Zakotrljala se po zelenom tepihu. Konačno. Nakon skoro dva mjeseca čekanja odigrana je i prva utakmica u 2020.
A kako smo završili staru tako smo počeli i novu.
Protiv istog protivnika, Željezničara, i opet pobjedom kao i onda, u zadnjoj prvenstvenoj utakmici na Grbavici prošle godine. Naravno, ovaj put je to ipak bilo u utakmici prijateljskog karaktera koja je poslužila glavnoj svrsi, a ona je prosto rastrčavanje igrača nakon uvodnih 10 dana priprema i, kako to treneri vole da kažu, „osjećanjem lopte“.
Trener Feđa Dudić je izveo pomiješan sastav u oba poluvremena, svi igrači su dobili priliku, prošlo je bez povreda i to je najvažnije. U prvom poluvremenu su igra, borba, angažovanost dosta dobro izgledali. Protok lopte je za ovu fazu priprema, kada su i noge teške bio na solidnom nivou. Ali to će kako pripreme budu odmicale izgledati sve bolje. Ono što se da viditi na prvu jeste presing i izlazak zadnje linije visoko, u nekim trenucima su stoperi Denis Zvonić i Maid Mrgan dolazili skoro do centra i pokušavali zaustavljati napadače plavih u ranim fazama akcija.
Započeli smo sa onom standardnom formacijom 4-1-4-1, a vezna linija Dino Hasanović-Melvin Osmić-Edo Vehabović je bila dosta pokretna sa konstantnom promjenom mjesta, organizacijom igre te iznošenjem i prenošenjem lopte na protivničku polovinu. Haris Ovčina sa jedne i Brandao sa druge strane vršili su konstantan pritisak uz Nusmira Fajića na zadnju liniju Želje, ali i dobro zatvarali i pomagali bekovima u odbrani. Nastavlja se i plan iz prve polusezone izvlačenja Fajića na krilo i otvaranje prostora za ubacivanje Brandaa ili Vehabovića iz drugog plana. Gol je postignut nakon ubačaja iz kornera, a znamo da je od dolaska Dudića ovaj segment odlično unaprijeđen i da smo pri vrhu lige po datim golovima iz kornera. Odbrambena linija je djelovala nesigurno u pojedinim situacijama, iz jedne takve smo i primili go, ali ovo je vjerovatno i prva utakmica na kojoj su igrači zadnje linije igrali zajedno.
U drugom poluvremenu je izašao izmiješan sastav, vidili smo na djelu i nova pojačanja, dosta dobrih akcija i pobjednički gol Obrena Cvijanovića. Samir Radovac i Omar Pršeš su zauzeli mjesta u sredini i odmah pokazali da će u na tim mjestima biti jaka konkurencija za prvih 11. Smireno i iskusno su diktirali tempom utakmice i ostavili dobar dojam za njihovu prvu utakmicu u crvenom dresu. Mehmed Ćosić se našao na mjestu iz napadača i tu rolu odradio odlično. Bilo ga je na svakom dijelu terena, uz vrlo malo izgubljenih lopti. Iskreno, volio bi da ga tu vidim i u narednom periodu, pokazao je da ima dosta toga ponuditi.
Uz Ćosića i Cvijanović je pokazao da konkurira za mjesto prvog krila. Osim lijepog gola, bilo je tu i prodora, probijanja po lijevoj strani, a to nam je falilo u nekoliko utakmica jesenjeg dijela, kada su tu poziciju krpili neki vezni igrači. Priliku na utakmici su dobila i dva juniora, Jelovac i Zvizdić, kako bi polako dobijali iskustvo i minute i budućnosti postali standardni prvotimci. Na poziciji stopera zaigrao je i Faruk Bihorac koji je na probi i za prvu utakmicu u paru sa Kosta Manevom solidno izgledao. Nekoliko puta je smireno reagovao u nezgodnim situacijama, ali i pokazao da zna iznijeti loptu na protivničku polovinu. Da li će on možda biti riješenje na stoperu koje nam je potrebno?
Uopšteno, za prvu utakmicu prolazna ocjena. Bilo je i dobrih i malo manje dobrih strana, posebno u defanzivi, ali ništa što se ne može ispravljati narednih mjesec dana kroz pripreme i odigravanja prijateljskih utakmica.
Samo nek je počelo.
Forza Velež!
Enej Bruck
