Sei bella come un gol al 90’

Znali smo to i ranije, ali prošli vikend nam je takav utisak potvrdio i u praksi. Ono što krasi ovaj tim Veleža je to da ne poznaju riječ predaja. Naravno da se dešavalo da se nisu uspjevali vratiti i naravno da će se dešavati i opet, ali očigledno je da mentalitet i pristup drugačiji. Za ovaj Velež nema predaje. Takve ekipe najčešće budu nagrađene na kraju za uloženi rad i trud. Kao i većina stvari u životu. Ako imamo cilj i jaku volju da neki problem riješimo i ne odustajemo, bez obzira na prepreke koje nam stoje na putu, to ćemo na kraju i uspjeti. Samim tim će nam rezultati biti još draži jer znamo koliko smo se žrtvovali.

Tako stvari funkcioniraju i u fudbalu. Još ako dodamo i finalni sastojak koji nam je poznat kao pobjednički mentalitet, takve ekipe postaju cijenjene i ozbiljne u svojim namjerama, ma kakve god one bile. Mnoge vrhunske ekipe žive od toga. Osvajaju se trofeji, obaraju rekordi jer igrači poznaju svoje mogućnosti, vjeruju u sebe, a čak i onda kada se nađu u krizi rezultata brže izlaze iz njih nego ostali. Međutim, put do toga nije jednostavan. Potrebna je posložena situacija u strukturama kluba, čvrsta trenerska ruka, kvalitet igrača i što je najvažnije, hemija među njima.

Poslije nedjelje Velež je pokazao da je još uvijek na dobrom putu da postane upravo takva ekipa, samo se sada otišlo korak dalje. Nivo više. Odlično skautiran protvnik, plan i taktika prilagođeni tako da se svakom trenutku znalo šta je čiji zadatak. I od toga se nije odstupalo svih 90 i nešto minuta. Slabosti Borca su iskorištene, pogođene izmjene i borba do kraja, pa i onda kada su mnogi pomislili da smo opet sami sebi najveći neprijatelj. Čekanje prilika, pametna igra i konstantan visok intenzitet utakmice kako bi se iskoristio umor Borca su se isplatili.

I onda onaj gol u devedesetoj, gol koji je nagrada za sve, najslađi mogući.

Trener Feđa Dudić je izmijenio formaciju za razliku od utakmice sa Tuzlom pa je počeo sa 4-4-2 sa rombom u sredini terena. Zadatak je bio zatvoriti bočne igrače Borca koji su vrlo opasni u igri jedan na jedan. Tako su Omar Pršeš i Dino Hasanović bili lažna krila, pomagali su Mehmedu Ćosiću i Muharemu Čiviću na desnom i lijevom beku, a u napadu su trebali biti blizu Edi Vehaboviću i Souzi za dupli pas. Samir Radovac je prvi put od početka bio na terenu i imao više defanzivnu ulogu, a to je praćenje Stojana Vranješa i Saše Kajkuta kada se spuštaju duboko u organiziranju napada. Zajedno sa Denisom Zvonićem i Kosta Manevom to je u dobroj mjeri i uspio. Borac je sveden na jedan opasan šut i to u drugom polvremenu. Ono što je vidiljivo kod Dudića jeste insistiranje na igranju odbrane cijelog tima. Utisak je da odbrana ovog proljeća izgleda odlično, a da nije bilo greške Adnana Bobića i jeftino primljenog gola, Velež ne bi primio gol ni petu utakmicu u nizu. Za sada defanzivni dio ekipe odrađuje odličan posao.

U napadu je Velež stvorio nekoliko dobrih situacija. Nusmir Fajić je pokazao zašto je toliko važan za ekipu. U sistemu Dudića može iskoristiti sve svoje prednosti, a pametnim pozicioniranjem stvarati prostor za druge. Ovaj put se nije izvlačio na krilo već se otvarao i koristio slobodan prostor između odbrane i dva defanzivna igrača Borca. Jedna takva situacija je i sa slike.

U drugom poluvremenu je Dudić povukao riskantan potez sa kojim je preokrenuo tok utakmice. Bilo je očito da Borac ima riješenje za Guzu, da li udvajanjem ili agresivnom odbranom, a on se tu nije snašao. Najbolji strijelac ekipe je zamijenjen, a Obren Cvijanović je golom pokazao da nekada valja i riskirati kako bi se došlo do cilja.

Rođeni su diktirali utakmicom, perfektno otklanjali sve opasnosti, ali jedna greška je mogla sve to poništiti. Mnoge ekipe se nakon primljenog gola raspadnu, posebno ako se desi pri kraju utakmice. Među igrače se unese nervoza, a malo je vremena za bilo kakav ozbiljan napad. Tada onaj spomenuti mentalitet sa početka igra glavnu ulogu, a akcija kod drugog gola je dokaz da Velež to ima.

Sei bella come un gol al 90’.

Dudić zajedno sa pomoćnicima radi definitivno dobar posao. Prilagođavanje protivniku, analiziranje istog do najsitnijeg detalja, igra na rezultat, hrabrost… U svlačionici je stvorena pozitivna atmosfera što je preduslov uspjeha. Pobjeda produžuje niz na pet utakmica bez poraza. Još više je bitna za psihološku stranu jer će igrači dobiti dodatno samopouzdanje za nastavak prvenstva. Europa je na šest bodova, ali nikakav pritisak u ovom trenutku nije potreban. Opstanak je definitivno osiguran, a cilj za sezonu ispunjen. To je bitno naglasiti u ovom trenutku. Klub je na pravom putu, a potvrda da je ekipa ozbiljna je bila u nedjelju.

Forza Velež!

Enej Bruck