neizostavni član tima i u Premijer ligi, a utisak je da je dodatno podigao nivo svoje igre nakon teške povrede koljena prošle godine. Dolaskom Feđe Dudića na klupu Veleža zaigrao je u nekim utakmicama na mjestu stopera uslijed nedostatka boljih opcija i svoj posao korektno obavljao. Iako su prisutne neke greške, što je sasvim logično jer ne igra svoju prirodnu poziciju, pokazao je da je spreman žrtvovati se za ekipu, ali i da ima dovoljno kvalitete da uskoči i popuni tu rupu. Međutim, nema sumnje da mu više odgovara pozicija defanzivnog veznog i da baš tu pruža najbolje partije.

Njegov put na pravi način oslikava kako je fudbal nekada surov i koliko je snage potrebno kako bi se izborili sa očekivanjima i sumnjama koje su prisutni kod svakog navijača ukoliko niste izgrađeno ime. On nije odustao, a karakter, mirnoća i skromnost zajedno sa igračkom kvalitetom pokazuju da se nikada ne smije posumnjati u svoje kvalitete. Sa 22 godine je prošao dosta toga i stasao u ozbiljnog igrača, iako su na dolasku u Mostar prije dvije godine stvari izgledale bitno drugačije.

Zeljković je dokazao da je rad najbolji odgovor na sve to pa čak i ako ste na početku bili potpuni autsajder na kraju možete izaći kao pobjednik i tako izgraditi svoje ime.

Enej Bruck