To da je arhiva Veleža u užasnom stanju nije nikakva novost. Prvo je u Drugom svjetskom ratu bespovratno izgubljena gotovo sva dokumentacija vezana za period od 1922. do 1940.godine, a pedeset godina kasnije u presuđenom udruženom zločinačkom poduhvatu uništen je i dobar dio dokumentarne građe nastale između dva rata. U novije vrijeme ažurni radnici administracije godinama su sakupljali podatke, međutim prema svemu sudeći i taj dio arhiva je izgubljen u javašluku koji je posljednjih godina vladao u klubu. Zato se danas možemo osloniti isključivo na privatne zabilješke i vlastitu arhivu.
A ona kaže da je Adnan Bobić Veležovo dijete i golman koji je prošao kroz našu golmansku školu i igrao za sve selekcije Rođenih. Rođen je u Mostaru 4. februara 1987. a svoj debi u prvenstvenoj utakmici imao je sa samo 19 godina i tri mjeseca. Bio je, uz Nikolu Jurića i Velibora Pudara, dio ekipe koja je 2006. izborila povratak u Premijer ligu, a priliku mu je prvi pružio Milomir Šešlija koji ga je 6. maja 2006. uvrstio u startnih jedanaest na gostovanju kod Troglava u Livnu.
Branio je te sezone u ukupno pet utakmica, uključujući i osam zadnjih minuta protiv Viteza kada je zamijenio Pudara na njegovom oproštaju. Međutim, činjenica je i to da mu u godinama koje su dolazile treneri u Veležu često nisu vjerovali i da je prečesto imao ulogu prve alternative, pa je teško dobivao prilike za igru. Bio je jedno vrijeme u Igmanu iz Konjica, vraćao se u Velež gdje je igrao i u Premijer ligi, kasnije se oprobao i u Slobodi i Željezničaru da bi se u januaru prošle godine i konačno vratio u svoj Mostar. Prošle sezone je branio u 15 utakmica proljetnog dijela sezone i njih sedam završio bez primljenog gola, dok je ove sezone u 19 nastupa mrežu sačuvao u 9 navrata.
Društvo u kojemu je čast i privilegija biti. Bravo Boba!
(S.I.)