Poraz koji više (ne) boli

FK Velež

Još jedan gradski derbi, još jedan poraz Pod Bijelim brijegom, tri gola za 45 minuta i isti dojam baš kao i nekoliko puta ranije. Nemoć i skromnost, blijedo i nesigurno. I to je matrica koja se sada već toliko dugo ponavlja da je postalo dosadno i naporno, pisati i pričati o Veležu na Bijelom brijegu.

Činjenica je da je derbi u Mostaru u posljednjih godinu dana postao toliko jednodimenzionalan da, iz ugla navijača Veleža, na njegov spomen prestaje svaka priča i da se okreće neka sasvim druga tema.

Ko je kriv, šta je moglo bolje, gdje su Rođeni bili prije i sa kakvim su se problemima suočavali polako postaju pitanja na koja niko više i ne bi trebao tražiti odgovore. Statistika kada je u pitanju derbi Pod Bijelim brijegom svako pitanje ostavlja suvišnim.

Velež za ligašku pobjedu na tom stadionu protiv Zrinjskog u Premijer ligi još uvijek ne zna. Skoro 25 godina, generacije i generacije su odrasle, a Rođeni nikada nisu osjetili slast tri boda. I to je katastrofalan podatak koji se ne može opravdati bez obzira na činjenicu da je Velež dva puta ispadao iz najvećeg ranga.

Način igre je nekada bio bolji, nekada lošiji, u tih 20-ak godina Velež je u nekim mečevima bio ravnopravan rival, a mnogo češće totalno podređen i nemoćan. Mijenjale su garniture dresova, igrači, treneri, uprave, pa čak je i taj teren doživio promjenu, ali jedna stvar je konstantno ista. Poraz, poraz i poraz i ponekada jedan, mršavi bod.

Klub koji je star više od sto godina, ime poznato širom svijeta, desetine legendarnih fudbalera, najodaniji navijači, klub sa tri trofeja i nekoliko historijskih pobjeda, velikan regionalnog fudbala ne smije dozvoliti da protiv bilo kojeg protivnika i na bilo kojem stadionu čeka na pobjedu 20 i nešto godina. Ruku na srce, pobjeda se jednom i dogodila, 2011. godine, ali u okviru Kupa.

Međutim, sve što se proba napisati završi na jednoj surovoj istini, a to je da će Velež kako sada stvari stoje i sa načinom na koji kreće na “gostovanje” na tri boda morati još čekati. Koliko dugo pitanje je, sve dok se konačno mentalitet u gradskim derbijima ne promijeni iz temelja.

Taj mentalitet je u ovim utakmicama jedna od ključnih stvari; “način mišljenja, navika, reagiranja, opća obilježja temperamenta, prešutno prihvaćen i uglavnom naslijeđen sklop svjesnih i polusvjesnih pobuda, predodžbi, osjećaja, vrijednosti i navika svojstvenih nekoj zajednici.”

A fudbaleri Veleža iz sezone u sezonu, iz utakmice u utakmicu protiv istog rivala pokazuju da će borba za promjenu takvog mentaliteta biti izuzetno teška. Da li je kasno ili ima još nade, pa možemo se varati da postoji još malo, ali ono što u dubini osjećamo je da je rok istekak.

Pet poraza zaredom u godini dana od Zrinjskog. 20 i kusur godina bez pobjede Pod Bijelim brijegom. 17 poraza i samo četiri izborena remija. 35 primljenih golova i samo 10 postignutih.

Nekada brojevi govore više od riječi.